turimti

24.07.2008., četvrtak

Brade mi...

Jutros sam se probudila s bradom.Panično sam provukla rukom kroz sijede dlake i utvrdila kako moram na depilaciju.Konačno razbuđivanje je uslijedilo nakon što sam čula meni drage riječi:-Tukice, baš te volim! Mila, moja! Ovo jutro bilo je jutro iznenađenja. Tukac se vratio sa škoja i onako bradat požurio je usrećit me. Tko bi takav susret pokvario priznanjem kako sam jednostavno presretna što se pojavio još jedan meni jako «dragi» čovjek s bradom dr. David, odnosno Radovan Karađić. Čekala sam na tu vijest skoro 13. godina.
Čovjek , psihijatar, nečovjek, manipulator, krvnik, konačno je izveden pred sud javnosti. Nitko mi ne može uvjeriti kako on i njemu slični nisu pod stalnom kontrolom onih koji su i generirali kontrolirane ratne sukobe na ovim prostorima. Samo naivni mogu prihvatiti viceve s bradom.
Divno je danas slušati i gledati dojučerašnje susjede, komšije ,dr.-a Raše;kafeđiju, guslara kako pričaju s ponosom i poštovanjem o »lepom , duhovnom, šarmantnom gospodinu» sa šeširom.
Divno je kako hrvatska žuta glasila sve znaju; kakve su mu gačice za kupanje, gdje je Rašo pošao busom br. 73. , gdje je letovao 2006. u Hrvatskoj. Sad mi je jasno kakve tajne službe imamo kad im dr. Rašo letuje na Čiovu i divi se «lepom hramu», pardon crkvi, a one tek danas imaju saznanje o tomu..
Eh, da je otkriti Milu i čuti njenu priču; jel još doktor piški u krevetu.No, tu je Pero Zlatar koji će k*o danas za Arenu poslati ekskluzivnu reportažu o ljubavi Raše i Mile mu.
Kad sam kod piškenja, sjetim se jedne ugodne večere prije rata u društvu književnika i profesora;, dr. Koljevića, dr. Jurišića, Raše, u stanu Josipa Ostija, prevoditelja.
Doktor je pričao viceve na šarmantan način. Jedan mi je ostao u pamćenju koje su svakodnevno bezuspješno razvlačili On i Mladić gađajući nas po Sarajevu.
Dakle, Rašo je upišane hlaće pravdao pričom kako treba izbjegavati javne WC-e ,,jer mnogi se vole našaliti. Dok si u redu zauzet pišom, neko bi znao na pojavu novodošlog uzviknuti:
-Evo Halida Bešlića! Svi bi kao jedan se okrenuli prema njemu bez ispuštanja malog ili velikog. Rezultat bi bi uvijek isti; popišane hlaće susjeda.
Uz pjesmu legendarnog Halida Bešlića da se sve zaboraviti….
-Prolazi, sve prolazi, nestaje,sve nestaje,
godina za godinom, odlaze , odlaze,
prvi poljubac, davno zaboravljen, prvi dernek tko zna gdje je,..
koraci, ko oblaci, gone me ko zna gdje
sjećanja, samo sjećanja, ostaju uz mene,
prvi poljubac, davno zaboravljen, prvi dernek tko zna gdje je,
zagrli me i tiho se privuci da mi suzu ne vide…
Možda i ne odem na depilaciju. Možda promjenim profesiju. Možda pustim bradu. Žena s bradom. Od 21, 15 u cirkusu na Poljudu.
BTW. Ljetovala sam u Beogradu 2006. Nitko to ne zna, jer naravno nisam Rašo, Nives , a niti Simona Gotovac…Brade mi…

- 15:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.07.2008., nedjelja

Sa ili bez stava...

