Tisuću zašto - tisuću ne znam
19.02.2006., nedjelja
"...and then I drove all the way back to Moscow!"
|
Zivot na sjeveru nije samo snijeg i prevodjenje. U ovim dijelovima svijeta ljudi imaju odredjene potrebe, kao i kod nas na jugu. Zele jesti, zele piti, neki bi i hebali, a svi bi da ih se voli. Od ove zadnje posasti sjevernog svijeta ni ja ne ostadoh postedjen. Viking koji koketira s MOJOM* djevojkom je izrekao naslovnu izjavu nakon samozatajnog 15-minutnog osvrta na vlastitu, jedinstvenu ulogu u izgradnji boljega svijeta. Nikada se nisam znao natjecati s hvalisavcima koji nemaju ironicni odmak spram sebe. Moj nastup im daje kraljicu fore. Koju, dabome, i iskoriste. Djevojka koja me je jos do maloprije prijazno gledala - sada se koketno smjeska ovome masnom vikingu, koji je kao posebni izaslanik pokojnog Lenjina rijesio dva-tri goruca Ukrajinsko-Ruska pitanja, izgradjivao mir svuda di je prolazio, organizirao terevenku pomirenja za visoka izaslanstva obaju drzava, zadovoljio Ukrajinku, Mongolku i dvogrbu kamilu istovremeno, and then drove all the way back to Moscow! Iz Dnjepro-kurceva-petrovska! A sve zato sto sam budala. A budala sam mimo vlastite volja i kontra vlastitih odluka. Jos jucer prijepodne sam gore spomenutu, ali neopisanu, lijepu crnku - prekrizio. Osjetio sam, nakon 6-satnog intimiziranja, da sam joj nekako dojadio. Dosadio. Procitala me, kao i tolike do sada. Umjesto da forsiram nesto sto nece ici - jer vec sam uvidio da je i samoziva i snob i neopostojana i jako lijepa i simpaticna i moj tip uostalom - odlucio sam je ignorirati dok nas putevi ne rastave, a rastavljuju nas u petak, hvalim te Boze. I tako osnazen odlukom da je ignoriram preostalih nekoliko dana - nazvah prijatelja Hmudeka - da eto tu je neka zanimljiva zenska, ali vec sam poceo gubiti zivce i ne shvacati neke postupke, i da sam prestar i da sam to prekinuo. Bravo! - cestitao mi je moj iskreni prijatelj s druge strane. Sve to trosi previse zivaca - zakljucismo, te bi i nazdravili da nas ne dijeli nekoliko paralela. I tek sto sam zavrsio razgovor odjednom sam se nasao pred vratima njenog apartmana. "Sto ja ovdje radim?" zapitao sam se zacudjeno, te pokucao na vrata - mozda ce mi ona objasniti. - A dosao si? (kao da me je ocekivala - ma kako me je mogla ocekivati, kad se ni ja nisam ocekivao?) - Da, cujem da ti netko treba pomoci ponijeti skije do skijalista. - I jednu pancericu, ako mozes. - Naravno, naravno. - Joj, bas ti hvala. - Nevrmajnd. Tako se to radi kad ste na poslovnom putu! Odluke se mijenjaju prema potrebama. Prema tudjim potrebama. Ili, da budem jos jasniji, prema potrebama zene koja vam se svidja. A svidja mi se - hvala na pitanju. Dok sam joj nosio skije (bez rukavica - pravi Hrvat ne nosi rukavice na minus deset) sam se sjetio da bih je mogao docekati i u povratku. Jos jedan hvala sam zaprimio i bilo mi je nekako toplo oko duse. Vidis, govorio sam si, da si bio dosljedan u svojoj odluci nikada ne bi dozivio ovu srecu! Koju? Koju srecu majmune? Dobro, dobro - nagovjestaj srece. No, onda je dosla vecer, dosao je posjet jednoj kuci i dosao je onaj-koji-je-odvezao-skroz-natrag-u-Moskvu nakon sto je sprijecio Japansko-Ruski rat, koji bi ukljucivao i Kinu. Pokusao sam, naravno, misliti da ni ja nisam macji kasalj, da i ja imam sto reci za sebe. No, shvatio sam da djevojka koja pada na recenicu "...and then (nakon sto sam izgradio mir na Euroazijskom kontinentu) I drove all the way back (nekih par iljada kilometara, kroz pustinju i prasumu, kroz neprijateljske linije, s weltschmerzom u dusi) to