Preporuke...
četvrtak , 24.01.2008.Stariji čitaoci se vjerojatno sjećaju kako sam prije ovog dizajna imala mali boks koji sam prozvala Naslovnica. U taj boks bi stavljala blogere i postove koji su me na neki način takli svojim pisanjem. Fali mi ta moja Naslovnica pa ću sad navesti par blogera koje preporučam čitati, a i par postova koji su "postovi za pamćenje".
To nisu novi blogeri, ne više. Već su afirmirani, imaju svoj krug čitaoca, ali neka i moje preporuke. Nek se nađe.
Bego....po mom sudu najduhovitiji čovjek na blog.hru. Ikad. Vrlo zanimljiv i kao osoba i kao bloger. Muzičar je, tako da ima i dosta fotografija s nama poznatim likovima. Njegovi postovi se sastoje od malih crtica iz života, tkz. begizama koji su napisani u formi kratkih viceva. Savršeno za čitati kad vam je dosta ružnih vijesti, kad trebate nešto lagano, kad se želite oraspoložiti.
Par izdvojenih begizama:
Bego: "Doktore, kako ću sačuvati kosu?"
Liječnik: "Imaš li kakvu kutiju? Skini kosu sa češlja, stavi u kutiju i sačuvaj je."
Bego i File u znanstvenoj raspravi.
Bego: "Te amebe su totalno u kurcu matematički."
File: "Zašto?"
Bego: "Množe se dijeljenjem."
Bego: “Dobit ćeš po pičci!”
Žena: “Zašto?”
Bego: “Jer k, g, h ispred i prelazi u c, z, s.”
Đani: „Zna li ko kojeg dobrog kiropraktičara?“
Bego: „Znam ja.“
Đani: „Kako se zove?“
Bego: „Gospodar pršljenova.“
Pametni zub....on je po mom sudu načudniji bloger na blog.hru. Ikada. Čudan u pozitivnom smislu, da ne bi bilo zabune. Izuzetno zanimljiv. Piše priče koje sam ja nazvala malo pomaknutim, ali koje ne odlaze iz glave. Piše pjesme na nekom svom jeziku za koje onda daje duhovite legende, piše paralelne slalome..piše...drugačije.
Najdrugačije moguće.
Pola dana sam provela na traženju neke pjesme koje ću izdvojiti, ali nisam se mogla odlučiti. Treba ga čitati.
Zatim su tu moje pričopričalice.
Misko...iako njega čitam gotovo oduvijek, još me zna oduševiti svojim pričama. S vremenom je sve bolji i bolji. Meni među najboljim je ova. Izvrsna je.
Zona...na nju sam valjda potrošila sve riječi hvale koje znam. Ipak bi izdvojila njenu Savršenu guzu ( 1., 2. , 3. i zadnji dio) koje svakako vrijedi pročitati.
Odmak...odmakica prekrasno piše. Točka. No, mene je oduševila i s jednim postom koji mi se nakon čitanja toliko vrtio mislima da sam ga prepričavala mami, pa ga na kraju obećala njoj i isprintati. Ako odmakica dopusti. Riječ je o Vlč. Sudcu.
Zadna preporuka je za Borjin časopis Plan B.
U zadnjem broju ima i mene. Ariston me uvrstio u rubriku Gdje su, što rade s još sedam cool blogera koji su (uglavnom) nekada rasturali domaćom blogosferom.
No to nije razlog zašto preporučam taj časopis. Kupila sam čak dva broja od četiri moguća, a to već samo za sebe govori o kvaliteti. Konačno jedan časopis u kojem i ja imam što čitati i to danima, u kojem nije sve samo za kompjutorske geekove. Čak razmišljam i o pretplati, a to puno znači kad kažem ja, škrtica.
Eto, dosta preporuka za danas. Bit će ih još u budućnosti.
Sad idem past u nesvjest od toliko pisanja i linkanja.
komentiraj (103) * ispiši * #
Warp pogon
utorak , 15.01.2008.Prije dva-tri tjedna
Vozim se s Arthurom na posao. Mrak. Šest sati i par minuta. Nigdje nikoga.
Farovi našeg automobila osvjetljavaju pustu cestu pred nama. Snježi.
Kroz vjetrobransko staklo taj snijeg izgleda kao da vozimo kroz zvijezde. Prekrasno.
- Arthur, vidi kako je ovo lijepo. Kao da se vozimo u warp pogonu...
- Aha, baš tako.
- Sad se svemirci na Zemlji sigurno čude šta je sad to. Šta to pada, bijelo, mokro i lijepo..
- Zašto misliš da se čude? Kod njih nema snijega?
- Nema. Nemaju ni kiše, ni magle, ni snijega. Njihova planeta je onako, od pijeska. Same dine. Zato se svemu tome čude. I dive.
