Duboki spisi mladog mesnatog proizvoda
26.03.2006., nedjelja
where is my mind?
Dugo nisam napisao post. Zašto? Ne da mi se. Riječi odu u pustoš. Imao sam mnogih super ideja koje sam vjerojatno zaboravio  .To gubljenje tema iz mozga... to njet dobro. Nemam više niš u glavi pametnog, bit će da mi je motor otpuhao pamet. A mogao bih sada napisati i brda i doline, ali sam jednostavno previše umoran. Da umoran... previše. Već zadnjih 10 dana ja nemam snage za ništa. Oćemo definirati snagu :D. Nećemo. Nemam snage za to. Škola me definitvno ubila. I ogame. I motor. Ogame mi krade vrijeme i san, škola zdrav razum (kao i obično :D) a motor mi oduzme svu energiju zbog prevelikog naboja adrenalina pri vožnji. Al toliko misli imam u glavi dok se vozim, predviđam di ću se razbit i kako, pa kako da to izbjegnem i tak. I onda se zadubim i izleti mi auto pa ono skrrriiič. I izbjegnem sudar tak... I još k tome ne mogu nać lirike od pjesme u naslovu, izvođene od placebo-a. Zato ću pejstat od R.E.M.-a loosing my religion. Pjesma koja me isto prilično opušta sada. JEr opuštanje mi treba... ovaj umor je prejak. Oh da i the rasmus - in the shadows je pjesam koja mi je već dugo dobra pa ćem i nju objavit... pošto neam niš pametnog. "Losing My Religion" Life is bigger It's bigger than you And you are not me The lengths that I will go to The distance in your eyes Oh no I've said too much I set it up That's me in the corner That's me in the spotlight Losing my religion Trying to keep up with you And I don't know if I can do it Oh no I've said too much I haven't said enough I thought that I heard you laughing I thought that I heard you sing I think I thought I saw you try Every whisper Of every waking hour I'm Choosing my confessions Trying to keep an eye on you Like a hurt lost and blinded fool Oh no I've said too much I set it up Consider this The hint of the century Consider this The slip that brought me To my knees failed What if all these fantasies Come flailing around Now I've said too much I thought that I heard you laughing I thought that I heard you sing I think I thought I saw you try But that was just a dream That was just a dream Ova pjesma ima nekakvo edukativno značenje, podsjeća me da stalno idem dalje. Ono tipa always look on the bright side of life, tnn tnn :D. In The Shadows Ooh-ooh ooh-ooh Ooh-ooh ooh-ooh Ooh-ooh ooh-ooh Ooh-ooh ooh-ooh No sleep, No sleep, until I'm done with finding the answer Won't stop, Won't stop, before I find the cure for this cancer Sometimes, I feel like going down I'm so disconnected Somehow, I know that I am haunted to be wanted I've been watching, I've been waiting In the shadows for my time I've been searching, I've been living For tomorrows all my life Ooh-ooh ooh-ooh Ooh-ooh ooh-ooh In the shadows Ooh-ooh ooh-ooh Ooh-ooh ooh-ooh In the shadows They say, that I must learn to kill before I can feel safe But I, I'd rather kill myself than turn into their slave Sometimes, I feel that I should go and play with the thunder Somehow, I just don't wanna stay and wait for a wonder I've been watching, I've been waiting In the shadows for my time I've been searching, I've been living For tomorrows all my life Lately, I've been walking, walking in circles Watching, waiting for something Feel me, touch me, heal me Come take me higher I've been watching, I've been waiting In the shadows for my time I've been searching, I've been living For tomorrows all my life I've been watching I've