truelife
30.10.2014., četvrtak
.
Ponekad noću,u snu šapučeš mi da te uzmem Da te odvedem daleko ,sve do jutra tog rađanja nove zore Da ne ostavljam te , na ovoj goletnoj ,opustošenoj zemlji Govoriš da suđeni smo jedno drugom Da želja je to samog stvoritelja I dok slušam te, u toj tišini noći Dok taj zvuk tvojih usana odzvanja prostranstvom duše moje Srce mi od sreće treperi Pogled tvojih očiju poput sunca razbije tamu Svom snagom sjaja u vrt moje duše ulazi i moli ,uzmi me dragi Neka nočas moje usne tvojim tijelom se razliju Neka se ova zemlja krikom našim ispuni krikom sreće neka odzvanja u toj beskrajnoj veličini svemira Do tog novog sna,u kojem snujemo Nama uvijek iste želje i riječi. Dok sunce vjere te životne nade , kroz te dane svojim pogledom nas prati |
28.10.2014., utorak
Ljubim te
U svakome od nas, postoji ljubav, ne zbog nas samih, darovana nam je od Boga, prava čista ljubav ljubav koja ne uzima Ljubav koja daje ljubav koja je davanje sebe, davanje svega svoga, davanje svojega ne očekivajuči zauzvrat ništa što nije dato istim,u toj ljubavi ljubav postoji u svakom od nas, ljubav ,to darivanje, davanje, stoga ne boj se, ni ja ne znam što je ljubav, dajem,dajem, ali ne uzimam jer ne mogu, dajem jer mogu, ne uzimam jer ne mogu, jer uvijek ljubav je uzimanje davanja, stoga voli bez primisli lako i čisto jednim treptajem te duše svoje jer iskreno ljubiš tek onda kada ništa ne očekuješ zauzvrat |
24.10.2014., petak
.
Daleko od stvarnosti Daleko od snova Tražimo se Jedan korak,jedan pogled Dovoljan za miran san Na tom putu vječnosti U tom beskraju traženja Ti sjajiš duhom Poput srebrnkastih niti utkanih u tu beskrajnu veličinu svemira Tog kraja puta ,naših duša Gdje dotakoh ti lice Osjetih ,sam miris duše tvoje Vidjeh sve boje duge u oku tvojem Na tom kraju puta Gdje postadosmo stvarnost |
.
|
22.10.2014., srijeda
.
Ljubav si ti ,ljubav praiskonska začeta u kolijevci stvaranja u toj kovnici duša, mojom dušom vezana čistom ljubavlju oplemenjena .. prahom vječnosti obogaćena da, ti ljubav moja si . U tom beskraju čekanja milost u danima iskušenja snaga u tom svijetu našem svijetu nevidljivih granica koje nas dijele U tom svijetu , ljubav ojačana čežnjom i ja i ti u potrebi da postanemo jedno Zauvijek .. Mi jedna smo duša ,jedna ljubav jedan dan u toj vrtnji svemira jedan dah udahnut duboko ,jedan nedosanjani san na tom predivnom zvjezdama obasjanom nebu gdje zapisana stoje sva obečanja naša poput čarolije Za susret naš jednom u trenutku samo našeg beskraja |
20.10.2014., ponedjeljak
.
Noću, u najdubljoj dubini svoje tišine tražim tvoje tragove, tada izgubim sve vremenske pojmove i zaronim kroz svjetlost tvojih dodira tonući u bljeskove tvojih predivnih osmjeha, i nakon što te pronađem u najdubljoj dubini svoje ljubavi tada jedva se prisilim opet u stvarnost izroniti i te svoje snove od tebe odvojiti… I ostavljam te da snivaš u najdubljoj dubini moje duše dok ni ne slutiš da u mojoj stvarnosti svi svjetovi, rukama tvojim stvarani, se ruše… Jer bez tebe svi moji snovi i sve nade prestaju, svi osmjesi i sjaj u očima u tvom odlasku nestaju… |
19.10.2014., nedjelja
.
Sjedeći uz rijeku ,čekajuči tebe govoriše mi te jutarnje magle .... Da ti malena jednog proljeća ,bit češ sunce moje . Sanjah tada tu ljubav našu, tu toplinu tvoju Tada kao i sada dok srce u toj tuzi nedostajanja bolno mislima tvojim šeta ... vidjeh te na tom zelenom putu naših staza dok sjajiš osmijehom, na krilima leptira , poput nebeskog anđela od svile satkana ... Sanjah tako ljubav tvoju , ljubav plavu ,bistru i daleku ali sa osmijehom na licu, u tom snu govoriše da sunce si moje šaputaše mi to magle čekajuči tebe uz tu našu rijeku |
15.10.2014., srijeda
.
Volim te U kriku želje što beskrajem odzvanja U tom čekanju sudbe i istine U tom grču nedostajanja Dok lagano kročim stazama našim , i dok tako slijedim trag tvojeg bivstva Znaj ,postojiš u meni poput pečata isklesana za vječnost toplinom svoje duše u ovom skromnom tebe željnom srcu |
12.10.2014., nedjelja
osječaš li
Neznam osječaš li , koliko ja u tim besanim nočima zamišljam da poput duha sliječem na jastuk tvoj ,da poljubac ostavljam na usnama tvojim poput posebne topline ,prožimam te , prolazim tijelom tvojim i tada u molitve te svoje stavljam da jednom taj san u stvarnost pretvorim .... Molitvom same duše te zovem za vječnost ,za zauvijek ... I dok se to ne desi znaj ja srcem svojim ču ti potajno pisati potajno ču te krasti , te trenutke radosti u dušu spremati ljubiti te i nadati se da zaborav nas neče nikada prekriti ... Ta surova stvarnost koja nas razdvaja, |
10.10.2014., petak
Jednom
U noći ovoj ,odjeka nema Samo praznina u kojoj ništa se ne čuje Nema krika,suze ,jecaja Samo ova duša ,razbijena samoćom u tom nedostajanju, razbacana hridi morskom Stojim sa mislima,isčekivanjem u toj tišini vječnosti ta bol u srcu koja budi suzu u osmijehu u tom sječanju prošlosti . Tko zna,možda jednom negdje .... na obzoru pojavit će se sunce plavo , plavo poput bistrine mora poput neba beskrajnog poput oka tvojeg predivnog jednom u tom čekanju , tom pružanju ruke očekujući tvoj topli dodir .... Jednom |
05.10.2014., nedjelja
Noć
Noć je Ta užasna noć bez tebe Stajah sam na ulici ,naših križanja na putu ispreplitanja .... Stajah tako sam ,pod uličnom lampom mislima negdje u beskraju sa tobom .. Stajah u grću ove slomljene samoće Stajah tako svako veče,čekajući tebe Stajah tako vremenito ,sa vjerom dok tople kapi ove jesenje kiše klizaše niz moje lice poput suza ove izmučene duše... Stajah tako dok samo nebo kapima tih kiša ispiraše sva moja nedostajanja i tuge svih izgubljenih jutara svih nedočekanih noći .. Stajah i stajaću tako zauvijek čekajući tebe , na cesti naših susreta sve dok jednom tako čekajući te ,u toj samotnoj noći ti naiđeš u svem sjaju vječnosti sa tim osmijehom na licu na putu u našu zajedničku vječnost |