Brade mi...

24.07.2008., četvrtak

Jutros sam se probudila s bradom.Panično sam provukla rukom kroz sijede dlake i utvrdila kako moram na depilaciju.Konačno razbuđivanje je uslijedilo nakon što sam čula meni drage riječi:-Tukice, baš te volim! Mila, moja! Ovo jutro bilo je jutro iznenađenja. Tukac se vratio sa škoja i onako bradat požurio je usrećit me. Tko bi takav susret pokvario priznanjem kako sam jednostavno presretna što se pojavio još jedan meni jako «dragi» čovjek s bradom dr. David, odnosno Radovan Karađić. Čekala sam na tu vijest skoro 13. godina.
Čovjek , psihijatar, nečovjek, manipulator, krvnik, konačno je izveden pred sud javnosti. Nitko mi ne može uvjeriti kako on i njemu slični nisu pod stalnom kontrolom onih koji su i generirali kontrolirane ratne sukobe na ovim prostorima. Samo naivni mogu prihvatiti viceve s bradom.
Divno je danas slušati i gledati dojučerašnje susjede, komšije ,dr.-a Raše;kafeđiju, guslara kako pričaju s ponosom i poštovanjem o »lepom , duhovnom, šarmantnom gospodinu» sa šeširom.
Divno je kako hrvatska žuta glasila sve znaju; kakve su mu gačice za kupanje, gdje je Rašo pošao busom br. 73. , gdje je letovao 2006. u Hrvatskoj. Sad mi je jasno kakve tajne službe imamo kad im dr. Rašo letuje na Čiovu i divi se «lepom hramu», pardon crkvi, a one tek danas imaju saznanje o tomu..
Eh, da je otkriti Milu i čuti njenu priču; jel još doktor piški u krevetu.No, tu je Pero Zlatar koji će k*o danas za Arenu poslati ekskluzivnu reportažu o ljubavi Raše i Mile mu.
Kad sam kod piškenja, sjetim se jedne ugodne večere prije rata u društvu književnika i profesora;, dr. Koljevića, dr. Jurišića, Raše, u stanu Josipa Ostija, prevoditelja.
Doktor je pričao viceve na šarmantan način. Jedan mi je ostao u pamćenju koje su svakodnevno bezuspješno razvlačili On i Mladić gađajući nas po Sarajevu.
Dakle, Rašo je upišane hlaće pravdao pričom kako treba izbjegavati javne WC-e ,,jer mnogi se vole našaliti. Dok si u redu zauzet pišom, neko bi znao na pojavu novodošlog uzviknuti:
-Evo Halida Bešlića! Svi bi kao jedan se okrenuli prema njemu bez ispuštanja malog ili velikog. Rezultat bi bi uvijek isti; popišane hlaće susjeda.
Uz pjesmu legendarnog Halida Bešlića da se sve zaboraviti….
-Prolazi, sve prolazi, nestaje,sve nestaje,
godina za godinom, odlaze , odlaze,
prvi poljubac, davno zaboravljen, prvi dernek tko zna gdje je,..
koraci, ko oblaci, gone me ko zna gdje
sjećanja, samo sjećanja, ostaju uz mene,
prvi poljubac, davno zaboravljen, prvi dernek tko zna gdje je,
zagrli me i tiho se privuci da mi suzu ne vide…
Možda i ne odem na depilaciju. Možda promjenim profesiju. Možda pustim bradu. Žena s bradom. Od 21, 15 u cirkusu na Poljudu.
BTW. Ljetovala sam u Beogradu 2006. Nitko to ne zna, jer naravno nisam Rašo, Nives , a niti Simona Gotovac…Brade mi…

- 15:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

turimti

Opis bloga

Linkovi

24.07.2008., četvrtak

Brade mi...

Slobodno ocijenite blog; od 1 do 5
	5
	4
	3
	2
	1

pollcode.com free polls