been waiting I've been searching I've been living for tomorrows Ooh-ooh ooh-ooh Ooh-ooh ooh-ooh In the shadows Ooh-ooh ooh-ooh Ooh-ooh ooh-ooh In the shadows I've been waiting a ova pjesma mi kaže da se borim za više, kao npr. rise against :D. Ali na nekak normalniji način. Žao mi je zbog nedostatkva inspiracije, al jel dio sam no inspirationa pa to nije čudo :D. Bolje to nego: hvala za višak inspiracije, u mome gradu je glupo voziti skejt, ja sam fabrička greška generacije, dovoljno pametan, šteta previše slep!. |
- 23:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #
16.03.2006., četvrtak
Strah "BLOGA"
|
Blog kao Bog. Ljudi ga se boje. Uprava ga se boji. Eto prilike. Blog je naš glas. Boje ga se ljudi na položaju. Eh ima puno razloga zašto, jer mi imamo GLAS. Nismo više nečujan vjetar koji ulazi na jednu stranu ljudske glave a izlazi na drugu. Ovdje ljudi vide SVE. Nema više privatnosti... nema više šaputanja i straha :D. Čujem da nešto u novinama i na teveu i po školama govore protiv bloga, vjerojatno nas pokušavaju ušutkati. KUKULELE MI SE NEDAMO. Njet kužim, ljudski strah, taj lijepi faktor. Kako to lijepo mogu bolesne britanske triler serije prikazat. Ako je netko bolestan to su oni :D. Al mene je dojmila jedna stvar, zašto se čovjek pri strahu uvijek uvlači u kut? Zar traži materijalnu stabilnost oko sebe? Eh kako će onda biti siguran ako se boji i malo slova na ekranu. Mala slova koja mogu mjenjat povijest. Da svaka riječ koju ja sada pišem, svaka rečenica, može nekome promjeniti smjer života i možda baš on napravi ono "nešto" što će promjeniti cijeli svijet na bolje, ali i na gore (gulp). "The First Drop" I’m calling out Only echoes respond But I scream ‘til my voice is gone Crouching in corners and hiding your face I’m sick and tired of playing your games I’m not alone I stand amongst the voiceless Millions in the unforgiving sun Here arm-in-arm We parade these streets And sing our songs (and sing our songs) We’ve had enough Is there even anything left to explain? (We’ve had enough) Am I really someone you need to restrain? (We’ve had enough) Can’t you listen to what we have to say? (We’ve had enough) Unknowing, we lie and wait for the rain To wash away what they have made Face down in the dirt with your foot on my back In the distance I hear thunder crack C'mon Stand up ! This system of power and privilege is about to come to an end Here come the clouds The first drop is falling down (falling down) We’ve had enough Is there even anything left to explain? (We’ve had enough) Am I really someone you need to restrain? (We’ve had enough) Can’t you listen to what we have to say? (We’ve had enough) Our futures burn in red horizons Ashes scattered in winds of change Casualty numbers are rising Now it’s time to raise the stakes We’re meant for something more than living just to put food on our plates I can’t help but wonder--why should we participate? We’ve had enough Is there even anything left to explain? (We’ve had enough) Am I really someone you need to restrain? (We’ve had enough) Can’t you listen to what we have to say? (We’ve had enough) Eh kako bi to lijepo bilo kada bi smo bili svi skupa. A ne da oni "manje vrijedni" i "manje pametni" stoje sa strane. Preobratiti? Može. Ako ne žele? E pa onda odjebati skupa s onime protiv čega se borimo. Otvorite oči mladi. Spremite se. Revolucija dolazi. |
- 23:42 - Komentari (16) - Isprintaj - #
10.03.2006., petak
Gimnazija X
|
