|
|
14.07.2006. petakimati djecu
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
"Ajme meni, upravo sam napunila 29 godina!" U nedostatku tropske plaze i ovdje je dobro. Ova zgrada u pozadini je jedan od najpoznatijih hotela u Nizozemskoj - hotel Kurhaus s 5 zvjezdica.   E da mi se ovo jednom usuditi. Ali nisam ja za extreme sports, a pogotovo ne za one koji se odvijaju visoko u zraku.  |
|
29 godina. Nije to nista. Jos samo godina dana i napunit cu 30. Jos samo 365 dana. Ne nosim se dobro sa svojim godinama, a napuniti 30 cini mi se stravicnim. Taj dan cu se morati dobro napiti da zaboravim da vise ne pripadam 'mladima' nego 'ljudima srednje dobi'. Prestravicno. Stvarno cu morati taj dan provesti negdje na drugom kraju svijeta npr. u Australiji, da lakse podnesem bol koju cu tog dana bez sumnje osjecati. Ali dobro, necu se sad preuranjeno deprimirati. Iako je i 29 poprilicno staro, bar mogu jos godinu dana uzivati u cinjenici da mi dob pocinje s dvojkom. Inace ove godine nisam bas ni svjesna da mi je rodendan. Toliko toga me zaokuplja da nemam vremena razmisljati o godinama. Jos i bolje. Danas radim, nije mi se dalo uzimati slobodan dan bez obzira sto mi je rodendan. Veceras ce me Bart pokupiti s posla, pa cemo ici zajedno na veceru u Scheveningen (znam, nemoguce za izgovoriti, nesto kao Shejfeningen). To je velika plaza u Haagu. U Hrvatskoj je Haag poznat jedino po ozloglasenom Haaskom tribunalu, ali ima ovaj grad i svoje lijepe strane. Vrijeme ce biti lijepo, pa cemo se, nadam se, moci prosetati plazom i jesti na terasi. Rodendan planiram slaviti, ali tek krajem srpnja. Sad nemam vremena. U subotu nam dolaze u posjetu moja sestra i njen momak i ostaju 11 dana. Eto, nakon dugogodisnjih priprema konacno je i za njih dosao trenutak za posjetiti Nizozemsku! Osim toga su nam dobri prijatelji sad na putu, a zelim da mi i oni dodu na rodendan. U svakom slucaju planiram organizarati rostiljadu u vrtu (ljeti obozavam gradelavati), samo jos ne znam koliko ljudi bi pozvala. Mrzim rodendane. Ne znam zasto ih neki ljudi vole. Valjda zbog poklona. Ali u mojim ocima oni samo sluze da te malcice utjese sto si ponovo postao godinu stariji. Ma usprkos svemu prezivjet cu ja ovaj dan. A sutra ce biti kao da se nista nije dogodilo. Jedino cu od sada, kad me netko pita koliko mi je godina, nazalost morati reci "29". |
|
Ovo je vec treci tjedan da sam doma. Uzasno mi je tesko ponovo se naviknuti na svakodnevnu rutinu, a pogotovo na nedostatak slobodnog vremena. Ujutro ustanes, ides na posao, vratis se doma, veceras i dan je vec gotov. Nemas uopce vremena za sebe i stvari koje su ti zanimljive. Uzas. A uz to sam premjestena iz Rotterdama u Haag i sad moram svaki bozji dan putovati vlakom. To je toliko naporno, pogotovo kad vlakovi kasne, a to se redovito dogada. Znam da nema smisla po cijele dane biti mrzovoljan i zivicirati se kad znas da situaciju ne mozes promijeniti. Znam da je ljeto, da je vrijeme lijepo i i da je steta trositi energiju na zivciranje. Ali ne mogu sebi pomoci i u zadnje vrijeme sam poprilicno mrzovoljna i mrzim cijeli svijet. Ipak, trudim se uzivati bar u ono malo slobodnog vremena sto ga imam. Odlucila sam ovo ljeto posvetiti poboljsanju drustvenog zivota: nalaziti se cesce s ljudima, izlaziti, pozivati ljude u posjetu i sl. Osim toga zelim vise sudjelovati u gradskom zivotu. U Rotterdamu se ljeti odrzavaju brojni festivali na koje cesto puta uopce ne idem, a to je steta. Zelim ovo ljeto iskusiti i isprobati sve sto mi grad nudi, i to po mogucnosti u drustvu dragih mi ljudi. Proslu nedjelju smo s Marom (curom koja mi je pomogla srediti blog) i njenim momkom Erwinom bili na festivalu Metropolis. Ovaj festival se vec od 1988. odrzava pod motom 'The Best You've Never Heard Of' sto ce reci da tu nastupaju brojni bandovi iz Nizozemske i cijelog svijeta, a zajednicko im je da nitko nikad nije cuo za njih. Dosta bandova koji su ovdje u proslosti nastupali su se kasnije proslavili kao npr. Smashing Pumkpins, Prodigy ili The Strokes. E da mi je bilo biti tu kad su Pumpkinsi davali jedan od svojih prvih koncerata izvan Amerike! Ali tko zna, mozda ce jedan od bandova koje smo prosli vikend slusali za koju godinicu postati super popularan, nikad se ne zna. Upad na Metropolis je besplatan i festival se odrzava u jednom parku u Rotterdamu. Vrijeme je prosli vikend bilo savrseno i bilo je super opustajuce sjediti na travi, zezati se, pijuckati nesto ili lizati sladoled i pomalo pratiti sto se na podiju dogada. To su trenutci koji zivot cine ugodnim. Evo nekoliko utisaka.    |
