Marketing
hoi an - vietnam
Putovati u Vijetnamu jako je jednostavno. Kupis otvorenu kartu za autobus s kojom onda mozes putovati po cijeloj zemlji. Tako sam ja kupila kartu za 4 razlicita grada i to me je ukupno kostalo 15 dolara. Meni su ove cijene nevjerojatne. U Nizozemskoj platim vise od toga za povratnu Rotterdam - Amsterdam, a to je udaljenost od samo 70 km! Karta vrijedi neograniceno dugo i jedino sto trebas napraviti je potvrditi kartu kad odlucis ici dalje. Velika prednost, a istovremeno i nedostatak je da te bus pokupi u tvom hotelu. Prednost je ocita - ne trebas vuci torbu na stanicu nego lijepo pricekas u hotelu. I usput malo Internetiras jer je u vecini hotela Internet ukljucen u cijenu sobe. Nedostatak je da se moraju pokupiti putnici u raznim hotelima diljem grada, tako da traje poprilicno dugo prije nego grad konacno i napustis. Usprkos svemu ovo je daleko najlaksi i najjeftiniji nacin prijevoza Vijetnamom.
S obzirom da je cijena toliko niska, nije ni cudno da su im autobusi nevidene krntije. Vec sam dva puta dozivjela da su svi muski putnici morali zajednickim snagama gurati bus ne bi li se konacno upalio. O sporosti kojom voze necu ni govoriti. Cim se nadu na najmanjoj uzbrdici, pocnu voziti otprilike 20 km na sat. Cak i kamioni ih pretjecu. Jedan put se klima pokvarila pa smo svi pocrkali od vrucine. Moguce je da sam ja imala teski peh i da sam kartu bukirala u firme s najgorim busevima u cijelom Vijetnamu i moguce je da su busevi neke druge firme malo bolji i brzi. Ali zapravo bi sve to trebalo baciti u staro gvozde.
Sinoc sam isla nocnim busom u Hoi An. Zahvaljujuci stanju buseva, a i cestama koje su takoder daleko od idealnih, potrebno je 12 h za prijeci udaljenost od 500 km. Zbog toga svi i idu nocnim busom, inace gubis cijeli dan. Kao da 12 h nije vec dovoljno dugo, imali smo i neocekivano zakasnjenje od 2 sata! Trebali smo cekati par ljudi koji su dolazili iz Ho Chi Minh Cityja, a njihov je bus, kojeg li iznenadenja, kasnio. Bus je bio krcat. Svaki put kad se negdje u inozemstvu vozim busom upadne mi u oci kako lokalno pucanstvo u roku od 5 minuta zaspe, a stranci se stalno meskolje na stolici i ne znaju sto ce sa sobom. Mozda je razlog tome sto smo mi prosjecno puno veci. Neki Vijetnamcici su toliko sicusni da na jednoj stolici imaju vise nego dovoljno prostora. Meni to definitivno nije dovoljno, pa mi cijela noc bas i nije bila ugodna. A ako mislite da su se vozaci malo pozurili da bar donekle nadoknade izgubljeno vrijeme, tu se varate. Punih sat vremena proveli smo u jednom "Beautyful Sea Pront Restaurant"-u kako je ponosan natpis na restoranu tvrdio.
Nakon ove paklene noci konacno smo stigli u Hoi An - mali gradic pod zastitom UNESCA. Sladak je to gradic s puno starih kuca i pagoda. Iako ima dosta turista, nije pretjerano zakrcen, tako da sam bila u prilici dosta toga u miru pogledati. Evo vam za pocetak par slika s tipicnim vijetnamskim ulicnim prizorima, a sutra cu staviti jos slika grada i okolice.
Ribarnica u Hoi An. Tu je sve bilo mokro i klizavo i japanke mi sad smrde na ribu.
Vecinom zene nose stvari na ovakav nacin. Ponekad toliko toga natovare da mi nije jasno kako njihova malena ramena to mogu podnijeti.
Cyclo (bicikla-taksi): u velikim gradovima ih se sve manje vidja, ali ovdje u Hoi An ih ima na bacanje.
Bicikl-ducan: nalaze se na svakom uglu ulice. Posebno su prakticni za kupiti voce.
Odmaranje uz rijeku dok cekaju da netko kupi njihove proizvode.
Post je objavljen 30.04.2007. u 12:15 sati.