Jutros sam se probudila ka Kosovka đevojka. Europa je konačno donijela odluku da sve Albance bez "papira" može vratiti doma. U državu Kosovo. Tko hebe Srbe-to poručuje Europa. Tko hebe pravoslavce. Možeš ih hebati, ali ne i njihovu povijest, srpske manastire poput Gračanice (1310.) I, tako će biti dok im netko ne zapali manastir i "golubicu mira" sa stropa, zaštitni znak prvog eurovizijskog TV prijenosa sa Balkana.
Žalosti me što Balkan nije razvio kulturu svijesti kod većinskog naroda o potrebi suživota sa manjinama. Crkva, vjera, obrazovne ustanove, politika, učinile su sve kako bi se manjine osjećale nezaštićene, ugnjetavane, neravnopravne,osuđene na izolaciju, bez osnovnih garantiranih ljudskih prava,prava na rad, privatnu svojinu, vjeru, nacionalnost...
Tako je ovdje u RH, tako je u Sloveniji, , BIH, Srbiji , na Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori...
Teško je biti pametan i reći koje to najbolje političko rješenje za ovaj dio Europe.
Sjećam se daleke 1968.godine kada mi je ferijalka Vesna iz Prištine za ljetnih praznika u Korčuli pričala o strahu kod noćnih povrataka kući.Bojala se silovanja. Pričala mi je kako Albanci idu jednom stranom ulice, Srbi drugom.
Mješanci po sredini ulice.
Brat mi je pričao o diskriminaciji Albanaca u vojsci.
Moje službene posjete Prištini 1980., TE Kosovo A-B još pamtim.
Za stolom na ručku, mi, gosti, domaćini, direktori Srbi, Albanci. Oni međusobno ne razgovaraju. Na ulaznoj oglasnoj ploči u pogonu vise samo informacije pisane na srpskom. Nikako mi nije bilo jasno da kolega Srbin rođen u selu Maleševo tik do albanskog za svojih 40.godina nije naučio ni riječi albanskog.
Tijekom višednevnog boravka u Prištini išla sam rent a carom na pumpu, ali nisam dobila gorivo. Razlog je bio jednostavan, Albanac prodavač nije želio dati gorivo jer su na autu bile beogradske tablice.
Kolega , Turčin( i njih ima na Kosovu) da bi mogao predavati na faksu morao je uzeti majčino albansko prezime. Šetali smo do duboko u noć ulicama, jer nije bilo kafane za nas. Kolege, Srbi su otišle na cajke,Albancima nije bilo do izlaska .
Kosovo nikada nije bilo u ljubavi s Titom, Rankovićem, Đilasom, Kočom. Ni u ratu ni u miru. Balisti,poput ustaša, četnika, ostavili su dubok trag na građane ovih prostora.
Kakvo Kosovo treba Europi?-stalno si postavljam pitanje. Bez pravog odgovora. Nasilno,etnički koherentno,netolerantno prema manjinama, agresivno,-sigurno nije to ono što Europa želi. A, što je to Europa učinila da toga ne dođe? NIŠTA!
Danas u termolektranama Kosova rade engleski inženjeri, polja se ne obrađuju, rudnici su zatvoreni, vode su u rukama Srba, aerodrom je u rukama stranaca, mafija vlada...
Ne znam! Mislim da je trebalo na Kosovo gledati kao nekada na Hong Kong, Tajvan. Dati samoupravu na 99 godina i formalno dati šansu Srbiji da se osjeća vlasnikom tog prostora. U međuvremenu, obrazovati ljude, razbijati kompleks manje vrijednosti, učiti suživotu. Ovako, bojim se da će primitivizam trijumfirati i ugasiti jedinu nadu s kojom živim da je apsolutno svejedno gdje se živi i s kim se živi, ako su ti zaštićena prava na život, rad, privatnu svojinu,obrazovanje na materinjem jeziku, vjeru i nacionalnost...
Želim u noći trijumfa jedne stoljetne bitke za nezavisnost da pobjednik to dostojanstveno proslavi i prisjeti se kakav je ružan osjećaj biti manjina.
Ne učinite drugima ono, što nikada ne bi željeli da vama čine.
|
