U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila ispod popluna navučenim do očiju. Skoro pa „zar“. Oko,ba. Gledam u strop. U luster. Sat na zidu sam pomakla. Nije više desno. Pomakla sam ga u lijevo za pinkicu. Mali pomak, ali ogroman za mene. Kada će doći do pomaka na ovom dijelu dunjaluka*( *svijeta ) teško je reći... e U Sarajevu se pucalo. Vehabija je pucao. I moj Tukac je opalio metak u petak prije odlaska na škoj.
Nek se zna da nije svaki dan, „Dan mrtvih“, „Svih svetih“...
Dobro su neki rekli pri spominjanju mogućeg pronalaska nafte u Bosni duž Dinarida da će biti belaja. Zapadnjaci pri samom spominjanju riječi; nafta-oil, dobiju ubrzani rad srca i potrebu provjere računa u bankama. Miris nafte je jači od konzumacije kokaina & heroina. Imati svoju bušotinu bez obzira na čijoj je zemlji, preveliki je izazov.
Jači od viagre. A, da bi imao tu „svoju“ bušotinu, moraš ovladati zemljom.
Irak, Egipat, Tunis, Libija, sutra Iran, Sirija pa i ovo pucanje po Sarajevu, govore u prilog takvog ponašanja & promišljanja Zapada. Prekjučer su u Afganistanu stvorili talibane, jučer u Bosni uvezli mudžahedine, te odgojili vehabije bliske talibanima samo iz jednog jedinog razloga da bi stvorili alibi za svoje dugoročno proračunato prisustvo u ovim zemljama. Eh, Monika...
Sudbina Hrvata, Srba, Bošnjaka, Židova, građana u napaćenoj & posvađanoj zemlji Bosni i Hercegovini, njih ne interesira. Samo nafta & kapital, profit & vlast...
Mlađahni, bradati, vehabija, Mevlid Jašarević (23), naoružani šetač Marijin Dvorom u Sarajevu, Sandžaklija s putovnicom Srbije, pucnjevima prema ambahadi USA, prizivajući Allaha, radio je u ime & za račun Zapada. Za neke, ON će biti novi Gavrilo Princip. Svojim „glupim“ indoktriniranim ponašanjem dao je pozivnicu FBI-u, sutra SAS-u, Sarkoziju, Berlusconiju, Merkelovskom, Britanskom, Putinovom klanu da Bosni drže lekciju iz demokracije.
Glup, gluplji ne može biti...Tu, ni Allah ne „more“ pomoći... Ali, ako ništa, Sarajlije imaju odgovor na sve to, vic oli šalu:
Došao čovjek poslije rata u jednu kafanu u Sarajevo, pa upita konobara:
– Može li jedna kava? – Ne može. – A moze li kafa? – Ne može. – A može li kahva?
– Jebo ga ti, ne može, nema vode.
- Zašto se Isus nije rodio u Bosni?- Nisu mogli naći tri mudraca.
-Bosna ti jedina zemlja što ima muslimane, a nema naftu.
- “Zašto Bosanci imaju toliko tvrde glave?”
- “Zato što im niko nije rekao da se kamenje u Hercegovini može tući i čekićem!”
-Taliban, talili mi banana...
-
-Pametnom dosta, onima na Zapadu nikada neće biti jasno s kim imaju posla.
-
-Vrijeme, vreme, vrime je da Zapad nešto nauči. Bosna & Bosanci su nadživjeli & Turke, pa će & ove kvazi izvoznike zapadne „demokracije“... A, život je tako lip, lep, da ne mre biti ljepši
Zenica... ze Jutros sam se probudila pod dojmom posjete Zenici. Sivilo...Za razliku od Hakije čakije uspjela sam se vratiti iz Zenice. Strava...Depresivno. A, ne tako davno moj Otac koga sam pokopala tamo , RMK, Institut „Hasan Brkić“, Smetovi, bazeni, Čelik bili su draga poveznica. Svete krave na ulicama grada smjenili su obilježeni psi lutalice. & cekanje
Na ušima nose oznake zelene, crvene kao znak da su kastrirani. Nije to plod sustavne brige već odluka građana da u dobroj volji zaustave nekontrolirano razmnožavanje pasa lutalica. Odvode ih veterinarima i nakon zahvata kastracije opet ih prepuštaju ulici. Lutalice svojim usporenim kretanjem, ravnodušnim pogledom, gladni, bez nade da će im netko pomoći žive svoj život. Ni ljudima nije ništa lakše. robija
Nitko nema vremena za druge. Izgleda kao u onoj uskoj splitskoj ulici; pusti me proć.
