Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tkoludtajvidi

Marketing

Gimnazija X

Opet su otkrili nečiji blog na netu koji vrijeđa profesore i sve. Opet je učenica kažnjena, samo ovaj put skoro je počinila samoubojstvo. JIPI ZA SVIJET. Privatnost više ne postoji, svi se boje za svoj ugled i stanje, nema mira. Gotovo je, The judgment day.

Sa blog.hr-a :
Petnaestogodišnja učenica prvog razreda XVIII. gimnazije u Mesićevoj ulici nedavno je pokušala počiniti samoubojstvo nakon što je ravnateljica otkrila njezin blog u kojem je pisala o profesorima i učenicima te je cijeli sadržaj odlučila pokazati njezinim roditeljima.

Učenica je, naime, vodila svoj dnevnik na internetu u kojem je negativno pisala o određenim osobama, pa ju je ravnateljica škole nakon što je pročitala njezin blog odlučila sankcionirati opomenom pred isključenje.

Zaustavili je na vrijeme

Nakon što je sve došlo do ravnateljice, učenica je pozvana na razgovor gdje je ravnateljica rekla kako će o svemu obavijestiti njezine roditelje, na što je ona burno reagirala i otišla u WC pokušavši si prerezati žile, ali prema riječima nekih učenika, na vrijeme su je zaustavili.

Izbrisala komentare

- Ne mogu reći da je bilo baš tako, ali ne bih previše htjela govoriti o tom slučaju. Istina je da je učenica pisala svoj blog na internetu, što joj nitko ne brani, ali sporan je bio sadržaj tog bloga - rekla je Irena Vajdovčić, ravnateljica XVIII. gimnazije, te dodala kako je cijeli slučaj prijavila Gradskom uredu za obrazovanje.

Ravnateljica nije željela previše govoriti o slučaju, ali doznali smo kako je jedna učenica zbog prethodne svađe otišla ravnateljici i pokazala joj blog u kojem je djevojka pisala o njoj i njezinoj obitelji.

- Smatram da je vrlo glupo takvo nešto objavljivati na internetu, pogotovo kad se uzme u obzir da je pola škole znalo za taj blog - rekao je jedan od učenika XVIII. gimnazije. Učenica je sve prijašnje komentare izbrisala i ispričala se svima o kojima je pisala.
Opomena zbog bloga

Sličan primjer dogodio se u prosincu 2005. u Prvoj riječkoj gimnaziji. Učenik je pisao o svom kolegi iz razreda te na blogu objavio njegovu sliku. Tada je državni tajnik za srednje školstvo Želimir Janjić komentirao kako se učenika ne može kažnjavati zbog bloga, već je problem bilo to što je izvrijeđao svoje kolege.

Komentari:

zašto? zato jer je to normalno čobanima s južnih planina koji su ravnatelji skloro svih škola u Hrvtaskoj, jer je u njihovim poluciviliziranim krjaveima i školama to normalna stvar. A kada pišeš na internetu, ehh brale moj! To bi moglo biti nešto protuhrvtasko, i to treba KAZNITI. DA, KAZNITI da ne bi još tko išo' nataj internjet - i pročitao što iz Amerike.. te neprijateljske zemlje...
Ovaj je dobar... ali malo previše ide na to da su u vladi ... a ipak jesu :D.

eo roko je vec reko :) uz tebe smo... a ak se mene pita ovo je takav idiotarluk.ak hocu ja mogu na svom blogu popljuvat sve od profesora svojiph roditelja prijatelja politicara i bilo kog drugog i niko mi nesmije nis...kazem vam da je to zato kaj je sve pocela mesiceva unuka i onda je ravnateljica morala hm malo se ulizivat(da se ne izrazim kak bi htio) i onda je dala ukor...i ko smije dat ukor nekom zbog stvari sta ona radi izvan skole?po tom bi neki ljudi koje znam morali izletit iz nase skole mislim ukljucujuci mene. sve je ovo takva glupost. drz se .
Ovaj je isto dobar.


