Jutros sam se probudila ka velika Hrvatica. Velika, ka mala Danijela Martinović. To je neponovljiv osjećaj. Možda bi ga nadmašio odlazak u Haag. Nakon domoljubnog odmora provedenog na otocima u Španjolskoj gdje je sjela za stol za kojim je sjedio Gotovina prije uhićenja, mala- velika pjevačica prije promocije svoje nove knjige je izjavila za tisak:
...- «To je bio moj najvažniji zadatak na tenerifskom odmoru,bila sam odlučna i nisam se osvrtala na tvrdnje nekih ljudi da možda neću uspjeti u svom naumu (jakog li nauma!, moja opaska). Uvijek sam za sebe mislila da sam normalna (?), pa se nisam posebno dičila time što sam Hrvatica, takva sam rođena, takvi su svi moji...Prilikom dolaska u hotel srce mi je lupalo i odlučno sam rekla recepcionaru kako bih htjela sjesti baš za taj stol. Malo me začuđeno pogledao, odmjerio, zatim se srdačno nasmijao i na kraju rekao:-Mister Gotovina, yes , yes, no problem.» (Its o.k.!) ...Konobar je tada velikoj Hrvatici na engleskom rekao:-«Mr. Gotovina je elegantan čovjek. Gospodin. Govori španjolski i uvijek ostavlja (ostavljao!)velike napojnice. On je dobar čovjek...».
Velika mudrica u izjavi za tisak poentira:-« A ja se nadam da su se tome naučili i lešinari koji su ga dali, otkucali, cinkali, prodali. Neka nauče što znači biti gospodin.»( jah, s optužnicom za ratni zločin!)...
Kupite novu knjigu za djecu, mlade, velike Hrvatice, pjevačice i književnice!...
Meni nakon ovih umovanje ostade za utjehu jedna, mala misao,o malom Muji, a takvi su mu svi doma:
- Što Mujo radi kad završi s pravnim fakultetom?
-Prenese skelu na ekonomski faks. Its o.k.!
A, što se tiče Graše, jedna gatara mu je gledajući u dlan rekla:
-Vidim, stoji vam neki put!-Jašta, neki put stoji, ali više visi...
Glupa, gluplja, Tukica sam ja...
Post je objavljen 13.02.2008. u 18:32 sati.