travel freak
hoi an - vietnam - Travel Freak - Blog.hr

To travel is to live.
Hans Christian Andersen

The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine

Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain

Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard

Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed

The journey is my home.
Muriel Rukeyser

I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag

30.04.2007. ponedjeljak

hoi an - vietnam

Putovati u Vijetnamu jako je jednostavno. Kupis otvorenu kartu za autobus s kojom onda mozes putovati po cijeloj zemlji. Tako sam ja kupila kartu za 4 razlicita grada i to me je ukupno kostalo 15 dolara. Meni su ove cijene nevjerojatne. U Nizozemskoj platim vise od toga za povratnu Rotterdam - Amsterdam, a to je udaljenost od samo 70 km! Karta vrijedi neograniceno dugo i jedino sto trebas napraviti je potvrditi kartu kad odlucis ici dalje. Velika prednost, a istovremeno i nedostatak je da te bus pokupi u tvom hotelu. Prednost je ocita - ne trebas vuci torbu na stanicu nego lijepo pricekas u hotelu. I usput malo Internetiras jer je u vecini hotela Internet ukljucen u cijenu sobe. Nedostatak je da se moraju pokupiti putnici u raznim hotelima diljem grada, tako da traje poprilicno dugo prije nego grad konacno i napustis. Usprkos svemu ovo je daleko najlaksi i najjeftiniji nacin prijevoza Vijetnamom.

S obzirom da je cijena toliko niska, nije ni cudno da su im autobusi nevidene krntije. Vec sam dva puta dozivjela da su svi muski putnici morali zajednickim snagama gurati bus ne bi li se konacno upalio. O sporosti kojom voze necu ni govoriti. Cim se nadu na najmanjoj uzbrdici, pocnu voziti otprilike 20 km na sat. Cak i kamioni ih pretjecu. Jedan put se klima pokvarila pa smo svi pocrkali od vrucine. Moguce je da sam ja imala teski peh i da sam kartu bukirala u firme s najgorim busevima u cijelom Vijetnamu i moguce je da su busevi neke druge firme malo bolji i brzi. Ali zapravo bi sve to trebalo baciti u staro gvozde.

Sinoc sam isla nocnim busom u Hoi An. Zahvaljujuci stanju buseva, a i cestama koje su takoder daleko od idealnih, potrebno je 12 h za prijeci udaljenost od 500 km. Zbog toga svi i idu nocnim busom, inace gubis cijeli dan. Kao da 12 h nije vec dovoljno dugo, imali smo i neocekivano zakasnjenje od 2 sata! Trebali smo cekati par ljudi koji su dolazili iz Ho Chi Minh Cityja, a njihov je bus, kojeg li iznenadenja, kasnio. Bus je bio krcat. Svaki put kad se negdje u inozemstvu vozim busom upadne mi u oci kako lokalno pucanstvo u roku od 5 minuta zaspe, a stranci se stalno meskolje na stolici i ne znaju sto ce sa sobom. Mozda je razlog tome sto smo mi prosjecno puno veci. Neki Vijetnamcici su toliko sicusni da na jednoj stolici imaju vise nego dovoljno prostora. Meni to definitivno nije dovoljno, pa mi cijela noc bas i nije bila ugodna. A ako mislite da su se vozaci malo pozurili da bar donekle nadoknade izgubljeno vrijeme, tu se varate. Punih sat vremena proveli smo u jednom "Beautyful Sea Pront Restaurant"-u kako je ponosan natpis na restoranu tvrdio.

Nakon ove paklene noci konacno smo stigli u Hoi An - mali gradic pod zastitom UNESCA. Sladak je to gradic s puno starih kuca i pagoda. Iako ima dosta turista, nije pretjerano zakrcen, tako da sam bila u prilici dosta toga u miru pogledati. Evo vam za pocetak par slika s tipicnim vijetnamskim ulicnim prizorima, a sutra cu staviti jos slika grada i okolice.

Ribarnica u Hoi An. Tu je sve bilo mokro i klizavo i japanke mi sad smrde na ribu.



Vecinom zene nose stvari na ovakav nacin. Ponekad toliko toga natovare da mi nije jasno kako njihova malena ramena to mogu podnijeti.



Cyclo (bicikla-taksi): u velikim gradovima ih se sve manje vidja, ali ovdje u Hoi An ih ima na bacanje.



Bicikl-ducan: nalaze se na svakom uglu ulice. Posebno su prakticni za kupiti voce.



Odmaranje uz rijeku dok cekaju da netko kupi njihove proizvode.



12:15 Komentari (10) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.



tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.

Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.

Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.