U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Tabula rasa... Jutros sam se probudila „Za Europu spremna“. Tabula rasa. Ka* prava plavuša. Ingrid, Ingrid...Jedna od 12. veličanstvenih na putu za Bruxelles. To je nama naša borba dala da za predstavnike u EU parlamentu, imamo promatrače spremne za podizanje dnevnice od 340 eura. Manje informirani bi se zadovoljili i hrvatskom dnevnicom od 70 eura. Plus plaća u kunama. Svakim danom u svakom pogledu postajem svjesna kako Hrvatska nije stvorena za najbolje, najobrazovanije, već za najbezobraznije, drske Hrvatice & Hrvate s rupom na lijevoj strani grudi & ustima punim domoljublja.
Po kući hodam bez gačica. Lakše se diše. Spremna sam. Ništa me ne može iznenaditi. Ni Linić, ni Čaćić, ni Ingrid, Jadranka, najmanje uprknuti Jerko Rošin, ni vjetar s Juga. Samo s mojim Tukcem se ništa ne zna. Propustio je katamaran iz Visa, na jutarnji trajekt se nije ukrcao. A, kad će, to ni Ava ne zna.
Pognoza je najavila udare juga. Zatim buru. Drugu marćanu. Udari na standard građana ne prestaju. Benzin gore, plin također, struja Inshalla do kraja ljeta, 1.000 kuna kazne za pivo u parku, na zidiću...
Udar za udarom. Zaudara, smrdi, smrdi U državi...
Vrijeme, vreme, vrime je neznalica. Što manje znaš to više vrijediš... Draga Žuži, što da radim...Tvoja Ava...
.