Jutros sam se probudila razočarana.Ni, prvi, ni zadnji put. Hrvatski muži su bez jaja. Mnogi, bez kurca,.Za ustaški nježnik, nije me briga. Hrvatski muž je bez stava. Ako ga ima, onda je on validan do trenutka kada se oglasi telefon ili stigne SMS poruka od nadređenoga. Još bolje , neki imaju stav do podne, poslije podne ga nemaju.
Milan Štrljić intendant splitskog HNK-a zabrani izvedbu dramske premijere Bakhe Euripida u podne. U dva istoga dana na poziv bivšeg intendanta Sanadera, odobri izvedbu te iste predstave. Jedina žrtva cijele priče je Petar Selem, saborski zastupnik, dramaturg i redatelj, guru ,pomenute dvojke koji je spojio ugodno s korisnim, kupanje na bazenu Jadrana, režiju opere Don Karlos, K15 Sabora, plaću sim, plaću tam, i kao svaki pošteni muž dade ostavku. Iz izvora poznatih samo Zvonimiru Čičku da se naslutiti da je ostavci prethodila Selemova posjeta blagajni HNK uz podizanje honorara.
Dok Split suzama ne vjeruje nad stavovima ovih muži, publika je pljeskom ispratila glumce na zabranjenoj, odobrenoj predstavi. Sretan kraj je bio i za sve one koji su u hipu pokupili ostatke kostimografije, teleće kremenadle, prošivene ribarskim koncem. Dugo u noć Špinut je mirisom s gradela podsjećao na ono davno rečeno: Hebo stav! Daj nam kruha i igara!
Splitsko lito!
Igram tenis ispod zgrada Ivaniševića, poviše Zente. Prdonje stare kod svakog promašaja (žute) teniske lopte, hebu Židovima mater. Te nema poštena Židova, te ovaj mu uzeo lovui, onaj drugi ženu...
Oni što čekaju na red za igru razglabaju o probavi...Žale se.Jedan na tvrdo govno. Drugi na hemeroide. Treći koji pamti mnogo, kaže kako u Mathauzenu nitko nije imao tih problema. Švabe su ih tako pazile da se nitko nije mogao žaliti na gastritis, zatvor( ne logor), čir na dvanaestercu, cirozu... Zdrav život...
Nema šta, muži sa stavom.
Pravi razlog pisanja o ljudima bez stava je pitanje upućeno umirovljenom kapetanu na ploči na Zvončacu i to da mi objasni kao laiku kako kapetan može zbog zapovjedne odgovornosti u slučaju kapetana Laptala ,dobiti 14 godina zatvora za pronađeni heroin u kutiji sa bananama.
Mrvica od čovika me odbi od prve, pozivajući se na etiku koja mu ne dopušta davanje komentara o kolegi. Ma , nabijem te na hrvatski nježnik ,kapetane. Gledam ga, čita Hegela, podvlači tuđe misli, u glavi kurac...
Kažem mu ja, prika;To bi bilo isto kao da bih se ja pravila kako imam stav, ali ga ne mogu iskazati kada je u pitanju energetska politika ove zemlje koju ova, nesretna nema, zbog mojih kolega koji opet nemaju stava po tom pitanju...
Ma, qua je on što razumio. Hebo ga, Hegel...
Matija Dedić na Rivi glazbom zbunjuje splitske muži.
Viču, di nam je Thompson?!
Pošteni zaštitar u miru doma svog provjerava ispravnost 1,2 milijun kuna.
Tukcu ,gosti otkazali apartman zbog temperature malog im.
Temperatura u zraku 31 C, mora 26 C.
Pitanje za Drpića; Tko hebe Celzijus? Nitko! Sad su u modi Farenhajti.
I za kraj, ribarsko komiško-hrvatska brestovska pisma:
A, ploviti se mora...
-Idu muži s Palagruži,
-Žene, operite buži...(rupe)
Ala, kakav muževan stav! 69!
Zakon je Žuja. Proizvedena s ponosom u Hrvatskoj.
Ponosim se što sam Hrvatica sa stavom.
Tukac, prijdi doma, odi sim...

- 18:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.07.2008., petak

Dina mi...

