U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
O, jeziku... Jutros sam se probudila s jezikom na gotovs. Raspoložena za priču. O, jeziku. Rode.
Sa zakašnjenjem bacila sam oko na B. Dežulovića i njegov osvrt na dobitnika prve nagrade za novu hrvatsku riječ „zatipak“. Iz šireg teksta objavljenog u SD-i pod naslovom “Smrt gospođe S.” izdvajam njegov uvodni dio koji bi mogao biti poticajan za učenje hrvatskog jezika svima koji misle provesti odmor u Hrvatskoj.
“Da li zbog kratkog spoja u daljincu, ili neispravnog suosnika u naplatnici pred opuštaonicom, tek u trenutku dok je na dodirnik upisivala znamenke s parkomata otkazao joj je elektrostimulator srca, proširnica joj se raširila poput nakapnice, pa je vozilo preko uspornika na raskružju skrenulo u pretjecajnik i udarilo u smećnjak. Nije, međutim, ispraznica ako kažemo da je gospođa S. velika borkinja koja će dobiti i ovaj boj: tomu svjedoči i slučajnim zatipkom utipkan osjećajnik na njezinom dodirniku.”
Prijevod ni/je potreban…
Sva je sreća jezik mladima nije prepreka. Svi manje više govore engleski ili mi se bar tako čini.
Meni ne preostaje ništa drugo vengo smanjiti brzinu pred uspornikom i otipkati End na daljincu. Vrijeme, vreme, vrime je NDH-ije prošlo, za jezik nisam sigurna. Četveroredi još zbore...
E,a, jezik more, mere, može biti lip ka komiški. Volim „Kopito“ sa Škora...
***
***“Zgarcen ka bluza, Kalon se niz kalu, Pok na kafu gren, Vazest koju fjabu. Obo sebi sal, jo vode provjen, Obo sebi sal, jo kanton. Tucen tobak smarvjen, Locen arju i, Kafeton, fumon, Kafeton, fumon. Pok obid zastenje, Pok obid zalegnen, Zgarcen ka bluza, Kalon se niz kalu, Tucen tobak smarvjen, Locen arju i, Tumba se u valu, Mola se po kraju, Vecer krojin tusto, Dojen pešnje ludo.“