Moscow (u Moskvu - jebate, a ne neko selo)", ne moze pasti na recenicu: "A onda sam stopao od Pule do Rijeke cijelu noc". Ili:; "Otisao sam na put dugacak 6000km u trajanju od 22 dana bez kune u dzepu, a imam i za cugu" Ili: "Naslonio sam se stjuardesi na dupe - i bilo mi je teplo" Hmmm - covjek se mora zapitati gdje je granica do koje je spreman ici kako bi osvojio zenu koja mu se svidja. I Ima li tu mjesta ponosu, ili barem bazicnom samopostovanju? U nacelu - ima. U praksi, cini mi se, bas i ne. Drugim rijecima - bezgranicno samonepostovanje je pristup koji ne preporucam, ali prakticiram. No, bilo je toga dosta! Donio sam definitivne odluke. Necu joj vise biti na raspolaganju. Necu joj UOPCE biti na raspolaganju. (To sto sam joj UPRAVO SADA ponudio da idemo igrati tenis - je bilo slucajno. Hvala bogu - odbila je!) Treba samo imati karaktera. Hure *Ona koja se meni svidja, dopada, koja posjeduje kvalitete (ne nuzno vidljive drugima) za jedno kvalitetno zaljubljivanje s moje strane |
- 19:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #
15.02.2006., srijeda
Metalna retardacija
|
Dugo, ali baš dugo mi je trebalo da sam sebi razjasnim zašto do sada nisam uprihodio milijarde funti sterlinga i postao ono čemu svi normalni težimo – bjelosvjecki hoštapler, trulo bogat, vlasnik vila i automobila s teniskim terenima i bazenima, s hrpom profesionalnih prijatelja i s hrpom sisatih i guzatih sponzoruša koje se muvaju jer ih privlači miris kokaina i skvičanje svinja koje se kolju da ekipa zamezi... A nije da nisam bio talentiran. Još ne znam za što, no to neznanje zamjeram obrazovnom sustavu i roditeljima koji mi nisu uspjeli u ranom djetinjstvu raspaliti nabrijanost na, recimo, prodaju rabljenog namještaja, prodaju svoga tijela, prodaju osiguranja ili neku sličnu unosnu djelatnost koju bih s oduševljenjem odrađivao 12 sati dnevno i zaradio zacrtane svote. Namjesto toga – vidite me. Ajme majko, dijelim sajberspejs s četiri mamlaza i da nam nema našeg dragog generalnog sponzora, tvornice specijalnih vozila «Đuro Đaković» koja plaća unaprijed (kupujte njihove teretne vagone i nećete požaliti!), mi bismo bili gladni kavijara i indijskih oraščića (mljac), a ni za kurve ne bismo imali... O sudbo kleta. Prve naznake propasti, koje će se kasnije pokazati i konačnima, došle su tiho poput Metallice i Iron Maidena i to baš zahvaljujući njima i samo njima i još nekima. Jebiga, povukao me hevi metal i usisao me poput vodenog vrtloga u toaletnoj školjci nakon povlačenja vode. Prethodna stilska figura se ne odnosi na one pederske wc školjke kojima problem predstavlja savladati sve veće od brabonjka. Bješe to u trenucima kada sam od nižerazrednog osnovnoškolca postao višerazredni isti, i to tako što sam uspješno upisao peti razred. Lijepo mi je moga šestog najboljeg prijatelja prastrina govorila da ta sotonska muzika ne priliči pristalu mladiću poput mene, no ja joj onako mlađahan i klinčevit nisam dao za pravo. Ako se dobro sjećam, skucao sam je vibratorom u glavu. Dakle, moje uši su uz pomoć ganglija provodile milozvučne i preglasne tonove električnih gitara, bas gitara, bubnjeva i božanstvenih vokala Jamesa i Brucea do moga na Magazin i Ljiljanu Nikolovsku naviklog mozga (Kokolo) te je ovaj odreagirao promptnim kržljanjem i odbijanjem daljnje kolaboracije s ostatkom mene. Mada mi je traumatično pisati o ovome, nemam izbora. Hure, pička mu materina, ne pucaj, pisat ću. Petice u imeniku iz tehničkog odgoja su počele dobivati neugodno drušvo četvorki, pa i jedne trojke... Sori, ne mogu dalje. Suza suzu stiže dok se prisjećam... A mogao sam biti kul frajer. Pucaj, prijatelju, pucaj. Bit ću ti vječno zahvalan. Hmudek |
