Lice, izgled. Prvobitna procjena za nekog. Ružan je, manje je atraktivan, lijep je, privalačan je. Ali ne i prelijepe osobe dakako. Kako to procijeniti? Zar se to uopće treba procjeniti?
Ljudsko ponašanje prije par stotina godina je bilo za današnje procjene grubo i ne... civilizirano. Civilizacija... to neću danas spominjat. Nego što vide to smatraju svoje i kradu. Eh to opet mora biti lijepo i sjajno da ih privuče. Ali što nas to zapravo privlači? Što zaintrigira taj naš mali mozgić koji tako i onako ničemu ne služi?
Zar nama stimulaciju pruža materijalno dobro? Prije bih rekao da je za to potreban mentalni stimulans, al eto postoje i luđaci koji valjda te sjajne stvari u uši guraju :D( khm Neven... Ciganović).
Eto zanimljive ovakve stvari razmotrite sami. Idemo na nešto što svakodnevno proživljavamo. Deja Vu.
Dobro ovo nije deja vu. Ovo je više detaljnije promatranje okoline. Koliko puta ste vidjeli neku osobu koja je jako slična nekome koga poznate? Koliko puta ste se zabunili? Ja mnogo puta :D. Eto za primjer jaska, moje rodno mjesto. 7000 stanovnika. I kada čujem jednu curu kako se smije, odma pomislim da mi se frend smije. Isti osmijeh, isti glas, isti pokreti. Čak su nekako isti u licu. Ali to kao da su nekakve crte u licu koje samo ja vidim.
Ali možda sam u pravo. Jer većina ljudi u Zagrebu i okolici su uglavnom iz ovog područja potekli. Hajdemo reći da postoje nekih minimalno 1000 osnovnih oblika prepoznatljivih izgleda lica, izdvojeno po npr: kukastim nosom, spljoštenim licem, izduženim ćelom i svime. Ali kada više ljudi djele više osobina to su sličniji, to je logično. Ali ako je sve poteklo od 1000 ljudi, to je preko 10000000 mogućih mixeva svega. Ali ipak neki ljudi su prepoznatljivo slični (niti braća niti sestre niti nešto deseto). Naravno, nećemo nać takav "obris" lica u hrvatskoj i u npr. turskoj. To sada već prevelike distance i promjene klime i svega. Ali sve ima svoj postanak, pa tako i ova sličnost. I vjerojatno svatko ima svojeg dvojnika u području njegove države, ako ne i u užem. Malo bolje obratite pozornost na to :D.
To nam čak i govori da i nije pametno što smo se kao civilizacije zbližili, ratovali, mixali i to. Mislim tu jest razvoj i sve. Ali čovječanstvo nije tako zamišljeno da se nađemo s drugima jer želimo dominanciju. I podsvjesno želimo kontrolu. To je tako.
Eto uzmimo na primjer nekakav rang sličan srednjem vijeku. Na vrhu je neki moćnik, a ispod njega se skupe par jačih i odluče ga srušiti. 100% bar jedan od njih razmišlja kako to iskoristit za sebe i kako sj***t ostale. To je neizbježno, mi smo jednostavno takvi. I zato bi se trebali držati u odvojenim zajednicama, jer jedino tako ne bi bilo ratova i sličnih sranja. Al nekako mi se čini da se to neće dogoditi... što vi mislite?
Post je objavljen 07.03.2006. u 23:20 sati.