Opet su otkrili nečiji blog na netu koji vrijeđa profesore i sve. Opet je učenica kažnjena, samo ovaj put skoro je počinila samoubojstvo. JIPI ZA SVIJET. Privatnost više ne postoji, svi se boje za svoj ugled i stanje, nema mira. Gotovo je, The judgment day. Sa blog.hr-a : Petnaestogodišnja učenica prvog razreda XVIII. gimnazije u Mesićevoj ulici nedavno je pokušala počiniti samoubojstvo nakon što je ravnateljica otkrila njezin blog u kojem je pisala o profesorima i učenicima te je cijeli sadržaj odlučila pokazati njezinim roditeljima. Učenica je, naime, vodila svoj dnevnik na internetu u kojem je negativno pisala o određenim osobama, pa ju je ravnateljica škole nakon što je pročitala njezin blog odlučila sankcionirati opomenom pred isključenje. Zaustavili je na vrijeme Nakon što je sve došlo do ravnateljice, učenica je pozvana na razgovor gdje je ravnateljica rekla kako će o svemu obavijestiti njezine roditelje, na što je ona burno reagirala i otišla u WC pokušavši si prerezati žile, ali prema riječima nekih učenika, na vrijeme su je zaustavili. Izbrisala komentare - Ne mogu reći da je bilo baš tako, ali ne bih previše htjela govoriti o tom slučaju. Istina je da je učenica pisala svoj blog na internetu, što joj nitko ne brani, ali sporan je bio sadržaj tog bloga - rekla je Irena Vajdovčić, ravnateljica XVIII. gimnazije, te dodala kako je cijeli slučaj prijavila Gradskom uredu za obrazovanje. Ravnateljica nije željela previše govoriti o slučaju, ali doznali smo kako je jedna učenica zbog prethodne svađe otišla ravnateljici i pokazala joj blog u kojem je djevojka pisala o njoj i njezinoj obitelji. - Smatram da je vrlo glupo takvo nešto objavljivati na internetu, pogotovo kad se uzme u obzir da je pola škole znalo za taj blog - rekao je jedan od učenika XVIII. gimnazije. Učenica je sve prijašnje komentare izbrisala i ispričala se svima o kojima je pisala. Opomena zbog bloga Sličan primjer dogodio se u prosincu 2005. u Prvoj riječkoj gimnaziji. Učenik je pisao o svom kolegi iz razreda te na blogu objavio njegovu sliku. Tada je državni tajnik za srednje školstvo Želimir Janjić komentirao kako se učenika ne može kažnjavati zbog bloga, već je problem bilo to što je izvrijeđao svoje kolege. Komentari: zašto? zato jer je to normalno čobanima s južnih planina koji su ravnatelji skloro svih škola u Hrvtaskoj, jer je u njihovim poluciviliziranim krjaveima i školama to normalna stvar. A kada pišeš na internetu, ehh brale moj! To bi moglo biti nešto protuhrvtasko, i to treba KAZNITI. DA, KAZNITI da ne bi još tko išo' nataj internjet - i pročitao što iz Amerike.. te neprijateljske zemlje... Ovaj je dobar... ali malo previše ide na to da su u vladi ... a ipak jesu :D. eo roko je vec reko :) uz tebe smo... a ak se mene pita ovo je takav idiotarluk.ak hocu ja mogu na svom blogu popljuvat sve od profesora svojiph roditelja prijatelja politicara i bilo kog drugog i niko mi nesmije nis...kazem vam da je to zato kaj je sve pocela mesiceva unuka i onda je ravnateljica morala hm malo se ulizivat(da se ne izrazim kak bi htio) i onda je dala ukor...i ko smije dat ukor nekom zbog stvari sta ona radi izvan skole?po tom bi neki ljudi koje znam morali izletit iz nase skole mislim ukljucujuci mene. sve je ovo takva glupost. drz se . Ovaj je isto dobar. Žalosno kad ljudi ne mogu podnijeti da se nekome ne sviđaju... To samo pokazuje koliko su mali, i koliko ne žele priznati svoje probleme, već se rukama i nogama trgaju da dokažu svoju