Jutros sam se probudila na brodu, na pjesniku sa Šengenom u glavi. Jutros, Ivan Zajc. Jučer Hektor Preradović. Prošlog lita, Bartol Kašić.Nekad davno Vuk Karadžić. Trajekti voze, katkad brzo, katkad sporo. Vežu obale, škoj s kopnom, muže sa ženama, djecu sa školom, mlade sa starim.
More nas spaja s Europom, sa Svijetom. Šengenski karton nas i spaja i razdvaja. Ako nemaš pasoša, treba ti osobna karta i KARTON za poći u 24 zemlje Europe. Ako nemaš ono dvoje, treće ti ni ne treba. Sidi di si! Jer takvoga Europa, ne treba. Da je bilo pameti kao u starih Dubrovčana i držanja poruke Libertas, slobodnog prijevoda s latinskoga:
-Stavite ispred svojih interesa, interes građana, danas bi bili stvarna Europa.
Strašno, prestrašno! Bugari, Rumunji, Poljaci, Slovaci, Mađari, Česi imaju razloga da nam se smiju. Slovenci , također.
Mi, velike Hrvatine i Hrvatice, uživat ćemo u svoj svojoj veličini gradeći most ;kopno-Pelješac, jer nismo znali izgraditi most prema Europi. Umjesto engleskog, francuskog, njemačkog, učit ćemo hrvatski jezik djeleći lekcije svima kao što su "Rakitići" i pljuvati po "srbizmima", poput nekih osvješćenih blogera.
A presseralije donose vijest kako je sinoć u hrvatskoj BB kući pobjednik isti, "konobar" ,samo za razliku od prošle godine, umjesto dečka iz Zadra, milijunaš je dečko s kontinenta.
U zemlji konobara, spremačica soba, konjušara, brisača inozemnih guzica treće dobi, teško je bilo očekivati nešto drugo. Obrazovani, Đikići, Radmani i ini su već odavno povukli iza sebe šengensku granicu. Nije loše biti"Primorac", ali priznajem bolje je biti Europejac, "Svetski covik, pa makar moli...Šengena mi...
Post je objavljen 22.12.2007. u 09:04 sati.