U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros, 10.10.10., deset minuta do sedam sam se probudila u osluškivanju glasova intelektualaca Splita.
Muk.
Nema pravog, stručnog i objektivnog komentara stanja kulture i teatra u Splitu...
-Muuuu, meeee, meee, beee, beee,rok, rok, ia, ia...čulo se ispod prozora iz parkiranog kamiona mesarske tvrtke „Pivac“. Stoka sitnog zuba živi vječno...
Sve dok je ne dohvati nož u klaonici u Vrgorcu.
Splićani su pošteđeni „noža“. Čirilično izdanje „Nož“ Vuka Draškovića, nestalo je sa polica knjižara i knjižnica. Knjige su nestale, ali i previše ljudi s ovih prostora. Intelektualci Splita su potražili sreću i posao van ovoga grada. Lakše je pronaći djetelinu sa četiri lista na novoj-staroj splitskoj Rivi nego nekoga od preostalih intelektualaca spremnog za priču. Draža im je čakula na Špici u Zagrebu ispred hotela Dubrovnik i ispred kafića „Charlie“, čuvene „dvojke“ Dinama, nego kod Hajdukove „desetke“, Jurice Jerkovića na Firulama... Hram kulture HNK Split (teatar, a ne nogometni prvoligaš) pao je bez ispaljenog metka. „Biološki“ gledano, teatar je već odavno mrtav. Partili su na gradsko groblje Lovrinac; Genda, gđa. Krstulović, Boris Dvornik, Zovko, otišli su u Zagreb; Kurbaša, Pleština, Beader...Bošnjak, nekoliko mladih i perspektivnih glumica, operni pjevač Mužek...
Dolazak ganga- glumaca; Filipa Radoša, intimusa poteštata i Vedrana Mlikote (?) od Zagvozda, neće promijeniti sudbinu teatra. Ni novi plesači po izboru „životnih i poslovnih partnera“, Almire Osmanović & Jakova Sedlara te „zbor dječaka“ pod palicom srednjoškolca Ivice Čikeša ne mogu vratiti život umrlom.
Umjesto zastora državnog slikara Matka Trebotića, predsjednika Ivu San...Josipovića te gledateljstvo na posljednjem okupljanju u teatru, prekrili su prosvjedni letci bačeni iz lože. Bio je to „glas“ Don Kihota, Vjeke Santrića, predsjednika RV-a (Radničkog vijeća) HNK Split.
Kasno Vjeko stiže na kraj predstave: „Izbor intendanta u Mrduši Donjoj“.
V.D. intendant Mucalo je već u teatru, Vjeko će iz teatra (?)...
Splitski intelektualci na vrijeme u Zagreb, iz Zagreba nitko u Split...
Muk.
Intelektualci u Splitu šute.
„-Di ste meštri od riči & pameti?“...
Splitski intelektualci iz Zagreba se ipak oglašavaju;-Jel me tko tražio?!
- Nitko!
- Da ste nekomu trebali, bili bi ovdje-poručuju piciginaši s Bačvica...
Udri po balunu, hebo kulturu...
Bilježim se sa štovanjem, Tukica
BTW. Onako, Brački:
Jučer je u Splitu u jutarnjim satima priveden u II. policijsku postaju, čitatelj N.N. nepoznate dobi i mjesta boravka zbog šetnje Đardinom (parkom rezerviranim za dame niskog/klečećeg stila) sa knjigom pod rukom sumnjivog naziva:
Prvi dio; Zločin i kazna , ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog.
Za - Drugim, Trećim,Četvrtim dijelom je nastavljena potraga. Pronalazak sumnjivih tomova treba prijaviti najbližoj P. postaji ili na telefon 112.