veličinu. Valjda su ti isti učitelji obožavali svoje učitelje :-) ... Pa što onda ako mi se netko ne sviđa, i šta onda ako to i kažem... Ono jedino čega se ja držim jest da što napišem, nekome drugome kažem, spremna sam reći i osobi koje se tiče... Ne ulazim u detalje, jer nisam s njima ni upoznata. Al nikako ne podržavam stav ravnateljice, a niti roditelje djevojke o kojoj se pisalo na blogu. Kao što ne podržavam događaje prošle zime i roditelja neke djevojke koja je izgrudana, kako li se to već kaže, pa je isti otac natukao dječaka... Sjećam se svojih školskih dana, cure nisu mogle iz škole uopće izači, kući sam dolazila mokra "ko miš", šopali su nas snijegom - dječje radosti i gadosti... Šta se roditelji imaju petljati u dječja posla!? Kao da ti isti nisu isto radili!? Umjesto da nam učitelji budu za primjer, oni pokazuju svoju ograničenost, nerazumijevanje i nisku razinu znanja! Svoje frustracije valjalo bi da riješvaju na druge načine... Da, zanimljiv zaključak: " Nisam još u životu čuo da je netko od učitelja sebi htio skratit život zbog učenika, ali učenici zbog učitelja - DA!" ...Ono što podržavam je također isključivanje imena, osim ako se ne radi o nekoj službenoj i argumetima potkrijepljenoj informaciji... OVaj mi je skoro najjači. Mislim da su slobode govora nestale dolaskom ove vlade na vlast. Sramotno je da se i blogovi kontorliraju. Zbilja, ovu vladu strah je i vlastite sjene. Ovo se inaće nije smjelo dogodit. Žao mi je učenice, a ravnateljica će sigurno dobiti pohvalu od ove naše ... vlade. Prekritično i predirektno... E, moji velevažni prosvjetari činjenica je da istina najviše boli i zato ne treba se previše vrijeđati nego ispravljati svoje pogreške gdje je i što više moguće. Djete ima pravo na vlastiti stav i mišljenje i zbog toga ga ne treba kažnjavati. Osim što bi htjeli veće plaće za njih se treba i malo više potruditi... Dobar dobar. Opomena pred isključenje zbog pisanja bloga protiv profesora škole, nije li to gaženje ljudskih prava, kaj su ravnatelji zaduženi i za ono što dijete radi van škole, u svoje slobodno vrijeme??? S druge strane, kaj ne misle da klinci kad se vraćaju iz škole po tramvajima ne pričaju o njima. Pa svaki dan se to može čuti po tramvajima i autobusima, a tamo je više ljudi koji mogu čuti redovito ružne komentare, nego onih koji čitaju blog. Oni koji čitaju blog njezini su školski kolege, koji ionako sve znaju i sve komentiraju.Loš komentar spram nekog profesora redovito je mišljenje većine( iz mog osobnog školskog iskustva). S druge strane, treba uzeti u obzir da su to su djeca koja nemaju osjećaj da bi svojim pisanjem nekome mogli nanijeti veliku štetu, niti spoznati razmjere učinjenog, i da bi taj netko mogao isto tako otići u zahod i prijetiti da će si prerezati žile kao što je ova učenica otišla. No, ako je to problem škole, onda je samo i isključivo problem edukacije koja bi se trebala provoditi već od 5. razreda osnovne (a možda i ranije) gdje bi se djecu educiralo kako se služiti s internetom, ne samo s tehničke strane, kao što je sad, već i s etičke strane... Ovaj je najbolji, bravo :D. Uglavnom komentari su sve rekli što sam ja htio reć. Prosvjeta? Sranje. Naši idealni životi? Ne znam tko se uopće toga sjetio, to je über mašta. A sada na judgment day. Ajmo okrenut ploču. Zamislite da prosvjetiteljstvo uspije, nema više nasilja, svi pristojni i dobri i sve. Happy end? Happy apokalipsa? Opet predobro..., ovo mi je valjda izletilo jer predugo