hotel

Fasciniralo me to predvorje obiteljskog hotela u pripizdini gdje sam te čekao.
Sunce se skrivalo iza oblaka, dajući fasadi zagasit odsjaj boje marelice.
Do plaže sam već bio mokar i znojan kao svinja, toliko je daleko bila od hotela.
Vodnjavim sokom od jagode zalio sam nešto što je ličilo na palačinku s čokoladom i orasima.
Nevjerojatno, ali poslužena mi je na kartonskom tanjuru s metalnom žličicom.
More je hladno zapljuskivalo obalu.
Ljudi se sunčaju, gore na vjetru neosjetno. U vodi nema nikoga.
Pričamo o prošlogodišnjoj posjeti Oji, razočarenje izbija iz svake tvoje riječi. Kažeš da je prljavo, hladno, vulkansko tlo.
Još hladnija voda. Bijeli je terasasti grad prekrasan samo na slikama.
Splasne moja davna želja da se nalaktim na terasu neke plave ograde.
Satima poslije rastajemo se.
Do automobila se uspinjem i uspinjem, krupne mi se kapi slijevaju niz leđa.
Na koncu shvatim da sam negdje ostavio mobitel.
Vraćam se dolje. Psujem u sebi.
Kažeš mi da sam zbog svog nemara zaslužio da ga konačno izgubim. To će me naučiti pameti.
Nema ga dolje. Ljubazna konobarica mi iskreno govori kako ga nije vidjela.
Opet uspon i povratak.
Neki prohladan vjetrić pirka i suši tkaninu priljepljenu za moju kožu.
Prolazim opet pokraj hotela s početka priče.
Tu, na stolu u predvorju pronađem mobitel. Nitko ga nije uzeo. Recepcionar mi se smiješi.
Osjećam se kao slučajni nalaznik Americana iz reklame. Otvara sva vrata.