| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

|
Jutros sam se probudila na brodu, na pjesniku sa Šengenom u glavi. Jutros, Ivan Zajc. Jučer Hektor Preradović. Prošlog lita, Bartol Kašić.Nekad davno Vuk Karadžić. Trajekti voze, katkad brzo, katkad sporo. Vežu obale, škoj s kopnom, muže sa ženama, djecu sa školom, mlade sa starim. More nas spaja s Europom, sa Svijetom. Šengenski karton nas i spaja i razdvaja. Ako nemaš pasoša, treba ti osobna karta i KARTON za poći u 24 zemlje Europe. Ako nemaš ono dvoje, treće ti ni ne treba. Sidi di si! Jer takvoga Europa, ne treba. Da je bilo pameti kao u starih Dubrovčana i držanja poruke Libertas, slobodnog prijevoda s latinskoga: -Stavite ispred svojih interesa, interes građana, danas bi bili stvarna Europa. Strašno, prestrašno! Bugari, Rumunji, Poljaci, Slovaci, Mađari, Česi imaju razloga da nam se smiju. Slovenci , također. Mi, velike Hrvatine i Hrvatice, uživat ćemo u svoj svojoj veličini gradeći most ;kopno-Pelješac, jer nismo znali izgraditi most prema Europi. Umjesto engleskog, francuskog, njemačkog, učit ćemo hrvatski jezik djeleći lekcije svima kao što su "Rakitići" i pljuvati po "srbizmima", poput nekih osvješćenih blogera. A presseralije donose vijest kako je sinoć u hrvatskoj BB kući pobjednik isti, "konobar" ,samo za razliku od prošle godine, umjesto dečka iz Zadra, milijunaš je dečko s kontinenta. U zemlji konobara, spremačica soba, konjušara, brisača inozemnih guzica treće dobi, teško je bilo očekivati nešto drugo. Obrazovani, Đikići, Radmani i ini su već odavno povukli iza sebe šengensku granicu. Nije loše biti"Primorac", ali priznajem bolje je biti Europejac, "Svetski covik, pa makar moli...Šengena mi... |
|
Jutros sam se probudila sjetna. Pomalo tužna. U odsjaju sunca u prozorima susjednog nebodera kao da sam ugledala drage crte lica Majke i Oca. Zvali su me da se radujem novom danu. Bili su tu. Uz mene iako ih nema više od pet i devet godina. Ponosno su nosili svojih osamdesetdvije i osamdesetčetiri godine života. Otkuda skupa da se pojave u isto vrijeme i na istom mjestu?! Ne znam. Znam da nije slučajnost. Sinoć sam gledala na TV napuštene mališane što su ih posjetili i darivali osječki motoristi obučeni u Djeda Mraza, Božićnjaka. Jutros, kultna emisija na Radio Splitu;-Glazba kroz desetljeća-Vrijeme vinila. Na KL-ozbiljna glazba-Triola. Vrijeme sjećanja... Ponosna sam na Majku i Oca. Ne, zbog ostavljenih nekretnina.Ne, zbog bankovnih računa. Ponosna sam što mogu reći kako su bili ; radiše, pošteni, pravedni, tolerantni, otvoreni za nova znanja, štovatelji ljudi bilo istomišljenika, bilo onih koji su se razlikovali od njih...Voljeli su ljude, nove prostore, putovanja. U isto vrijeme nisu se libili biti kritičari, borci za pravicu, solisti... Dok me glazba s radija vraća u pedesete, šezdesete godine, prisjećam se zabrana prvih samostalnih igara u parku Ribnjak, prvih batina kaišem zbog hvaljenja kako sam krivotvorila očev potpis na obavijest o roditeljskom sastanku. Slali su me na ljetovanja sa školom u Podgoru- Čaklje. Sa ferijalcima u Tučepe, Bašku Vodu, Viganj, Trpanj, Korčulu. Na skijanje na Jahorinu. Učila sam francuski. Igrala rukomet. U 18.