10.10.2008., petak

Sada je opet došlo vrijeme da buljim u strop ležeći na zgužvanim plahtama. Zatvaram vrata za sobom. Sasvim nečujno i bez treska ovaj put. Odrasla sam malo više. Sada se mirim s tim da se neke stvari jednostavno moraju dogoditi. Možda sam jednom ranije često griješila, ali ovaj put sam bila u pravu. Itekako sam bila u pravu. I nakon svega ne osjećam se nimalo tužnije nego prije. Bojim se samo da bih mogla postati hladnija nego ikad prije. Jer stvarima zbog kojih sam se nekad kidala se sada smijem bez zadrške. I moja razočaranja nisu ono što su bila nekada. Nekad su ona bila suze, sada su ravnodušnost.
- 18:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Tišina. I nemir. U meni.
Zvuk mojih trepavica u sumrak...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

"Ponekad izgleda da sam jedina na svijetu koja ga voli, ja, život. Ali kad se pokuša voljeti, sve postaje komplicirano, jer malo je ljudi koji o tome imaju istu zamisao u klobuku. Tko zna bismo li na zemlji imali dovoljno mjesta kad bismo po jednim bijelim kamenčićem označili svako ljubavno razočaranje, u svakom slučaju to bi se vidjelo s mjeseca, uz zidinu kosookih."

G. Soucy: "Djevojčica koja je previše voljela šibice"


"...ima nešto zbog čega se uz druge osjećam sama, ali nikada sama sa sobom"

A. Skarmeta: "Djevojčica i trombon"


"Oni kojima je najteže uvijek najmanje govore."

F. Flagg: "Pohane zelene rajčice"