U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila uz zvuk upaljenog autobusa parkiranog ispod prozora. Pola sata brektanja motora u leru u šest i pol. Kad mu ovoliko vremana treba za dostizanje radne temperature mogu misliti što nas čeka u zimske dane.
Mnogi okrenuti budućnosti uporno postavljaju pitanje : -Što nas to čeka sutra?! Odgovor da je sutra novi dan, nije dovoljan za smirenje. Dosta je onih koji će potražiti spas u tabletama, alkoholu, u naručju drugoga... Jedna je majka. Sve ostale su druge žene. Treba biti prva. To ipak ne ovisi o htijenju. Kosovo ima „Kosovku djevojku“. Hrvatska, hrvatsku mater; Jadranku Kosor.
Teško mi je čuti sve češće psovke na račun matere. Hebavanje matere. Probudi se kod mene suosjećanje s njom. Nije joj la/h/ko. Nije ni meni. Ni drugima.
Poslije svega bremenita situacija. Ili prije svega.
Jugo. Jugo piči...
Matere mi...