Bio je posljednji među prvima.
Nepostojan i prevrtljiv.
Stisak njegove ruke iščeznuo je.
Danas više ništa nije isto.
Zalasci sunca imaju drugačiji okus.
Svitanja više ne zvuče isto.
Ne sipam djeteline za sreću iz očiju.
I ne brojim oblake dok promiču.
Gledam vlakove i bježim.
Putujem s njima tražeći dugu.
I možda već sutra uspijem čuti
Neko novo rominjanje kiše,
Dok on ljubi drugu….
Post je objavljen 16.11.2005. u 18:25 sati.