utorak, 15.05.2018.
Različita među istima
Puno je ljudi koji su otišli, malo je onih koji su ostali.
Svaka priča ima dvije strane. Moja, tvoja, njihova, naša.
Naša, naša je najbolja. Meni. Moju s njima ne želim da diraš.
Svaka priča ima uvod, zaplet i rasplet. Znaš kako su te učili u školi.
Moja priča nije bitnija od tvoje, nije tvoja bitnija od moje. Svoje ne dam nikome.
Moje priče su s njima. Moje priče su ispričane na tisuće načina koje ti nećeš razumjeti. Moje priče znaju one.
Moje priče su u onim jutrima kada smo se smijale na onoj istoj adresi, MJZ5. Moje priče su u onim danima kada smo bile male i glupe. Moje priče su u onim subotama koje smo plesale. U onim danima kada smo plakale. U onim šetnjama, smijehu, sramoti, slikama, vikanju, svađama..
Da, moje priče su u njima.
Sjećate li se onog ljeta na moru u Biogradu? One gumene tople čokolade na korzu? Onih subota u gradu? Sjećaš se one priče o onom jednom te istom dečku? Ajme, te priče ne možeš zaboraviti.
Te priče ne želim zaboraviti.
One su meni bile one od kojih sam trčala. One su meni bile one kojima sam trčala. One su meni bile one na koje sam vikala. One su meni bile one koje su shvaćale.
Sve različite, a sve iste.
Promijenile smo se. Odrasle. Da, rekla bih odrasle.
Priča više nije ista. Svaka od nas ima svoju. Svaka je okrenula novu stranicu s nekim novim. Svaka se okrenula životu kojeg jesmo ili nismo sanjale. Svaka je otišla na svoju stranu.
Smijeh više nije isti. Priča o onom dečku je postala sjećanje. Topla čokolada je postala kava. One šetnje po danu su postale posao. One priče su postale prošlost.
Da, priča nije ista, ali ne zaboravi...
Ona stara adresa je ona kojoj ćemo se uvijek vraćati. One priče ćemo uvijek prepričavati. Onim glupostima ćemo se uvijek smijati. Ona ulica će uvijek biti posebna.
Novi ljudi će doći. Novi ljudi će otići. One će ostati.
Pričama neću dati da se zaborave je one su u njima.
One su meni bile.. Ma koga lažem?! One meni jesu!
(Posvećeno)
Oznake: prijatelji, one, različite, iste
- 02:19 -