- 09:10 - Komentari (23) - Isprintaj - #
14.02.2006., utorak
Valentinovo
|
Poput svakog managera koji drži do sebe( a do drugih još i više), ja ulažem u sebe. Ne mislim ćevape i pivo, iako i to ponekad činim. Htio sam reći da radim na sebi. Ma ne, ne drkam, to mi se gadi, već se bavim drugim oblicima fizičke aktivnosti. Osim što ponekad trčkaram uz rijeku, ja igram - skvoš. Skvoš je ona drevna igra koja reducira stres, potiče kreativnost u srednjem menadžmentu i poboljšava prodaju za oko18%. Znate, ono kad pozovete poslovnog partnera na partiju skvošike i onda ga pustite da pobijedi. I pri tome se još, kao živcirate kaj gubite, pa poslije odete na pivo i vi platite jer ste, fol izgubili. Zajebana igra, ali mladom manageru (MM) nadasve korisna. Prodaja raste, klijenti zadovoljni, a fizička sprema MM-a bude na nivou ročnika HV-a. Kao i psihička, uostalom. Prošli utorak na skvoš nisam pozvao nikog od poslovnih partnera. Htio sam i ja jednom pobijedit, pa sam pozvao frenda Rizlu. On je, onak, omanji, kratkih nogu, salast i uopće se otežano kreće. Dioptrija mu je duplo veća od moje** (znači, negdje ko Kasandrina*), a IQ duplo niži (znači, negdje ko Kasandrin). Sve to i još nekoliko sitnica koje ću poslije spomenuti čini ga savršenim partnerom za razbit u skvošu. I umjesto da uz pivo razglabamo o njegovim ljubavnim problemima, ja sam Rizlu odlučio uvesti u jedan sasvim novi svijet – svijet srednjeg menadžmenta. Svijet u kojem samo najbolji, najpametniji, najsposobniji, najspremniji, najovo i najono - opstaju, a ostali cvile u svojoj nemoći i skidaju svece s neba, valjaju se po podu i razbijaju rekete zidom ili glavom. Prvo sam mu objasnio pravila, s malim izmjenama i dopunama, kako bih si već u početku osigurao prednost. Izabrao sam mu teži reket i predložio da napravi 50 sklekova prije meča, da poveća silinu udarca. Napravio je 10 ali se dobro izmorio, što je i bio moj skriveni cilj. Prvi meč je bio tijesan, ali sam ponovnom promjenom pravila u svoju korist kod rezultata 9:9, zasluženo izborio pobjedu. Majstor je majstor, ma koliko mi šutjeli o tome. Drugi je meč isto bilo gusto, ali sam slagao 2 presudna poena i opet pobjedio. Samo između mene i vas- u skvošu, kao i u bilo kojem drugom nadmetanju, dopušteno je varati pod uvjetom da to protivnik ne skuži. Rizla je mislio da sam i ja gentleman poput njega i nije mu palo na pamet posumnjati da moje grlato AUT nije istinito. Kod trećeg meča već je bio psihofizički načet i lako sam ga razguzio, slagavši samo jedan jedini put. Bilo je ugodno gledati ga kako od bijesa lupa glavom o zid. Neki ljudi jednostavno ne znaju gubiti. Rizla je zasigurno jedan od njih. Poslije, prilikom tuširanja, priznao mi je da je tijekom igre imao osjećaj da sam slagao neke poene. Rekao je da je razmislio o tome i da je siguran da ja to nikada ne bih napravio. I ispričao se jer je to uopće i pomislio. Bio je, kao, umoran i bijesan što gubi. Ja sam se na to s pravom uvrijedio, pokupio stvari i demonstrativno otišao. S Rizlom više ne pričam i tako će biti neko vrijeme. Neka malo razmisli o svojim postupcima. Sad mi treba partner za skvoš. Ako ima netko deblji, ćorav, s dvije lijeve ruke ili, još bolje -bez ijedne, da je slobodan utorkom navečer, a želi razvijati duh i tijelo te ga zanimaju management skills, nek se slobodno javi na emajl… *Kasandra -popularna pjevačica 90-ih godina u Hrvata, operirala laserom debeli minus na očima, 8 slova, vodoravno **Hreno - kralj skvoš terena, precjednik šanka, glavni eskorter od CCC do ulaznih vrata petkom ujutro, veliki filantrop i ljubitelj žena, 5 slova, isto vodoravno |
