Nametanje osobnih stavova

Svi imamo neke osobne stavove. To je uostalom i glavna karakteristika karaktera.
Smeta me kad se generalizira, kad su ljudi pri tome isključivi i ne dozvoljavaju drugim ljudima da imaju svoje stavove, drugačije od njihovih. Kad im se gotovo silom nameće drugo mišljenje.

U svom političkom opredjeljenju mnogi će se kleti u sve i svašta da je baš njihova stranka ili ona koju oni simpatiziraju Jedina Prava stranka. Drugu ili druge sačinjavaju lopovi, mutikaše, nesposobnjakovići pa i državni neprijatelji. Samo vjerovanje i sljedbenost Jedine Prave stranke je ispravno, a svi ostali su ili glupi ili slijepi. Slijepi je u blažoj varijanti.

To što je političko opredjeljenje osobna stvar svakog pojedinca poštivat će se. U teoriji. Ali rijetko gdje u praksi ili ophođenju s neistomišljenicima.

U svom vjerskom opredjeljenju Ispravna i Prava često bude samo ona vjera i crkva čiji vjernik iznosi mišljenje. Sve druge crkve ili vjere su neispravne i njihov bog ili bogovi ne postoje. Trunut će u paklu zajedno s nevjernicima.

Ateisti znaju biti posebna priča. Ne vjeruju u postojanje ikakvog boga ili bogova, što bi meni bilo čisto u redu da ponekad ne zamjeraju vjernicima njihovo vjerovanje. Neki kao da žele prekrstiti vjernike u nevjernike i to im je životni zadatak.

Spolne sklonosti su najosobnija moguća stvar svakog pojedinca. No, homoseksualci često budu izloženi verbalnom i fizičkom nasilju što uopće ne razumijem. Da se meni netko gadi toliko koliko se homofobima gade homoseksualci ne bi imala nikakve želje za dodirivanjem istih. Pogotovo ne šakom.
S druge strane ne vidim niti svrhu naglašavanja seksualnih sklonosti. Ne zanima me. Baš me briga koji pisac je ili je bio homoseksualac. Mislim ga čitati, ne spavati s njim.

Čak i one benigne stvari kao što je recimo izbor glazbe stavlja se pod pitanje. Ako su to recimo narodnjaci, rijetko tko je tolerantan. Postoje sklonosti nazivati ljude koji slušaju narodnu glazbu seljačinama, Thompsonove fanove ustašama, ljubitelje džeza kvazi intelektualcima, a rokere ishlapelim dinosaurima.

U redu je voljeti nešto svoje, imati svoje stavove, zagovarati ih i držati ih se...sve dok se drugima ne nameće svoj izbor kao Jedini Pravi.

Želim da me se pusti na miru da glasam za koga hoću, idem ili ne idem u crkvu, navijam za neke svoje, a pri tome slušam onu glazbu koju ja volim.

Neka meni mog izbora, ma koji to bio. Moj je. I kao što sama riječ kaže, osoban izbor.