Marketing
putovati je skupo
Za ovo putovanje smo potrosili ukupno 4500 eura. Da, to je stvarno puno. Od toga 1300 eura otpada na avionske karte, a preostalih 3200 smo potrosili za vrijeme putovanja. Pitalo me je dosta ljudi da li je istina da je avion zapravo najskuplji, a sve ostalo jeftino. To nije istina. Putovanje kosta puno. Svaki dan trebas jesti i spavati, putovati iz grada u grad i placati ulaznice za znamenitosti. Sve je to skupo, a pogotovo kad sve to trebas placati svaki dan. Ipak, moguce je putovati puno jeftinije nego sto smo mi to radili. Mi smo zeljeli bar donekle imati udobnost, pa smo uvijek uzimali samo privatne sobe s vlastitom kupaonicom koje smo prosjecno placali oko 20 dolara. Ako ti ne smeta dijeliti sobu, WC i tus s jos nekoliko nepoznatih ljudi, mozes naci sobe koje kostaju samo nekoliko dolara. Pokusaj ne jesti svaki dan u restoranima ili hotelima. Npr. dorucak ti je najbolje konzumirati u pekari. Za samo 1 euro mozes kupiti nekoliko peciva. Probaj ponekad ici u supermarket i kupi tamo kruh i namaz. Makni se s najprometnijih ulica i probaj naci restoran koji je malo zabaceniji i gdje zalazi lokalno pucanstvo, tamo ce ti uvijek biti jeftinije. Nas je problem da nismo stedljivi i da smo precesto jeli u restoranu. Osim toga smo zadnjih tjedan dana uzeli dosta skupu sobu (40 dolara za noc), iznajmili auto, a i dva puta smo isli avionom (Flores - Cancun i Cancun - Mexico City).
Mislim da je najjeftiniji nacin putovanja putovati organizirano preko neke turisticke agencije. U Nizozemskoj ima na desetke putnickih agencija koje organiziraju grupna putovanja kroz sve dijelove svijeta. Ali mi to ne volimo. Za vrijeme takvog putovanja si uvijek okruzen grupom ljudi, uvijek nekoga trebas cekati, ne mozes sam odrediti koliko ces vremena negdje provesti, stalno imas vodica sa sobom kao da si dijete od 5 godina. U to sam se posebno uvjerila za vrijeme apsolventskog putovanja u Grcku. To je bilo pretragicno: vodic stari seksualno frustrirani pervertit koji stalno pokusava organizirati izbor za miss, vozac neprestano pusta Thompsona u autobusu, par suputnica teske splitske fifice koje ne zanima nesto vidjeti ili dozivjeti, nego tko se najbolje obukao i nasminkao. Nakon ovih iskustava zaklela sam se sebi nikad vise ne ici na takvo putovanje.
Ako putujes na vlastitu inicijativu stalno primjecujes kako se sve vise oslobadas i usudujes, shvacas da se i sam mozes snaci, a ne da vodic i agencija sve za tebe moraju srediti. I jos vaznije, nemas nikakvih problema sa starim pervertitima, vozacima seljacima ili fificama. Ako nesto ne mogu podnijeti to je ljudska gupost, a pogotovo kad je trebam trpjeti 3-4 tjedna 24 h dnevno. Mislim da bi na organizirano putovanje isla samo u neku zemlju za koju mislim da je preopasno putovati individualno npr. Bliski istok. Jos nisam nacistu bi li npr. u Egipat i Jordan isla samoinicijativno ili ipak u grupi. Moram se jos malo raspitati o tome.
Evo, za kraj jos nekoliko slikica, nabacanih bez reda i smisla, a onda je ovo putovanje stvarno i definitivno gotovo.
Suton u Playi del Carmen.
Kosturi u muzeju u Teotihuacanu.
Nizozemci gledaju utakmicu Nizozemska - Obala bjelokosti u meksickom kaficu.
Izlazak sunca slikan iz busa na putu za Palenque.
Tipican meksicki pejzaz s kaktusima.
Ako dobro gledas, mozes vidjeti majmuna kako skace medu granama. Slikano u Tikalu.
Jedna od mnogobrojnih palmi u Playi del Carmen.
Post je objavljen 02.07.2006. u 13:06 sati.