- 07:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #
12.02.2006., nedjelja
Svjestan svojih ogranicenja
|
Vec dugo sam svjestan da nisam bas jako pametan. I to je dobro, iako razocaravajuce. Svjestan sam da ce neke djevojke, nekad, neke od mojih prijatelja uociti prije mene. Svjestan sam da to sto bacam drkicu na ponajbolje komade svijeta - ne znaci da sam sevac. Svjestan sam da to sto se ja smijem svojim salama - ne znaci da su sale smijesne. Ali meni jesu. A to je najbitnije. Moje sale su meni najbolje! Od kada si ne postavljam prevelike zahtjeve - gotovo sve ih uspijevam ispuniti. Moja ogranicenja, svakim danom veca, su moj prostor sigurnosti. Unutar tog prostora ja sam siguran i sretan. Neki ljudi prodju cijeli zivot s nadmenim smijeskom. Neki ljudi se svima smijeskaju da se ne bi nekome zamjerili. Neki ljudi misle da su njihove cure postenije od ostalih, (tako sam ja nekada mislio, tako i dan-danas misle moji prijatelji). Neki misle da su sve zene kurve, (takvi se regrutiraju iz prethodne recenice). Neki ljudi govore da je samo nebo granica. Neki ljudi misle da drugi odredjuju granice. A ja, svjestan svojih ogranicenja, znam - granice su u meni. I tu su jer sam ih ja stvorio. I tako ce biti i dalje. Dok nesto ne promijenim. Svjestan svojih ogranicenja. Hure |
- 21:48 - Komentari (47) - Isprintaj - #
09.02.2006., četvrtak
Novo-godišnji odmor
|
Danas, ujutro, oko 9.20 sati po neovisnom i demokratskom mađarskom vremenu, zadan je konačni udarac mojoj karijeri muža, suputnika, životnog i kreditnog partnera. Izgubljena je svaka mogućnost da postanem monogamičan na pragu novog nam tisućljeća u ujedinjenoj Europi. Utihnuo je plač nerođenih mi potomaka, sav ušteđeni džeparac za pljuge i drogu istih spiskat ću sljedećeg vikenda, a neobično i vrlo rijetko prezime koje se generacijama prenosi s koljena pa na više i koje s ponosom potpisujem, zatrt će tamo neki Horvati, Petrovići i ini običnoprezivači.. Naime, o čemu se radi? Ima jedna što radi kod nas u kantini i što pravi najbolju kavu na svijetu radničke klase i s kojom se gledam najbolje na svijetu kao takvom i o kojoj maštam u samotnim noćima uz glasne uzdahe inegodovanje susjeda i kojoj sam odlučio pokloniti ono svoje neobično prezime i djeci plaćat školovanje u Švicarskoj. Upravo se ona upravo danas vratila s višemjesečnog godišnjeg odmora... Ali se nije vratila s bilo kakvog višemjesečnog godišnjeg odmora. Aaaa, ne! (ne zovem tebe, Esp). Vratila se s nekog odmora s kojeg se ljudi vraćaju s trbuhom do zuba i osmijehom do Trebevića. Super joj je fora - otić na godišnji i vratit se trudna. Sigurno se i jebala s nekim tamo. Možda mu je i ispušila i ko zna šta mu je još, a nešto mi govori da nisu ni kondome koristili. U Evropskoj Uniji nema ljubavi za Hrvate, lijepo meni Ilija govori i pokazuje primjerom svaki puta kad izađemo na pivo. -Treba s njima oštro i na prvu, od gledanja nema selameta. Romantične duše uvijek popuše. Ko ju jebe, nek joj pjesme piše.. Slušam ja mudrog Iliju, i mislim si- stariji je od mene, prošo je svijeta, zna čoek kako treba i sve je to u redu, al tako se jebat meni na očigled..boli,jebiga, boli. Bolje da me je štosem opalila, rekla da sam glup i da živim u oblacima ili još nešto gore bolje da mi je napravila..sve je bolje nego ovo.. Ubit ću se opet..Oću i gotovo... hreno |
- 16:45 - Komentari (24) - Isprintaj - #
08.02.2006., srijeda
Do istrage - vaše ili naše!