Jutros sam se probudila s Dinom u mislima. Dino prvi, Dino drugi, Dino treći...
Ništa kontra Dinaaa!
Ima li u ovoj zemlji ne/t/kog tko će zaustaviti euforične, nekritičke, napade na novoizabranog najljepšeg Hrvata, Mr. Dina?
Bivšeg dilera tableta koji je pošteno platio zatvorom svoju nepromišljenost, tzv. novinari , razvlače iz dana u dan. Iz broja u broj opskurne tiskovine. Kopaju po prošlosti, uvlače u igru njegovu majku, organizatora nekog natjecanja u komu je pobjedio, Dino prvi. Jednostavno, mladiću «ne opraštaju» pobjedu.
Nema niti jedne udruge; žena, baba, teta, pedera, kluba intelektualaca, potpisnika peticije protiv Bandića, koji bi stali u obranu dečka iz Rijeke. UŽAS!
Dino drugi nije stigao na promociju ženine knjige u kojoj navodno piše kako mu je žena izgubila nevinost. Greškom, žena je ušla u svlačionicu nogometaša Dinama. Izabrala je Dinu drugog za supruga jer ovaj nije uspio uteći. Danas, između dva treninga putem «žutih mrava»koji pisanjem dižu i ruše, poručuje ženi, spisateljici: Glupa si!
Dino treći, Splićo iz Kineskog zida na privremenom boravku u Agramu već odavno se ne pita ni zašta. Sjedeći ispred ekrana televizora s uvjerenjem kako je dostigao posljednji «level» igrice, ne svaća da je i sam dio veće igre. Ne vidi da je u životu žene i svoje nadarene kćerkice postao najslabija karika.
Svega ovoga oko Dina I., Dina II.,Dina III., ne bi bilo da nisu svojevoljno postali zatočenici u jednoj čudnoj igri,zvanoj :
Medijsko pranje mozga u Hrvata!
Žuti mravi ,novinarski, naučeni na :copy past, delete, nuđenjem red carpeta, UN- dijete, Farme, BB-a, raznih izbora svega i svačega iz dana u dan, «delete» pamet raznih Dinaaaa...
U ovoj igri nema pobjednika.
Svi smo poraženi, Dina mi! ( Vjere mi!-pr. s arapskog).
UP DATE!
U Vinkovcima je uhićen pa pušten ,drkađija za kojeg se navodno pretpostavlja da je vanjski suradnik 24sata. Djeca, očevidci su navodno vidjeli kako je pomenuti nakon samozadovoljavanja poslao listu ,E-mail sa attach.-om slikom u namjeri da zaradi 100 kuna.
Drkađije svih hrvatskih medija-ujedinite se!

- 00:52 - Komentari (9) - Isprintaj - #

06.07.2008., nedjelja

Rive mi...

Jutros sam se probudila spontano, na Rivi. Ne, ka spontani. Nekako drugačije. Došla sam sebi pod Marjanom. Na Prvoj vodi sam glavom odrala šljunkom u moru. Za one znatiželjne moj prvi susjed se ne zove Marjan, vengo Ante. Tukac mi je na škoju. Mijenja posteljinu gostima. I, Mama mu...Apartmani žive. I, Hajduk , živi vječno.
Jedino, ja od danas do sutra.
Taki je vakat...(vidi Turcizmi Škaljić).
Sinoć , po prvi put nakon "Jadrana "i kupanja sa tetom, Lepom Smoje u njenoj 88-oj godini, dotakla sam se Rive. Za divno čudo, vješala, zaštitni znak našeg utemeljitelja NDH-e, oli rasvjetna svjetla današnjih vladara gradom Splitom, nisu me dovela do očaja. Jednostavno nisam ih primjećivala. Uživala sam u Rivi punoj svita. I, domaćeg i stranog.
S Prokurative, reva je festivalski Ban, jeban... Matejuška puna mladog svita, na Rivi, lutkari opkoljeni dicom, po sredini indijski glazbenici,štekati raznoliki, ponovno puni Splićana, i konačno razigrana dica; Španjolke, osmoškolke.
Trebalo je vidjeti tu dicu kako stepuju, dižu ruke, njišu bokovima, skladno pjevaju. Ole!
Hvala ti Bože da nam mladost dolazi. Do sada su samo odlazili naši u Španjolsku i tamo revali; Naprid bili!, Nosi mi se bila boja...
Sretna sam. Dragi, hebali te apartmani. Život je ovdje, ne tamo na škoju.
Rive mi. I, 3DHL-a mi.
Čitam , Stephen-a Glass-a i Fabulist.
Ja sam realist. Vlažna sam...

- 13:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.