živim u ovom svijetu, svijetu? Mislio sam paklu. Kada dobijem zadaćnicu nazad napisat ću vam je. Nije tak loša kao zadnji put :D. Ali koji kurac njih boli što mi o njima govorimo i sve? To nema nikakve veze s školom nego o našim osobnim mišljenjima, koja jel' mogu biti kriva ili prava. A to hoćemo li ih mi mjenjati ili ne, to je naša stvar. Ja znam dosta često promjeniti mišljenje, jer ipak, moram imat nekakv generalni score o nekome, Ali ovako ratovati preko položaja, moral i etika više nisu pod vodom nego pod ledom debljine par kilometara. Frozen solid. Zar ne bi policajci trebali biti savršene osobe? Vatrogasci isto, vojnici također, a profesori i doktori pogotovo. No i to je mašta... american dream možda. Svi su oni ljud s manama, ali nitko se ne trudi poništiti ih, nego se skriva iza maske i sve potajno čini. Jer mora, ima potrebu. Samo ne znam odkud im. Jer hoće više? A što će im... ništa ne uzimaju u grob. Vojnici ubijaju i siluju... za što? Moć? Novac? Još krvi? Sranja živa... Eto i ja bih mogao komentirati kao ova cura, al takav nisam. No zbog potreba ovog post-a ću baš počet. Ova mlada cura, kakva je ona? Niti ju ne poznam, ali stajem na njezinu stranu. A što ako mi ona po svom ponašanju ne paše? Da ju dobacim, e je' ga sad, prihvatio si ju bio pa ju više nemreš odbacit. Ako ipak to napraviš đubre si. Prihvati greške. Ja sam osobno neutralan ovdje, jer to nije moje područje. Svijet nije stvoren za globalno selo, a internet će to kad tad potvrditi. Internet, maske, idealan život? Da iza maske smo svi cool i super, a stvarni život? Ne čekajte da se nešto promjeni, vi to promjenite? Sustav vas guši? Gušite vi njega, pa zar je tako teško otvoriti oči? "Tip The Scales" - Rise Against Are we so alone, So distant, So forgotten, As we think ourselves to be? These are our lives But did they ever even matter? Are we worth remembering? These machines feed on the tears of broken lives and dying dreams We re throwing wrenches in the gears Our lives will not be lived in vain When this is all said and done We spent this life on the run Judged by the company we keep Our language, buried inside These lungs that keep us alive We breathe so selfishly Promises we plan to break Are made in whispered voices Cause our despair knows many names We make mistakes But we apologize with roses we never stop to smell along the way These machines feed on the tears of broken lives and dying dreams We re throwing wrenches in the gears Our lives will not be lived in vain When this is all said and done We spent this life on the run Judged by the company we keep Our language, buried inside These lungs that keep us alive We breathe so selfishly We fell from the sky today We melt into balls of clay We sell ourselves everyday Don t tell me how to live this way Pushed so far to the edge We teeter just on the brink You can lead me to the bloodbath But you can t make me drink As these machines feed on the tears of broken lives and dying dreams We re throwing wrenches in the gears Our lives will not be lived in vain Our lives will not be lived in vain Eto, i mi nečemu služimo. Propasti ili uspjehu. Previše nas je da sve pohvatamo, te informacije i znanja. Svijet polagano dolazi do maximuma svega, ako već i nije... i kada dođemo do toga... neznam. Ja očekujem kaos, ali možda se svi skuliramo i bude dobro. Ko zna... ovo ću staviti u vremensku kapsulu s dodatnim natuknicama tipa što je to blog i internet i tak.... da ljudi u budućnosti znaju... ak će uopće znat čitat :D. I za 50 godina kad ću ovo čitati, baš me zanima što ću reć. OI BUDUĆNOSTI! |