|
U boj, u boj! Kao i uvijek kada je tesko - Urednistvo se vraca, ljuce nego ikad! Dosta je bilo sitnih provokacija popurgerisanih purgerki u prvom koljenu i ober-izdajica iz naseg sokaka! O njihovoj sivoj eminenciji koja laze da se seksa cemo takodjer reci koju! Od kada smo osnovali ovaj, skromno receno, ponajbolji blog i od kada vise nego nekoliko citateljica dnevno dozivljavaju orgazme samo citajuci nase tekstove - sitne duse nam opet zavide. Da se razumijemo - navikli smo. Zavist nas je vjecno pratila. Sto zbog ljepote, sto zbog pameti, a ponajvise zbog nase nehinjene savrsenosti. No, nismo se obazirali. Obicnim curama smo priustavali zadovoljstva ista kao i vrhunskim komadima. Drugim rijecima - vrhunska. Za nas nije bilo cure koja ne vrijedi drkice, ili barem primisli! Ljubav za sve - prorucivali smo kao i onaj slavni hrvatski pjesnik pocetkom devedesetih. No, kao i Franjo Asiski, odbacili smo promiskuitetstvo i koncentrirali se na duhovnu preobrazbu. Obecali smo se nekolicini djevojaka i van tog kruga ne mozemo izaci. Inace bismo pregazili rijec, a nasa rijec je i svetinja i istina i voda duboka! Altruisticni kakvima su nas ocevi napravili - i onima s manje talenta i manje uspjeha smo pruzali ruku prijateljstva. Htjeli smo im pomoci. U ovoj dolini suza nase pojave su vracale nadu ostavljenima i onima koje ce takve ostati. Na svoja pleca smo ih primali i tepali im - i vas ce netko jednoga dana voliti. No, one su to pogresno shvatile. Nisu nam vjerovale kada smo govorili "Mrsni dani su iza nas!". A zna se dobro - odbijena zena je najgora zena. Sve smo pokusali. Cak smo hvalili i blog koji su osnovali po njenom nalogu, a u svrhu velicanja nje i pomalo sebe. U tu prljavu rabotu se ukljucio i Juda Esekerski. Zasto - ne znamo i nadamo se da necemo ni saznati! Da ne duljimo - nakon zadnjih komentara na nasem blogu i nakon maila koji smo primili - povratka vise nema. Pocitajte i sami prepisku, te se uvjerite u njihovu bezrazloznu histeriju. Jos alternativnija naslovnica: Poštovani, povodom vašeg pristupanja gmail zajednici, naš mali znak pažnje sa štovanjem (I tu je, drage citateljice, bila slika svinje na raznju Op.U.) urednički desk Tisuc-blog: Hvala na lijepoj slici koja govori tisuću riječi. Neka za vašim deskom bude mrsno, a ne posno! (Pravili smo se da ne razumijemo poruku, dabome Op.U.) Jos alternativnija naslovnica: Poštovani, urudžbeni odjel Uredničkog deska potvrđuje da je zaprimio Vaš mail. U nadi daljnje plodonosne suradnje, srdačno Vas pozdravljamo! Život damo, Alternaciju bloga ne damo Tisuc-blog: Poštovani, urudžbeni odjel Uredničkog deska potvrđuje da je zaprimio Vaš mail. I neka je. U nadi daljnje plodonosne suradnje, srdačno Vas pozdravljamo! Plod nek nose one! Život damo, Alternaciju bloga ne damo! Mi ne damo ništa! Jos alternativnija naslovnica: Gospodo, neka u zapisnik uđe Vaše bezobrazno i nadasve bahato ponašanje protiv kojeg oštro prosvjedujemo! Sekretarice, kucaj tamo i ne smiji se!!! Mi Vama pečenim, Vi nama uzvratili ružnim riječima. Zar se tako pružena ruka dočekuje? Zar se tako na lijepo uzvraća? Sram i stid da Vas bude! Kom' obojci, kom' opanci. Vidjet ćemo čija majka će crnu vunu presti. I ne manje bitno: vidjet ćemo tko će plodove nositi! U nadi daljnje prepucavačke suradnje, ovaj put manje srdačno Vas pozdravljam! Urudžbeni odjel Uredničkog deska Tisuc-blog: Vidim da se osjecate osnazeno uslijed ponovog sjedinjenja (za koje predmnijevamo da je samo