Prođi me se sine, valja „nami“ živjeti.
Živjeti u Bosni, u Zenici nije la/h/ko.
Ali uz onaj ne nadhebivi osjećaj o potrebi da se živi govori i taj duh Bosne & Zenice. Govore vicevi o Zeničanima & Zenici:
- Pričaju dva jarana o utakmici BiH-Portugal. Kaže jedan: "Jesi vidio đubradi hoće Portugalci da se ne igra u Zenici, i UEFA im skoro odobri. Sad hoće da se utakmica još igra u 16 sati." A drugi će: "Šta oni misle da kod nas narod radi pa neće bit publike?!?"
-Hodaju Mujo i Haso po Zenici pa će Haso: Je li Mujo jel` ti osjetiš da nešto smrdi? Ma Haso to ti je smog. Pa, ne znam da li je s tvog ili s mog ali bolan smrdi!
- Piše Mujo iz Sarajeva, bratu Sulji u Zenicu: Poslat ću Fatu kod tebe u Zenicu jer se puca po Sarajevu. Odgovara Suljo: Ako se puca po Sarajevu, pucat će se ona i po Zenici...
- Voze se Mujo i Haso u autobusu za Zenicu. Haso: "Majstore, daj pusti malo taj Air Condition." A Mujo će na to: "Nemoj, bolan, daj rađe malo narodnjake!"
Vrijeme, vreme, vrime je baš čudno. Nekima dobro, drugima loše... ka boljem sutra
st Jutros sam se probudila iz inata. Neš ti mene. Nije mi jasno kako ova današnja Vlast ne gleda i ne prati medije. Kako na slučaju Sadama, Gaddafija, drugih, inih diktatora i njihove sudbine, ne vide da ničija nije do vijeka. Do zore. Do IZBORA.
Evo zore, evo dana...
Jutros me vrli Tukac pita:-Što se nosi? Nosi si se sve u p.m.- U...
Cro-a-Porter...
Gledam ponosne Hrvatice, kćeri, supruge, žene nogometaša, majke, kraljice mode, modne Mačke, silikone male & velike kako jezde pistama. Sjetim se aerodroma Željava kod Bihaća.
Nije ni njihovo do vijeka...
Gledam Zagreb, tamburaše što sviraju nježniku & HDZ-U. Nigdje pasa. Struka. Sve samo bivši generali. Uskoro sve sami, bivši...
Vrijeme je kupovine. Za kupovinu ljudi, glasova više nema novca. Ostaje samo puštanje magle. A, U magli ni gusani se ne snalaze. Ni moj Tukac.
Ne ide se više po mišljenje U Beograd. Ide se na devizne dnevnice U Brissel.
Kaj velU? Odi se vrit...Ne razmem...Ni ONI, ali boli ih nježnik...
Čitam Tuđmana U tri toma. Tukac veli; davno pročitan... Glavaš? Na čekanju...
Studenti tak - tak...Prosvjednici, onak...
Inat?...
Samo kuća iz inata...
Vrijeme, vreme, vrime je inata. Odoh ja do / u Rajvosa...Onako...
Jutros sam se probudila s gorkim okusom & smradom što se širio spavaćom sobom iz neugašenog TV aparata. Slika polupraznog Sabora, desno poslaganih HDZ-ovaca, lijevo praznih stolica, samo je potvrđivala odavno poznatu činjenicu o podijeljenom perecu od države U Hrvata. Desno ONI, lijevo OVI, MI u p.m.-inoj. Mutavi priljepci U sredini. Sad kad je glasovanje o „ništetnosti“ optužbi iz Srbije prošlo, javio se nemušti manjinac Bošnjak, Šemso T. da bi naknadnim dolaskom pameti opravdao pogrdno ime za svoju naciju, balija*( *znači- neznalica).
Čovjek tvrdi kako nije znao zašto je glasovao.
“Nije mati Šemsu karala što je glasao, nego što se vadio“...Skidanjem imuniteta SDP-ovcu Željku Jovanovića zbog „verbalnog delikta“, HDZ-e se skinuo do gola.
Čisti autogol...
Čisto silovanje demokracije. O, Sadate moj. Gadafi moj. O, HDZ-njihov...O, sudbino...