Žalosno kad ljudi ne mogu podnijeti da se nekome ne sviđaju... To samo pokazuje koliko su mali, i koliko ne žele priznati svoje probleme, već se rukama i nogama trgaju da dokažu svoju veličinu. Valjda su ti isti učitelji obožavali svoje učitelje :-) ... Pa što onda ako mi se netko ne sviđa, i šta onda ako to i kažem... Ono jedino čega se ja držim jest da što napišem, nekome drugome kažem, spremna sam reći i osobi koje se tiče... Ne ulazim u detalje, jer nisam s njima ni upoznata. Al nikako ne podržavam stav ravnateljice, a niti roditelje djevojke o kojoj se pisalo na blogu. Kao što ne podržavam događaje prošle zime i roditelja neke djevojke koja je izgrudana, kako li se to već kaže, pa je isti otac natukao dječaka... Sjećam se svojih školskih dana, cure nisu mogle iz škole uopće izači, kući sam dolazila mokra "ko miš", šopali su nas snijegom - dječje radosti i gadosti... Šta se roditelji imaju petljati u dječja posla!? Kao da ti isti nisu isto radili!? Umjesto da nam učitelji budu za primjer, oni pokazuju svoju ograničenost, nerazumijevanje i nisku razinu znanja! Svoje frustracije valjalo bi da riješvaju na druge načine... Da, zanimljiv zaključak: " Nisam još u životu čuo da je netko od učitelja sebi htio skratit život zbog učenika, ali učenici zbog učitelja - DA!" ...Ono što podržavam je također isključivanje imena, osim ako se ne radi o nekoj službenoj i argumetima potkrijepljenoj informaciji...
OVaj mi je skoro najjači.

Mislim da su slobode govora nestale dolaskom ove vlade na vlast. Sramotno je da se i blogovi kontorliraju. Zbilja, ovu vladu strah je i vlastite sjene. Ovo se inaće nije smjelo dogodit. Žao mi je učenice, a ravnateljica će sigurno dobiti pohvalu od ove naše ... vlade.
Prekritično i predirektno...

E, moji velevažni prosvjetari činjenica je da istina najviše boli i zato ne treba se previše vrijeđati nego ispravljati svoje pogreške gdje je i što više moguće. Djete ima pravo na vlastiti stav i mišljenje i zbog toga ga ne treba kažnjavati. Osim što bi htjeli veće plaće za njih se treba i malo više potruditi...
Dobar dobar.


Opomena pred isključenje zbog pisanja bloga protiv profesora škole, nije li to gaženje ljudskih prava, kaj su ravnatelji zaduženi i za ono što dijete radi van škole, u svoje slobodno vrijeme??? S druge strane, kaj ne misle da klinci kad se vraćaju iz škole po tramvajima ne pričaju o njima. Pa svaki dan se to može čuti po tramvajima i autobusima, a tamo je više ljudi koji mogu čuti redovito ružne komentare, nego onih koji čitaju blog. Oni koji čitaju blog njezini su školski kolege, koji ionako sve znaju i sve komentiraju.Loš komentar spram nekog profesora redovito je mišljenje većine( iz mog osobnog školskog iskustva). S druge strane, treba uzeti u obzir da su to su djeca koja nemaju osjećaj da bi svojim pisanjem nekome mogli nanijeti veliku štetu, niti spoznati razmjere učinjenog, i da bi taj netko mogao isto tako otići u zahod i prijetiti da će si prerezati žile kao što je ova učenica otišla. No, ako je to problem škole, onda je samo i isključivo problem edukacije koja bi se trebala provoditi već od 5. razreda osnovne (a možda i ranije) gdje bi se djecu educiralo kako se služiti s internetom, ne samo s tehničke strane, kao što je sad, već i s etičke strane...


Ovaj je najbolji, bravo :D.


Uglavnom komentari su sve rekli što sam ja htio reć. Prosvjeta? Sranje. Naši idealni životi? Ne znam tko se uopće toga sjetio, to je über mašta. A sada na judgment day.
Ajmo okrenut ploču.


