Tisuću zašto - tisuću ne znam
19.02.2006., nedjelja
"...and then I drove all the way back to Moscow!"
|
Zivot na sjeveru nije samo snijeg i prevodjenje. U ovim dijelovima svijeta ljudi imaju odredjene potrebe, kao i kod nas na jugu. Zele jesti, zele piti, neki bi i hebali, a svi bi da ih se voli. Od ove zadnje posasti sjevernog svijeta ni ja ne ostadoh postedjen. Viking koji koketira s MOJOM* djevojkom je izrekao naslovnu izjavu nakon samozatajnog 15-minutnog osvrta na vlastitu, jedinstvenu ulogu u izgradnji boljega svijeta. Nikada se nisam znao natjecati s hvalisavcima koji nemaju ironicni odmak spram sebe. Moj nastup im daje kraljicu fore. Koju, dabome, i iskoriste. Djevojka koja me je jos do maloprije prijazno gledala - sada se koketno smjeska ovome masnom vikingu, koji je kao posebni izaslanik pokojnog Lenjina rijesio dva-tri goruca Ukrajinsko-Ruska pitanja, izgradjivao mir svuda di je prolazio, organizirao terevenku pomirenja za visoka izaslanstva obaju drzava, zadovoljio Ukrajinku, Mongolku i dvogrbu kamilu istovremeno, and then drove all the way back to Moscow! Iz Dnjepro-kurceva-petrovska! A sve zato sto sam budala. A budala sam mimo vlastite volja i kontra vlastitih odluka. Jos jucer prijepodne sam gore spomenutu, ali neopisanu, lijepu crnku - prekrizio. Osjetio sam, nakon 6-satnog intimiziranja, da sam joj nekako dojadio. Dosadio. Procitala me, kao i tolike do sada. Umjesto da forsiram nesto sto nece ici - jer vec sam uvidio da je i samoziva i snob i neopostojana i jako lijepa i simpaticna i moj tip uostalom - odlucio sam je ignorirati dok nas putevi ne rastave, a rastavljuju nas u petak, hvalim te Boze. I tako osnazen odlukom da je ignoriram preostalih nekoliko dana - nazvah prijatelja Hmudeka - da eto tu je neka zanimljiva zenska, ali vec sam poceo gubiti zivce i ne shvacati neke postupke, i da sam prestar i da sam to prekinuo. Bravo! - cestitao mi je moj iskreni prijatelj s druge strane. Sve to trosi previse zivaca - zakljucismo, te bi i nazdravili da nas ne dijeli nekoliko paralela. I tek sto sam zavrsio razgovor odjednom sam se nasao pred vratima njenog apartmana. "Sto ja ovdje radim?" zapitao sam se zacudjeno, te pokucao na vrata - mozda ce mi ona objasniti. - A dosao si? (kao da me je ocekivala - ma kako me je mogla ocekivati, kad se ni ja nisam ocekivao?) - Da, cujem da ti netko treba pomoci ponijeti skije do skijalista. - I jednu pancericu, ako mozes. - Naravno, naravno. - Joj, bas ti hvala. - Nevrmajnd. Tako se to radi kad ste na poslovnom putu! Odluke se mijenjaju prema potrebama. Prema tudjim potrebama. Ili, da budem jos jasniji, prema potrebama zene koja vam se svidja. A svidja mi se - hvala na pitanju. Dok sam joj nosio skije (bez rukavica - pravi Hrvat ne nosi rukavice na minus deset) sam se sjetio da bih je mogao docekati i u povratku. Jos jedan hvala sam zaprimio i bilo mi je nekako toplo oko duse. Vidis, govorio sam si, da si bio dosljedan u svojoj odluci nikada ne bi dozivio ovu srecu! Koju? Koju srecu majmune? Dobro, dobro - nagovjestaj srece. No, onda je dosla vecer, dosao je posjet jednoj kuci i dosao je onaj-koji-je-odvezao-skroz-natrag-u-Moskvu nakon sto je sprijecio Japansko-Ruski rat, koji bi ukljucivao i Kinu. Pokusao sam, naravno, misliti da ni ja nisam macji kasalj, da i ja imam sto reci za sebe. No, shvatio sam da djevojka koja pada na recenicu "...and then (nakon sto sam izgradio mir na Euroazijskom kontinentu) I drove all the way back (nekih par iljada kilometara, kroz pustinju i prasumu, kroz neprijateljske linije, s weltschmerzom u dusi) to Moscow (u Moskvu - jebate, a ne neko selo)", ne moze pasti na recenicu: "A onda sam stopao od Pule do Rijeke cijelu noc". Ili:; "Otisao sam na put dugacak 6000km u trajanju od 22 dana bez kune u dzepu, a imam i za cugu" Ili: "Naslonio sam se stjuardesi na dupe - i bilo mi je teplo" Hmmm - covjek se mora zapitati gdje je granica do koje je spreman ici kako bi osvojio zenu koja mu se svidja. I Ima li tu mjesta ponosu, ili barem bazicnom samopostovanju? U nacelu - ima. U praksi, cini mi se, bas i ne. Drugim rijecima - bezgranicno samonepostovanje je pristup koji ne preporucam, ali prakticiram. No, bilo je toga dosta! Donio sam definitivne odluke. Necu joj vise biti na raspolaganju. Necu joj UOPCE biti na raspolaganju. (To sto sam joj UPRAVO SADA ponudio da idemo igrati tenis - je bilo slucajno. Hvala bogu - odbila je!) Treba samo imati karaktera. Hure *Ona koja se meni svidja, dopada, koja posjeduje kvalitete (ne nuzno vidljive drugima) za jedno kvalitetno zaljubljivanje s moje strane |
- 19:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||