Pregled posta

Prozor...

Prozor...
Jutros sam se probudila pored prozora. Cijelu noć sam dežurala nakon što sam pročitala: -Prozor noćas mora pasti!
Bila bi to velika šteta nakon što sam uložila tolike novce za novu PVC-e stolariju.

Mogu misliti kakav strah vlada u Zagrebu nakon zahtjeva HHO-a i Zvonimira Čička da padne tabela s imenom; „Trg maršala Tita“ i stavi druga u duhu vremena poraženih snaga U II.-om Svjetskom ratu. Pari mi se da navodno stari naziv; „Pozorišni trg“, nikako ne pristaje vremenu na koje se poziva Čičak. „Trg Ante Pavelića“ baš pristaje ulazu u HNK. Ali dok prag teatra prelaze Petar Selem i Jakov Sedlar, trg se može zvati kako im drago...
ili kaj ne?
Umjesto pogleda u budućnost, politika zaboravlja na sadašnjost i okreće se prošlosti.
Na žalost od prošlosti se ne može živjeti osim ako niste naslijedili neku nekretninu.

malo sutrakad nema NBJU
Fikret Abdić Babo bosanski uznik u hrvatskoj apsani izdržava višegodišnju kaznu za ratni zločin. Nije izašao na prijevremenu slobodu iako su to mnogi očekivali. Ipak on nije Norac. Ni argument obitelji kako je ON samo starac od 72.-e godine i uz to bolestan nije prošao. To što je izravni krivac za bratoubilački rat u Bosni njegovoj obitelji ništa ne znači. Ne znači ni obiteljma koje su izgubile u tim ne slavnim bitkama čak po tri sina. Nitko ih više ne može vratiti. Teško je vratiti prošlost.
Treba se okrenuti budućnosti. Pamtiti prošlost i truditi se da sadašnjost bude bolja.
Pametnice bi rekle;- I pad je let. Ali ako treba letjeti, poletimo u bolju budućnost pa i po cijenu pada nove PVC-e stolarije.

Vrijeme, vreme, vrime je leta. Leto je prošlo, ostaje nam samo let...





Let iznad kukavičijeg gnijezda...






Post je objavljen 05.10.2011. u 10:05 sati.