-toj godini nagradili su me putovanjem u Paris, Azurnu obalu, Veneciju. U Monte Carlu sam te daleke 1968. na kockarskim automatima za jedan franak dobila 12 franaka. Kući sam donijela za uspomenu samo jedan s likom princa Reniea. U parku u neposrednoj blizini Casina, gašeći žeđ na špini, prvi put sam čula i upoznala naše Folksdojčere. S ogorčenjem su pričali o Titu, pogibiji roditelja, progonu 1945. Tu 1968. je obilježila matura, prosvjedi, putovanje, radna akcija Sava 68., prijem u Partiju... Majka i Otac od moje desete godine su živjeli razdvojeni u dva grada. Ja, između njih i s njima. Nisu bili skupa. A, ipak su bili zajedno. Imali su zajedničku prošlost, zajedničku sadašnjost-MENE. Novac nas nije povezivao. Ljubav i odgovornost, skrb za onog drugog su nas trajno vezala. I, kad vidim na TV, one napuštene mališane kako tumaraju između bajkera, kad pročitam one presseralije Višnjića i neke Rupićke oko tek rođene djevojčice, pomislim što će ta djeca nositi u srcu. U DUŠI. Tko zna? Možda onaj vic kad je đavo došao po Hasu te mu rekao:- Došao sam ti uzeti dušu, Haso. -Nema problema-reći će Haso i zatim pozvati ženu: -Fato, dušo, netko te traži! Moji roditelji su pronašli mir. Možemo li mi naći mir u ova blagdanska vremena?! Sunce,more, čekaju me. Možda padne i kupanje na Bačama... Vrijedi biti optimista... |
|
Jutros sam se probudila dan poslije 10. prosinca. 11. je prosinac. Nije se ponovio 11. rujan u kosovskoj izvedbi. Neke cigarete su poskupjele. Svakim danom pušenje postaje sve skuplje. Druženje sa susjedima sve opasnije. Pedofil do pedofila. Na Hvaru 84.-godišnjak snimljen mobitelom kako se igra nečasnih igrica sa djevojčicama. Iz Komiže sa Visa doveden je u splitski pržun pedofil, starac od 72. godine pod optužbom nasilnog "diranja" maloljetnice. Na žalost, covika zvanog Đovani-Lagani, znam više od 35. godina. U predvečerje bi s maestralom dolazio drvenom brodicom blizu nudi plaža Pizdica i Templuz. S guštom je pomagao golim ženskim guzama kod ukrcaja u brod po nemirnom moru. E, Đovani, Đovani... Vidi se morski covik je zadržao stare "dobre" navike. U prolazu pitam sujeda Stipu, voli li dicu? Očekivan odgovor je bio:-DA! Na upit:-Draga sam ti? Odgovor je glasio:-DA! Od veselog susjeda spremnog na igru; Ringe, ringe raja, došao...-ništa se drugo nije očekivalo. Ali u strahu nisam mogla ne reći mu: -Marš, podofilu stari! Savjest me peče. Tko zna, možda se svi oni vraćaju u djetinjstvo, željni igre: Ringe , ringe raja, došao barba/čika Paja pa pojeo jaja... btw. Bračke presseralije: Svi smo mi Memedi! Vratila se u RH Jelena Vukosav! Vratila se ne vratila, sutra je novi dan. 12.prosinac... |
|
Jutros sam se probudila dan prije desetog prosinca. Ka Kosovka đevojka. Ne znam što dan donosi, a što sutra. Vrime koma. Oblačno. Depra. Sutra bi netko trebao reći: Kosovo- Republika!Plašim se da će po dobrom starom običaju i neshvaćanju timinga, hrvatska politika prva potrčati u zagrljaj novom ratu i priznati Kosovo- državu. Iskustvo sa Krajinom neće biti dovoljno. Ne znam!? Znam samo da želim konačno Europu doma. Želim da moj sin ne mora klečati u redu za vizu pred stranim ambahadama. Želim da može raditi gdje se znanje i sposobnost cijene. Hebo ZERP! Umjesto zapišavanja atara, bolje bi bilo graditi brodove koji će biti brži, veći, bolje opremljeni i uspješniji u lovu na našu i inu ribu. Zatvaranje u feude pogoduje samo novokomponiranim feudalcima. Franjinim genijalcima. Mogu ja i bez Kosova. Srbi, možda ne. Ipak, više me brine moja potrošačka kotrljajuća košara. Jučer mi je u košaru za 700 kuna stalo samo šest vrečica. Još prekjučer, čitavih deset. INFLACIJA! Dovoljno se uhvatiti za jaja. Tuce jaja za manje od 12 kuna. Sada vam triba i više od dvadeset. Netko će reći; -Hebo jaja! Od jaja se ne živi. Pametni će dodati;-Je, živi se od kurca, hrvatski- nježnika... Došla su neka kurčeva vrimena u kojima ;-građani glasuju, a seljaci vladaju, kako kaže jedna mudra narodna glavica. Ma tko hebe,Kosovku đevojku?!. Zna se, samo Tukac... |