Zamislite da prosvjetiteljstvo uspije, nema više nasilja, svi pristojni i dobri i sve. Happy end? Happy apokalipsa? Opet predobro..., ovo mi je valjda izletilo jer predugo živim u ovom svijetu, svijetu? Mislio sam paklu. Kada dobijem zadaćnicu nazad napisat ću vam je. Nije tak loša kao zadnji put :D.

Ali koji kurac njih boli što mi o njima govorimo i sve? To nema nikakve veze s školom nego o našim osobnim mišljenjima, koja jel' mogu biti kriva ili prava. A to hoćemo li ih mi mjenjati ili ne, to je naša stvar. Ja znam dosta često promjeniti mišljenje, jer ipak, moram imat nekakv generalni score o nekome,
Ali ovako ratovati preko položaja, moral i etika više nisu pod vodom nego pod ledom debljine par kilometara. Frozen solid.

Zar ne bi policajci trebali biti savršene osobe? Vatrogasci isto, vojnici također, a profesori i doktori pogotovo. No i to je mašta... american dream možda. Svi su oni ljud s manama, ali nitko se ne trudi poništiti ih, nego se skriva iza maske i sve potajno čini. Jer mora, ima potrebu. Samo ne znam odkud im.
Jer hoće više? A što će im... ništa ne uzimaju u grob. Vojnici ubijaju i siluju... za što? Moć? Novac? Još krvi? Sranja živa... Eto i ja bih mogao komentirati kao ova cura, al takav nisam. No zbog potreba ovog post-a ću baš počet.

Ova mlada cura, kakva je ona? Niti ju ne poznam, ali stajem na njezinu stranu. A što ako mi ona po svom ponašanju ne paše? Da ju dobacim, e je' ga sad, prihvatio si ju bio pa ju više nemreš odbacit. Ako ipak to napraviš đubre si. Prihvati greške.

Ja sam osobno neutralan ovdje, jer to nije moje područje. Svijet nije stvoren za globalno selo, a internet će to kad tad potvrditi. Internet, maske, idealan život? Da iza maske smo svi cool i super, a stvarni život? Ne čekajte da se nešto promjeni, vi to promjenite?

Sustav vas guši? Gušite vi njega, pa zar je tako teško otvoriti oči?


"Tip The Scales" - Rise Against

Are we so alone,
So distant,
So forgotten,
As we think ourselves to be?

These are our lives
But did they ever even matter?
Are we worth remembering?

These machines feed on the tears of broken lives and dying dreams
We re throwing wrenches in the gears
Our lives will not be lived in vain

When this is all said and done
We spent this life on the run
Judged by the company we keep

Our language, buried inside
These lungs that keep us alive
We breathe so selfishly

Promises we plan to break
Are made in whispered voices
Cause our despair knows many names

We make mistakes
But we apologize with roses we never stop to smell along the way

These machines feed on the tears of broken lives and dying dreams
We re throwing wrenches in the gears
Our lives will not be lived in vain

When this is all said and done
We spent this life on the run
Judged by the company we keep

Our language, buried inside
These lungs that keep us alive
We breathe so selfishly

We fell from the sky today
We melt into balls of clay
We sell ourselves everyday
Don t tell me how to live this way

Pushed so far to the edge
We teeter just on the brink
You can lead me to the bloodbath
But you can t make me drink

As these machines feed on the tears of broken lives and dying dreams
We re throwing wrenches in the gears
Our lives will not be lived in vain
Our lives will not be lived in vain


Eto, i mi nečemu služimo. Propasti ili uspjehu. Previše nas je da sve pohvatamo, te informacije i znanja.
Svijet polagano dolazi do maximuma svega, ako već i nije... i kada dođemo do toga... neznam. Ja očekujem kaos, ali možda se svi skuliramo i bude dobro.
Ko zna... ovo ću staviti u vremensku kapsulu s dodatnim natuknicama tipa što je to blog i internet i tak.... da ljudi u budućnosti znaju... ak će uopće znat čitat :D.
I za 50 godina kad ću ovo čitati, baš me zanima što ću reć.

OI BUDUĆNOSTI!



Post je objavljen 10.03.2006. u 00:07 sati.