Pa ti gledaj. Ne izađi na IZBORE 2011. Ne hebi im mater... "Majka Tereza u Đakovu napaćenoj, prevarenoj & opljačkanoj radničkoj klasi, novokomponiranim djelatnicima propale Đakovštine obećava brda i doline. Zna dobro da će nova vlast morati ispuniti njeno obećanje.
Obećanje ludom radovanje...
Bumo vidjeli...
Vrijeme, vreme, vrime je egzekucija. Nekom metak, nekom riječ, nekom pet prstiju U zrak.
psst konji moji vrani Dubioze... Jutros sam se probudila s dubiozom. ONA, s krunom na glavi. Nisam jedina u dubiozi. Prva susjeda, pa ona druga komšinka, kat niže, presreću me s jadikovkom; živim s računom u dubiozi.
Dijagnoza, liht roza. Bankovni račun prazan.
Kuća pred isključenjem vode. Predstavnik stanara uredno je zadržao naše uplate i ostvario dug od 34.000,00 kuna. Džaba ti brojilo u stanu, džaba uredno podmirivanje računa...Dubioza...
Susid, crveni, kurir iz onog drugog rata, borac X. Dalmatinske brigade, tifusar sa Sutjeske, nudi lijek slušanjem mladih glazbenika, pobjednika MTV-a
„ Dubioze kolektiva“.
Za mene i moje susjede & komšije ima lijeka za dušu & prazan džep:
Vratiće se Walter!
Da, vratit će se Walter...
A, onda vam ne gine:
Sa dubiozom ili bez, život zna biti lep. Ovisi, jeste li gore ili dolje, ispred ili iza...
Vrijeme, vreme, vrime je kao stvoreno za dubioze & mafioze...
Izbori... tu blizu... Jutros sam se probudila na škoju. Na Visu. U Komiži. Neki još spavaju. Do kada?
Ne zna se. Mnogo toga se ne zna u ovoj „lijepoj našoj & njihovoj“. Bar, jo ne znom. e
Ne zno ni šjor Gruje, kapitan od gajete- falkuše „Komesa Lisboa“. Ma, ke?! Gruje zno.
Zna ON da samo budan ribar može baciti & potegnuti mrižu svoju, uloviti tonu gofa, izvuči parangal, lignju u sumrak...
Oni koji su plaćeni za budnost u ovoj zemlji dobro su naplatili svoje „spavanje“. Pustili su nekažnjeno vukove među ovce, „mesare“ u obore sa stokom sitnoga zuba, „bolesne“ liječnike u Sabor, neiskusne medicinare na njihovo mjesto u bolnice, zaposlili su priučene policajce-postolare, sa & bez PTSP-ijem, zaposlili molere po tunelima, Radiće po mostovima, Dropuličke na bagerima, obespravili radnike, stvorili gomile nezaposlenih, nagradili sebe i svoje privilegijama i debelim mirovinama, bacili koske umirovljenicima i studentima... nekada se radilo Ima li kraja tomu? Ima, izlaskom na IZBORE! Treba izaći na Izbore 2011. i svojim glasom probuditi uspavane. Kada se shvati da ništa nije vječno, ni Šeks, ni mjesto; u Saboru, u gradskom vijeću, županiji, NO-ima, kada se shvati da izbori mogu biti svaki dan, mnogi će upoznati snagu svoga glasa.
Postat će svjesni koliko je važno biti budan. Ako ne radi sebe, onda radi svoje djece, radi svojih unuka. I glas PROTIV je glas ZA, za bolje sutra.Ah, kako je lipo probuditi se u „lijepoj našoj“, na škoju u Komiži...
puca mi prsluk & Tukcu u moru
Vrijeme, vreme, vrime je izbora. Birajmo Miss Izbora 2011.
Bez interesa... Jutros sam se probudila nezainteresirana za hrvatsku zbilju. Čak & za ovakav blog.hr. Svir*o ne svir*o, nježniku moga Tukca, vrime prolazi. Kako? Lipo! Blog ovako koncipiran pokopao je samoga sebe. Od jednostavne forme pretvorio se u nečitljivo okupljalište blogera. Užitak pisanja je nestao...
Ove novitade podsjetiše me na vrijeme kada su u firmi odlučili nagrađivati programere po liniji koda. Programi od desetak linija narasli su preko noći na stotinjak samo i jedino zbog bolje zarade. To što je program bio manje efikasan nikoga nije više zanimalo.