duhovno). Neka - alternaciju cemo pregaziti, a naslovnicu zapaliti! Viva la revolucion! Jos alternativnija naslovnica: Poštovani, Ovim putem Vam se želimo ispričati zbog strpljivog čekanja na odgovor. Uzelo je koji sat više, no odgovor je jednako kvalitetan kao da je stigao u roku od pola sata po primitku Vašeg maila. Naime, dok se Urudžbeni odjel borio sa numeracijom svih mailova pohvale, ponuda za tiskanje monografija, knjiga, davanjem podataka za enciklopedijske podatke, odašiljanjem pozivnica za veliku svečanost povodom primitka Uredništva u HAZU, kao i Spielbergovom ponudom za ekranizacijom naših uradaka, Uredništvo se marljivo i nepokolebljivo, ne spavajući na staroj slavi, bavilo kreativnim i inim egzistencijalnim poslovima što je vidljivo iz njihovog nadasve plodnog djelovanja. Osupnuti smo Vašim krivim predmnijevanjem. Opće je poznato da tajnice služe samo za jednu stvar, a kako su supotpisnici ovih redaka veleštovani korisnici jedne te iste nadasve zadovolj(e)ne tajnice, Urudžbeni odjel Alternacije bloga je jedan od rijetkih koji se može pohvaliti sa zaposlenicima koje krasi osmijeh na licu i neizmjerno zadovoljstvo u srcu, a prepun novčanik u torbi. Upozoravam Vas da nam ne prijetite revolucijom ni u kom slučaju. Kako smo onomad odoljeli i Informbirou, i Titi, i Franji, obranit ćemo naše boje i danas, kada se naša opstojnost pokušava ugroziti od strane šačice osječkih diletanata za koje je uopće upitno briju li bradu i imaju li dlake pod pazusima. O nekim drugim obilježjima pravih muškaraca, Urudžbeni odjel na ovom mjestu odbija govoriti. Jer, nit' je mjesto, nit' je vrijeme, nit' se može... Osim toga, u Urudžbenom odjelu zaposleni su samo fine mlade dame i prava gospoda u najboljim godinama (čitaj: ispod trideset). Zapitajte se, štovane kolege blogeri Tisuć-bloga, zapitajte se kakav način komunikacije i poslovne korespondencije Vi birate i ima li civilizacijskih tekovina u tome. Zar smo se za to borili? Zar smo poradi ovakvog ophođenja sišli s grana i zagrnuli svoja tijela u krzna? Urudžbeni odjel s gnušanjem odbija seksualne insinuacije našeg duhovnog sjedinjenja i oštro prosvjeduje zbog povrede naših religijsko-vjerskih sloboda. U ime Uredništva, zahtijevam javnu ispriku. Ukoliko je ne bude, bit ćemo prisiljeni nabaciti kvalitetnu fetvu na vaš ionako usporen i vrlo sumnjive plodnosti, nekoć vrlo kvalitetan blog, a danas samo bloguljak. Namušeni Urudžbeni Odjel Uredništva Alternacije Bloga frkće zadovolj(e)nim nosom i lupka nalakiranim i zadovolj(e)nim noktićima po stolu čekajući Vaš daljnji potez uz drugarski pozdrav ZDRAVO-ZDRAVO-ZDRAVO. U Zagrebu, 08. veljače, 2006. To, znaci, napisahu! Sta reci? Mozda ovo: Zar je nas grijeh sto ne zelimo biti svinje na raznju ovih militantnih feministica koji ce okretati njihov posilni!? Zar je nas grijeh sto smo ih odbili kao i mnogi prije, uostalom!? Zar je nas grijeh sto smo mladi, lijepi i privlacni!? Zar je nas grijeh sto bi nas svaka majka pozeljela, a poneka i dobila!? Zar je nas grijeh sto imamo ukusa!? Toliko pitanja da ne znamo sta dalje! Ovako - djevojka koja posalje tocne odgovore na gornjih pet pitanja moze birati jednog od pet huskaraca! Urednistvo-koje-govori-i-ime-svih-nas-iz-sedamdeset-i-neke Seljacino glupa - komunisticko-balasevicka - smijenjen si! Urednistvo-petorice-vel'canstvenih Glupost! Urednistvo-petorice-mladih Evala! |
- 19:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #
04.02.2006., subota
A? JEBATE!