|
Za ovo putovanje smo potrosili ukupno 4500 eura. Da, to je stvarno puno. Od toga 1300 eura otpada na avionske karte, a preostalih 3200 smo potrosili za vrijeme putovanja. Pitalo me je dosta ljudi da li je istina da je avion zapravo najskuplji, a sve ostalo jeftino. To nije istina. Putovanje kosta puno. Svaki dan trebas jesti i spavati, putovati iz grada u grad i placati ulaznice za znamenitosti. Sve je to skupo, a pogotovo kad sve to trebas placati svaki dan. Ipak, moguce je putovati puno jeftinije nego sto smo mi to radili. Mi smo zeljeli bar donekle imati udobnost, pa smo uvijek uzimali samo privatne sobe s vlastitom kupaonicom koje smo prosjecno placali oko 20 dolara. Ako ti ne smeta dijeliti sobu, WC i tus s jos nekoliko nepoznatih ljudi, mozes naci sobe koje kostaju samo nekoliko dolara. Pokusaj ne jesti svaki dan u restoranima ili hotelima. Npr. dorucak ti je najbolje konzumirati u pekari. Za samo 1 euro mozes kupiti nekoliko peciva. Probaj ponekad ici u supermarket i kupi tamo kruh i namaz. Makni se s najprometnijih ulica i probaj naci restoran koji je malo zabaceniji i gdje zalazi lokalno pucanstvo, tamo ce ti uvijek biti jeftinije. Nas je problem da nismo stedljivi i da smo precesto jeli u restoranu. Osim toga smo zadnjih tjedan dana uzeli dosta skupu sobu (40 dolara za noc), iznajmili auto, a i dva puta smo isli avionom (Flores - Cancun i Cancun - Mexico City). Mislim da je najjeftiniji nacin putovanja putovati organizirano preko neke turisticke agencije. U Nizozemskoj ima na desetke putnickih agencija koje organiziraju grupna putovanja kroz sve dijelove svijeta. Ali mi to ne volimo. Za vrijeme takvog putovanja si uvijek okruzen grupom ljudi, uvijek nekoga trebas cekati, ne mozes sam odrediti koliko ces vremena negdje provesti, stalno imas vodica sa sobom kao da si dijete od 5 godina. U to sam se posebno uvjerila za vrijeme apsolventskog putovanja u Grcku. To je bilo pretragicno: vodic stari seksualno frustrirani pervertit koji stalno pokusava organizirati izbor za miss, vozac neprestano pusta Thompsona u autobusu, par suputnica teske splitske fifice koje ne zanima nesto vidjeti ili dozivjeti, nego tko se najbolje obukao i nasminkao. Nakon ovih iskustava zaklela sam se sebi nikad vise ne ici na takvo putovanje. Ako putujes na vlastitu inicijativu stalno primjecujes kako se sve vise oslobadas i usudujes, shvacas da se i sam mozes snaci, a ne da vodic i agencija sve za tebe moraju srediti. I jos vaznije, nemas nikakvih problema sa starim pervertitima, vozacima seljacima ili fificama. Ako nesto ne mogu podnijeti to je ljudska gupost, a pogotovo kad je trebam trpjeti 3-4 tjedna 24 h dnevno. Mislim da bi na organizirano putovanje isla samo u neku zemlju za koju mislim da je preopasno putovati individualno npr. Bliski istok. Jos nisam nacistu bi li npr. u Egipat i Jordan isla samoinicijativno ili ipak u grupi. Moram se jos malo raspitati o tome. Evo, za kraj jos nekoliko slikica, nabacanih bez reda i smisla, a onda je ovo putovanje stvarno i definitivno gotovo. Suton u Playi del Carmen.  Kosturi u muzeju u Teotihuacanu.  Nizozemci gledaju utakmicu Nizozemska - Obala bjelokosti u meksickom kaficu.  Izlazak sunca slikan iz busa na putu za Palenque.  Tipican meksicki pejzaz s kaktusima.  Ako dobro gledas, mozes vidjeti majmuna kako skace medu granama. Slikano u Tikalu.  Jedna od mnogobrojnih palmi u Playi del Carmen.  |
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima. 
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom. Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom. Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina. Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|