Pisala sam iz svog gušta, ali i zbog ono malo dragih ljudi koji su između redova mogli otkriti pravu poruku. Lagala bih kada bi broj posjeta blogu proglasila nebitnim.
Sadašnja posjeta me ne zadovoljava. Trka po blogovima da bih ostavila komentare koji će dovući posjetitelje, također me ne zanima.
Sve u svemu izgubljen je interes za objavom novih postova. Za mene je jedno činjenica da ako se niste među pet postova u četiri kategorije zadržali više od tri sata kao da niste ništa napisali.
Čudno je samo to što vlasnik bloga izbjegava priznati promašaj u kreiranju novoga izgleda bloga.
Izgubila sam interes za pisanje na ovakvom blogu.
Prozor... Jutros sam se probudila pored prozora. Cijelu noć sam dežurala nakon što sam pročitala: -Prozor noćas mora pasti!
Bila bi to velika šteta nakon što sam uložila tolike novce za novu PVC-e stolariju.
Mogu misliti kakav strah vlada u Zagrebu nakon zahtjeva HHO-a i Zvonimira Čička da padne tabela s imenom; „Trg maršala Tita“ i stavi druga u duhu vremena poraženih snaga U II.-om Svjetskom ratu. Pari mi se da navodno stari naziv; „Pozorišni trg“, nikako ne pristaje vremenu na koje se poziva Čičak. „Trg Ante Pavelića“ baš pristaje ulazu u HNK. Ali dok prag teatra prelaze Petar Selem i Jakov Sedlar, trg se može zvati kako im drago... ili kaj ne?
Umjesto pogleda u budućnost, politika zaboravlja na sadašnjost i okreće se prošlosti.
Na žalost od prošlosti se ne može živjeti osim ako niste naslijedili neku nekretninu.
malo sutrakad nema NBJU Fikret Abdić Babo bosanski uznik u hrvatskoj apsani izdržava višegodišnju kaznu za ratni zločin. Nije izašao na prijevremenu slobodu iako su to mnogi očekivali. Ipak on nije Norac. Ni argument obitelji kako je ON samo starac od 72.-e godine i uz to bolestan nije prošao. To što je izravni krivac za bratoubilački rat u Bosni njegovoj obitelji ništa ne znači. Ne znači ni obiteljma koje su izgubile u tim ne slavnim bitkama čak po tri sina. Nitko ih više ne može vratiti. Teško je vratiti prošlost.
Treba se okrenuti budućnosti. Pamtiti prošlost i truditi se da sadašnjost bude bolja.
Pametnice bi rekle;- I pad je let. Ali ako treba letjeti, poletimo u bolju budućnost pa i po cijenu pada nove PVC-e stolarije.
Vrijeme, vreme, vrime je leta. Leto je prošlo, ostaje nam samo let...
Jutros sam se probudila depresivna. Kako i ne bih kad je danas Svjetski dan depresije. Zašto bih se razlikovala od celoga sveta. Slavimo ga! Depresivci svih zemalja ujedinite se!
Tko će Mostarce ujediniti?! Na kup utakmici između nogometaša desne strane Neretve, ekipe Zrinski i lijeve, fudbalera Veleža, nakon primljenog gola navijači Zrinskog su utrčali u teren da se obračunaju s igračima Veleža. I to sam mogla razumjeti. Ali nikako hinjski, podli postupak igrača Zrinskoga, Mile Pehara 20.-to godišnjaka koji je pokušao iskoristiti upad huligana (vidi u 30-toj sekundi video youtube zapisa) kako bi podmetnuo nogu protivničkom igraču Tariku Ceriću. Bio je to saučesnički pokušaj huliganskog obračuna sa sportskim protivnikom. U masi je lako biti hrabar.
U cijeloj priči najmanje je važno tko je tu Hrvat, a tko Bošnjak, važno je da je ponovno „neki“ Mostarac udario na „nekog“ Mostarca.
Do kada?
Bolno za Mostarce, bolno za sav normalan Svijet.
Pa onda ne budi depresivan. Danas je naš dan, cijeli, celi oli cili. Dan depresije.
Dan kada sa Svijetom dijelimo depresiju.
Glupost je ipak samo naša.
Vrijeme, vreme, vrime je depresivno. Vrijeme HDZ-a i impotentne oporbe... Di su ti hebači malo jači da razjebu ovu depresiju?!sve do izbora