|
Sta radi, cime se bavi, kako se osjeca vas omiljeni H? - jamacno se pitate nezadovoljne&nezadovoljene citateljice. Svastarim. Razmisljam o smrti opcenito, a o suicidu napose. Osim ovih veselih misli brinu me i nemiri s religijskim pozadinom i imbecilnom sadrzinom u Kopenhagenu. Takodjer razmisljam o tome kako bi bilo dobro da je Hrvatska pobijedila. Definitivno sam odbacio mogucnost postojanja reinkarnacije, a sumnjam da je i ovo zivot. Volio bih kada bi sve ribe ovoga svijeta imale okus jadranskih, a ne samo jadranske. Vise volim lijepe zene od ruznih i cini mi se da ce tako ostati do samoga kraja. Pospan sam i sklon spavanju. Koncentracija mi opada sto sam dulje budan - valjalo bi spavat. Citam Sto godina samoce. Razmisljam o pisanju 30 jebenih godina. Spavam. Govorim lose sale (3 dnevno, u prosjeku). Racunam. Racunica je losa, ali tocna. Pitam se je li bolje tiho ocajanje, ili ocajnicko sranje. Mislim da mi je bolje. Napravio sam si dosta jaku kavu i pusim light cigarete - u duhu odluke da prestajem pusit na trideseti. Govorim poluuspjelu salu. Sjetno se osmjehujem samome sebi. Spavam. Hvala na pitanju - jedem puno, a linija je postajana. To je zato sto sam zgodan - zgodan po prirodi. Osim sto sam zgodan imam i drugih kvaliteta od kojih bih istakao pozitivan pristup zivotu, te sklonost oprastanju. Sve sam si oprostio. I njoj sam oprostio. I njoj. I njoj cu. Gledam ljude oko sebe i uljepsavam im dan fino pogodjenim salama s elementima empatije. Spokojan sam i smiren. Smijeskam se. A? JEBATE! Ha |
- 18:34 - Komentari (14) - Isprintaj - #
01.02.2006., srijeda
Isto kesa...
|
Ova moja je bila kučka. Definitivno. Znao sam to čim sam je ugledao. Imala je plave obrve, plave dlake ispod pazuha i trideset godina…više od mene. Ima nešto u tim plavušama. Ima nešto na starijim ženama, unatoč smežuranoj koži na vratu i dudastim bradavicama. Ne znam točno zašto, ali mi pašu. Pokazivala me je prijateljicama po knjižarama i galerijama kao da sam novi auto. Bio sam uščuvan, neiskvaren, željan novih obzora – samo toči i vozi. Ona me je vozila po brdima, po gradskim parkovima, jednom na more i više puta u svoj stan na Šalati, kad bi joj muž bio na putu. Nismo pričali puno, nismo imali o čemu. Nije gnjavila problemima, nije pitala o čemu razmišljam i da li je volim. Nije me pitala ništa, čak niti ime. Vjerojatno nije htjela opterećivati mozak suvišnim podacima. Čuvala je hardver, jer je već počeo štekati, a rezervnih dijelova nije bilo. Čuvala je sve osim pice. Nju je dijelila velikodušno, uživajući u darivanju kao Djed Mraz za Božić. Čak se i smijala slično. Znala je točno što želi ili je barem meni izgledala tako. Onda je jednom, mjesec dana nakon nogu, digla i ruke od mene. Prevelika kilometraža, rekla je. I da ostanem zdravo i ne zovem je više. I da ne brinem puno, jer život počinje tek u tridesetoj. Tužna priča. Da nije smiješna, bila bi tragična. A smiješna nije, barem ne meni. hreno |
- 11:37 - Komentari (40) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||