|
Bio je posljednji među prvima. Nepostojan i prevrtljiv. Stisak njegove ruke iščeznuo je. Danas više ništa nije isto. Zalasci sunca imaju drugačiji okus. Svitanja više ne zvuče isto. Ne sipam djeteline za sreću iz očiju. I ne brojim oblake dok promiču. Gledam vlakove i bježim. Putujem s njima tražeći dugu. I možda već sutra uspijem čuti Neko novo rominjanje kiše, Dok on ljubi drugu…. |