- 00:07 - Komentari (12) - Isprintaj - #
07.03.2006., utorak
Vidi FACU
|
Lice, izgled. Prvobitna procjena za nekog. Ružan je, manje je atraktivan, lijep je, privalačan je. Ali ne i prelijepe osobe dakako. Kako to procijeniti? Zar se to uopće treba procjeniti? Ljudsko ponašanje prije par stotina godina je bilo za današnje procjene grubo i ne... civilizirano. Civilizacija... to neću danas spominjat. Nego što vide to smatraju svoje i kradu. Eh to opet mora biti lijepo i sjajno da ih privuče. Ali što nas to zapravo privlači? Što zaintrigira taj naš mali mozgić koji tako i onako ničemu ne služi? Zar nama stimulaciju pruža materijalno dobro? Prije bih rekao da je za to potreban mentalni stimulans, al eto postoje i luđaci koji valjda te sjajne stvari u uši guraju :D( khm Neven... Ciganović). Eto zanimljive ovakve stvari razmotrite sami. Idemo na nešto što svakodnevno proživljavamo. Deja Vu. Dobro ovo nije deja vu. Ovo je više detaljnije promatranje okoline. Koliko puta ste vidjeli neku osobu koja je jako slična nekome koga poznate? Koliko puta ste se zabunili? Ja mnogo puta :D. Eto za primjer jaska, moje rodno mjesto. 7000 stanovnika. I kada čujem jednu curu kako se smije, odma pomislim da mi se frend smije. Isti osmijeh, isti glas, isti pokreti. Čak su nekako isti u licu. Ali to kao da su nekakve crte u licu koje samo ja vidim. Ali možda sam u pravo. Jer većina ljudi u Zagrebu i okolici su uglavnom iz ovog područja potekli. Hajdemo reći da postoje nekih minimalno 1000 osnovnih oblika prepoznatljivih izgleda lica, izdvojeno po npr: kukastim nosom, spljoštenim licem, izduženim ćelom i svime. Ali kada više ljudi djele više osobina to su sličniji, to je logično. Ali ako je sve poteklo od 1000 ljudi, to je preko 10000000 mogućih mixeva svega. Ali ipak neki ljudi su prepoznatljivo slični (niti braća niti sestre niti nešto deseto). Naravno, nećemo nać takav "obris" lica u hrvatskoj i u npr. turskoj. To sada već prevelike distance i promjene klime i svega. Ali sve ima svoj postanak, pa tako i ova sličnost. I vjerojatno svatko ima svojeg dvojnika u području njegove države, ako ne i u užem. Malo bolje obratite pozornost na to :D. To nam čak i govori da i nije pametno što smo se kao civilizacije zbližili, ratovali, mixali i to. Mislim tu jest razvoj i sve. Ali čovječanstvo nije tako zamišljeno da se nađemo s drugima jer želimo dominanciju. I podsvjesno želimo kontrolu. To je tako. Eto uzmimo na primjer nekakav rang sličan srednjem vijeku. Na vrhu je neki moćnik, a ispod njega se skupe par jačih i odluče ga srušiti. 100% bar jedan od njih razmišlja kako to iskoristit za sebe i kako sj***t ostale. To je neizbježno, mi smo jednostavno takvi. I zato bi se trebali držati u odvojenim zajednicama, jer jedino tako ne bi bilo ratova i sličnih sranja. Al nekako mi se čini da se to neće dogoditi... što vi mislite? |
- 23:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tko skuži svaka mu čast, i nadam se da će netko uopće skužit zašto ja i o ćemu pišem. (ni sam ne kužim al nema veze :)) Alkoholno: Cesarić na drugi način Votka poslije kiše Gle duplu votku poslije kiše Puna je kapi pa se njišem Votka po Votka k tom još dupla I ja sam drven poput trupla Kad se probudim ispod stola Pitam se dal' krv još mnome kola Kroz glavu tad prođe mi prvo da li sam čovjek ili drvo?
I ovak da se zna što mi sve slušamo!