- Ma da? Možda imaju planetu svu od prašume, džungle. Zelenu. Onako kao rodna planeta Majstora Yode.
Bilo mi je zgodno kako Arthur i ja imamo neku svoju predodžbu strane planete pa sam čim smo stigli na posao isto upitala kolegu s kojim pijem kavu.
- Ne. Oni imaju plavu planetu. Onako s puno vode i samo malo kopna. Uglavnom vodenu.
Na to je ušao treći kolega i pitao o čemu mi to tako rano ujutro pričamo. Ispričali smo mu sve oko warp pogona, asocijacija i naših zamišljanja tuđinskih planeta.
Pogledao nas je kao da smo sroz šenuli i razvezao kako on ne može reći ništa o njihovoj planeti, kako ne zna jel oni uopće postoje, kako to nitko ne zna, a i potpuno mu je nevažno jel se oni čude snijegu ili ne. Nije baš rekao da smo bedasti što o tome razmišljamo, ali se u svakom slučaju nije htio igrati s nama.
Sve u svemu dobar prosjek. Od nas četiri, troje smo se prepustili mašti. Ne znam koliko nam je baš sama mašta radila, a koliko je to bio utjecaj knjiga ili filmova. Ali nije loše.
Volim takve razgovore. Nije bitno jesu li svemirci u pitanju, može to biti i zagrobni život, magija ili nešto treće.
Sviđa mi se kad su ljudi otvorenog duha prema nedokazanom i neopipljivom, kad priznaju mogućnost da još nešto postoji. Nije toliko bitno šta. Neka mašta radi.
Gledam sad kroz prozor, od snijega nije ostalo više ništa. Šteta. Samo ta debela magla.
Kako li se svemirci na Zemlji čude šta je sad pak to...
komentiraj (107) * ispiši * #
Nametanje osobnih stavova
ponedjeljak , 07.01.2008.Svi imamo neke osobne stavove. To je uostalom i glavna karakteristika karaktera.
Smeta me kad se generalizira, kad su ljudi pri tome isključivi i ne dozvoljavaju drugim ljudima da imaju svoje stavove, drugačije od njihovih. Kad im se gotovo silom nameće drugo mišljenje.
U svom političkom opredjeljenju mnogi će se kleti u sve i svašta da je baš njihova stranka ili ona koju oni simpatiziraju Jedina Prava stranka. Drugu ili druge sačinjavaju lopovi, mutikaše, nesposobnjakovići pa i državni neprijatelji. Samo vjerovanje i sljedbenost Jedine Prave stranke je ispravno, a svi ostali su ili glupi ili slijepi. Slijepi je u blažoj varijanti.
To što je političko opredjeljenje osobna stvar svakog pojedinca poštivat će se. U teoriji. Ali rijetko gdje u praksi ili ophođenju s neistomišljenicima.
U svom vjerskom opredjeljenju Ispravna i Prava često bude samo ona vjera i crkva čiji vjernik iznosi mišljenje. Sve druge crkve ili vjere su neispravne i njihov bog ili bogovi ne postoje. Trunut će u paklu zajedno s nevjernicima.
Ateisti znaju biti posebna priča. Ne vjeruju u postojanje ikakvog boga ili bogova, što bi meni bilo čisto u redu da ponekad ne zamjeraju vjernicima njihovo vjerovanje. Neki kao da žele prekrstiti vjernike u nevjernike i to im je životni zadatak.
Spolne sklonosti su najosobnija moguća stvar svakog pojedinca. No, homoseksualci često budu izloženi verbalnom i fizičkom nasilju što uopće ne razumijem. Da se meni netko gadi toliko koliko se homofobima gade homoseksualci ne bi imala nikakve želje za dodirivanjem istih. Pogotovo ne šakom.
S druge strane ne vidim niti svrhu naglašavanja seksualnih sklonosti. Ne zanima me. Baš me briga koji pisac je ili je bio homoseksualac. Mislim ga čitati, ne spavati s njim.
Čak i one benigne stvari kao što je recimo izbor glazbe stavlja se pod pitanje. Ako su to recimo narodnjaci, rijetko tko je tolerantan. Postoje sklonosti nazivati ljude koji slušaju narodnu glazbu seljačinama, Thompsonove fanove ustašama, ljubitelje džeza kvazi intelektualcima, a rokere ishlapelim dinosaurima.
U redu je voljeti nešto svoje, imati svoje stavove, zagovarati ih i držati ih se...sve dok se drugima ne nameće svoj izbor kao Jedini Pravi.
Želim da me se pusti na miru da glasam za koga hoću, idem ili ne idem u crkvu, navijam za neke svoje, a pri tome slušam onu glazbu koju ja volim.
Neka meni mog izbora, ma koji to bio. Moj je. I kao što sama riječ kaže, osoban izbor.
komentiraj (121) * ispiši * #