|
Kao da sanjam... Sve su kockice naizgled na svome mjestu. I sve je na vrijeme, sve je kako treba biti. Svaki trenutak se uklapa u plan i program. Sutra ću poremetiti to "savršenstvo". Ne želim biti ono što od mene očekuju. Želim biti ono što jesam. Možda će biti potrebna vječnost da vratim inspiraciju. Da se naviknem izraziti ono što osjećam. Ne želim odustati... Riječi su mi bile suviše bitne. Još uvijek su mi bitne. Volim ih slagati kao slagalicu koja tvori moje misli. Moje osjećaje, suze i smijeh. Mrzim ih kada su samo riječi. Puste, prazne i kada ne dotaknu dušu. |
16.03.2012., petak
10.10.2008., petak
|
Sada je opet došlo vrijeme da buljim u strop ležeći na zgužvanim plahtama. Zatvaram vrata za sobom. Sasvim nečujno i bez treska ovaj put. Odrasla sam malo više. Sada se mirim s tim da se neke stvari jednostavno moraju dogoditi. Možda sam jednom ranije često griješila, ali ovaj put sam bila u pravu. Itekako sam bila u pravu. I nakon svega ne osjećam se nimalo tužnije nego prije. Bojim se samo da bih mogla postati hladnija nego ikad prije. Jer stvarima zbog kojih sam se nekad kidala se sada smijem bez zadrške. I moja razočaranja nisu ono što su bila nekada. Nekad su ona bila suze, sada su ravnodušnost. |
09.10.2008., četvrtak
|
Ja sam neka sasvim čudna biljka. Sposobna biti sretna tren i nimalo duže od toga. I u trenutku u kojem imam sve ja osjećam neki blesav teret u trbuhu. I neprestano tražim način da ga se riješim. No, nemam apsolutno nikakvu ideju od čega bi mi možda postalo lakše. |
14.09.2008., nedjelja
November rain
|
When I look into your eyes I can see a love restrained But darlin' when I hold you Don't you know I feel the same 'Cause nothin' lasts forever And we both know hearts can change And it's hard to hold a candle In the cold November rain We've been through this such a long long time Just tryin' to kill the pain But lovers always come and lovers always go An no one's really sure who's lettin' go today Walking away If we could take the time to lay it on the line I could rest my head Just knowin' that you were mine All mine So if you want to love me then darlin' don't refrain Or I'll just end up walkin' In the cold November rain Do you need some time...on your own Do you need some time...all alone Everybody needs some time...on their own Don't you know you need some time...all alone I know it's hard to keep an open heart When even friends seem out to harm you But if you could heal a broken heart Wouldn't time be out to charm you Sometimes I need some time...on my own Sometimes I need some time...all alone Everybody needs some time...on their own Don't you know you need some time...all alone And when your fears subside And shadows still remain, ohhh yeahhh I know that you can love me When there's no one left to blame So never mind the darkness We still can find a way 'Cause nothin' lasts forever Even cold November rain Don't ya think that you need somebody Don't ya think that you need someone Everybody needs somebody You're not the only one You're not the only one |
18.02.2008., ponedjeljak
|
Pomozi mi još jednom da se uvjerim kako opet mogu ljubiti... |
15.12.2007., subota
|
Pahulja na pahulju. Vrijeme odmiče. Božić dolazi. Ja sam zarobljena u vlastitoj ludosti. No, to i nije nešto novo. Oduvijek sam se furala na osjećaje. Moje srce neprestano kuca za druge. Želim da tako i ostane. I jedva čekam onaj tren neposredno prije prvog poljupca s nekim boljim. S nekim tko će jednostavno znati. I voljeti. Očekujem nekoga tko će me bez previše patetike baciti na koljena. I tko će u par rečenica znati reći ono što oni prije njega nisu uspjeli, ili se nisu usudili reći danima. Želim gledati sreću u očima meni dragih, ali i onih malo manje dragih ljudi. Uz sebe želim ljude koji me nadahnjuju i koji izvlače ono najbolje iz mene. One koji su me iz bilo kojeg razloga prestali voljeti želim pustiti da žive svoj život. Ne želim tražiti opravdanja, jer ona su ionako u većini slučajeva lažna. Uskoro će svi početi govoriti o miru, sreći i veselju. Takvo je to vrijeme. I uskoro ćemo se svi mi sjetiti i onih na koje baš i ne mislimo ostatak godine. Poželjet ćemo sve najbolje bezbroj puta, dijelit ćemo osmjehe šakom i kapom, potrošiti brdo novaca na poklone kojima dokazujemo da nam je stalo. I sve će biti divno i krasno. Voljela bih da sva ta čarolija ne nestane poslije Nove godine… |
14.11.2007., srijeda
|
Kad rastao sam se od prijatelja, Bio je poput planine od snijega U jednoj lavini otišao je zauvijek… Zaboravila sam koliko su prelijepa jutra U njim još uvijek dišeš I živiš... Prestala sam osjećati hladnoću na kapcima Mirisati rosu Jutrima... Neostvarene želje kapaju kao sinoćnja kiša S već napola osušenih grana, Naizgled sve će opet biti isto... Zaboravila sam koliko su prelijepa jutra U njim još uvijek stojimo skupa U snijegu do koljena... Poželim pobjeći I nikada se više ne vratiti Ovim livadama i šumamama Našem djetinjstvu Našim jutrima... Zaboravila sam koliko su prelijepa jutra U njima još dišeš I živiš... Naizgled sve je isto Samo što ovaj put stojim sama Tražeći pogledom tvoje lice... I nemam kamo pobjeći Jer uvijek si sa mnom Jutrima... |
29.10.2007., ponedjeljak
|
Sutra ću poželjeti pomirisati cvijet koji mi je nudio danas, trebala sam udahnuti duboko. Zamišljala sam gustoću magle, nitko nije primijetio; veličina mojih zjenica se promijenila. Već iduće sekunde poželjet ću sama čekati nečije ruke i tišinu među nama, zvuk naših trepavica u sumrak… |
02.09.2007., nedjelja
|
I nakon ljetovanja ja još uvijek volim: točkaste banane, čokoladice Životinjsko carstvo i jednog Roka! A uskoro ću napuniti pune 23 godine... |
23.07.2007., ponedjeljak
|
Nisi je prepoznao, zar ne ? Stajala je naslonjena na kiosk. Kosa joj je padala preko lica. Pretvorila se u neku drugu ženu... |