Eto za muziku, ja sam sebe smatram alternativcem, nikakvim punkerom, metalcem ili slično. Jednostavno volim i dio metala i dio punka a ponajviše ska i rock. Najbolji bendovi i izvođači su mi: RADIOHEAD SCORPIONS LED ZEPPELIN THE DOORS AZRA PINK FLOYD DEEP PURPLE THE CURE U2 R.E.M. QUEEN DARKO RUNDEK (tj. HAUSTOR) DAMIR URBAN (LAUFER) BRYAN ADAMS To mi je najdraže, a ovako još par izvođača... tipa rammstein, ska-p, snapcase, asian dub foundation, debeli precjedni, six pack, blind guardian, hladno pivo, guns'n'roses, three doors down, oomph, coldplay, die ärzte, eagles, animals, letu štuke, oasis, P.O.D., phil collins, pennywise, snapcase, rise against, rage against the machine, rainbow, ramones, the clash, rhcp, robbie williams, the rolling stones, zabranjeno pušenje itd. Stvarno iam različit ukus i ponekad to ovisi o raspoloženju. Nikoga ne vrijeđam za muziku koju sluša, mada mi neku put neke stvari idu jako na živce al ipak to je normalno :D. I ovo je standard muzika za moje godine pa... nema nikakve rasprave. Evo dvije najdraže pjesme među svima, tj. tri :D. 1.Najjača pjesma svih vremena, STAIRWAY TO HEAVEN OD LED ZEPPELINA!. There's a lady who's sure All that glitters is gold And she's buying a stairway to heaven. When she gets there she knows If the stores are all closed With a word she can get what she came for. Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven. There's a sign on the wall But she wants to be sure 'Cause you know sometimes words have two meanings. In a tree by the brook There's a songbird who sings, Sometimes all of our thoughts are misgiven. Ooh, it makes me wonder, Ooh, it makes me wonder. There's a feeling I get When I look to the west, And my spirit is crying for leaving. In my thoughts I have seen Rings of smoke through the trees, And the voices of those who standing looking. Ooh, it makes me wonder, Ooh, it really makes me wonder. And it's whispered that soon If we all call the tune Then the piper will lead us to reason. And a new day will dawn For those who stand long And the forests will echo with laughter. If there's a bustle in your hedgerow Don't be alarmed now, It's just a spring clean for the May queen. Yes, there are two paths you can go by But in the long run There's still time to change the road you're on. And it makes me wonder. Your head is humming and it won't go In case you don't know, The piper's calling you to join him, Dear lady, can you hear the wind blow, And did you know Your stairway lies on the whispering wind. And as we wind on down the road Our shadows taller than our soul. There walks a lady we all know Who shines white light and wants to show How ev'rything still turns to gold. And if you listen very hard The tune will come to you at last. When all are one and one is all To be a rock and not to roll. And she's buying a stairway to heaven. 2. Onda WIND OF CHANGE od scorpionsa. I folow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change An August summer night Soldiers passing by Listening to the wind of change The world is closing in Did you ever think That we could be so close, like brothers The future's in the air I can feel it everywhere Blowing with the wind of change Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change Walking down the street Distant memories Are buried in the past forever I folow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change The wind of change Blows straight into the face of time Like a stormwind that will ring the freedom bell For peace of mind Let your balalaika sing What my guitar wants to say Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change 3. I onda kjurovci i JUST LIKE HEAVEN... baš kao raj. "Show me how you do that trick The one that makes me scream" she said "The one that makes me laugh" she said And threw her arms around my neck "Show me how you do it And I promise you I promise that I'll run away with you I'll run away with you" Spinning on that dizzy edge I kissed her face and kissed her head And dreamed of all the different ways I had To make her glow "Why are you so far away?" she said "Why won't you ever know that I'm in love with you That I'm in love with you" You Soft and only You Lost and lonely You Strange as angels Dancing in the deepest oceans Twisting in the water You're just like a dream Daylight licked me into shape I must have been asleep for days And moving lips to breathe her name I opened up my eyes And found myself alone alone Alone above a raging sea That stole the only girl I loved And drowned her deep inside of me You Soft and only You Lost and lonely You Just like heaven |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||