smjene ...
28.06.2008.Iša dragi na sastanak jučer u 15 sati ... Vidija Ravnatelja Centra za Autizam gospodina Marića koji je u ostavci tj- ide ća i do nove školske godine ga , tako barem kažu , više neće bit na čelu ustanove !
Kaže da ga pita jedino za putne troškove - čisto da se zna da onaj koji ne vodi dijete u školu , putne troškove ne može ni dobit:-)Toliko o ćakulama da uzimamo putne troškove,a dijete ne ide u školu!
I bila je još jedna smjena predstojnice ... gđica Sandra je dala ostavku , a nova predstojnica je već preuzela dužnost .Valjda neće opet bit bavljenja roditeljima umjesto djecom?Da se razumijemo , nemam ja protiv gđice Sandre apsolutno ništa osobno ... dapače , al imam protiv toga da ide u novine sa tekstom da nam treba psihijatar ,a stanje u Centru i rad sa djecom ravan - nuli - barem bio do tada .Danas je to sve puno bolje ,a može bit i još bolje nego što je !Čemu otkrivati toplu vodu kad je već davno otkrivena 
Uglavnom , nova predstojnica očekuje klince - Mariju i Ivana ... Očekujem ih i ja - al tek nakon što mi ministrarstvo pošalje odgovor na prigovor ... Idemo po zakonu ... jel tako! Nećemo po rupama - nije europski
!
Dobili su i kombi od mercedesa( donacija ) prije nekog vremena - a lova koja se skupljala za kombi je na računu u Zagrebu i kad se odvoji Centar Split ide na račun njihov .Navodno se i sam ministar Primorac založio da se kombi donira - udruzi za autizam u Splitu ...rekoh ja Ohhho jer su uratli na tu udrugu da stvara problem u radu Centra - otkud odjednom promjena ?
?
I navodno opet ista priča da Splitski oci nisu zainteresirani da se Centar odvoji od Zagreba???
Malo mi je to prešuplja priča!
Eto ga ...
Ja sam ćapala nekakvu virozu ... ništa strašno - samo eto , ne mogu na more sa klincima ... a klinci guštaju sa tatom . Svo troje samostalno plivaju i rone ... pa neka guštaju 
Malo sam i nervijoznasta jer će uskoro stić Ivanovi nalazi za teške metale ... Ljubav moja mala sve kuži šta mu se govori ... uf ...
Onda nas čeka obaviti istu pretragu i za Mariju ...Još jedan Marijin uradak - Vilma i ekipa
Iden kusat višnje ...poslala mi ih svekrva 
komentiraj (7) * ispiši * #
Stari članak ...i hoće li se pomaknuti granica ?
26.06.2008.ZAGREB, 6. kolovoza,2000 - »Izbor profesora matematike za ravnatelja specijalne škole za autističnu djecu bio je pogrešan. Toj se djeci, osim toga, pogrešno pristupa već 17 godina, otkad je u Zagrebu osnovan Centar za autizam. Samo čuvanje nije ono što toj djeci može pomoći. Svjetska iskustva, naime, pokazuju da individualni pristup autističnoj djeci koja ostaju u svojim obiteljima daje puno bolje rezultate nego zatvaranje u specijalne škole koje su ujedno stacionari«, kažeu razgovoru za Vjesnik profesor defektologije Jure Martinović, djelatnik splitskog Centra za autizam. On ističe da bivšem ravnatelju treba priznati zasluge za osnivanje Centra. Ali, dodaje da se u 17 godina postojanja te institucije za autistične osobe trebalo učiniti više.
Martinović se javio Vjesniku nakon što smo u Nedjeljnom Vjesniku objavili reportažu iz zagrebačkog Centra, kako bi potvrdio neslaganje dijela roditelja s metodama koje se koriste u radu s njihovom djecom. O tome je, kaže, pisao i predsjedniku države Stjepanu Mesiću, predsjedniku Sabora Zlatku Tomčiću, ministru prosvjete i športa Vladimiru Strugaru, ali i potpredsjednici Vlade Željki Antunović koja bi kao »žena i majka najbolje mogla shvatiti muke roditelja«.
Čitav problem, smatra on, vezan je uz činjenicu da »lobi« koji danas vodi Centar za autizam, a koji ima podršku dijela roditelja, ne želi mijenjati metode rada, iako se u ovom času počinju nazirati i promjene. Simbol »starog« odnosa prema autističnoj djeci za Martinovića je dosadašnji ravnatelj Centra u reizboru, profesor matematike Jadranko Marić, dok je nositelj promjena Ivica Doklea, v.d. ravnatelja ustanove, koji je na toj funkciji od travnja. Dio roditelja i djelatnika iz Splita (njih tridesetak), takvo je mišljenje i supotpisao u pismu poslanom na adrese u Vladi i Saboru.
Među najveće nedostatke Centra za autizam u Splitu roditelji ističu radnu nedisciplinu zaposlenih te činjenicu da se rad djelatnika s djecom sveo na obično čuvanje. Roditelji ističu da bi djecu s općim razvojnim poremećajem koji se naziva autizam trebalo odgajati, obrazovati i rehabilitirati kroz redoviti školski sustav u lokalnoj zajednici, po uzoru na model kakav postoji u Sjevernoj Karolini. Ta bi država, smatra Martinović, trebala biti uzor i zbog činjenice da je zakonom zaštitila autistične osobe i njihova prava. On dodaje da Centar u Zagrebu danas brine o približno 250 autističnih osoba, Centar u Splitu skrbi o 16 osoba, dok je u riječkom Centru smješteno 15 takvih osoba što je, prema nekim procjenama, tek pet posto populacije s tim hendikepom. Ostale autistične osobe danas se nalaze u neprimjerenim institucijama - u bolnicama i zavodima u kojima se prema njima postupa kao prema umobolnim osobama i u nedostatku stručnjaka vezuje za krevete kad prolaze kroz krizu.
»Želimo otkriti i ostalih 95 posto osoba s autizmom i prepoznati njihove sposobnosti, jasno odrediti dijagnozu i individualni program postupanja prema njima, tako da ostanu što bliže obitelji«, naglašava Martinović i dodaje da zato treba osnovati četiri jaka centra. Uz postojeće u Zagrebu, Rijeci i Splitu, čiju kvalitetu treba podignuti, Martinović smatra da bi centar trebalo osnovati i u Osijeku, a treba bolje organizirati i suradnju sa znanstvenicima, Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom i širom lokalnom zajednicom.
Gospodin Martinović više nije zaposlenik Centra.
U petak je roditeljski sastanak ...saziva ga gospodin Marić radi rješavanja problema u Centru .Vjerojatno nećemo ić ...sita sam priča i obećanja i prividnog mjenjanja ... kako se kaže - drži vodu dok majstori odu ...
Šta se tiče policije koja je nakon članka u Jutarnjem dobila nalog iz Državnog da vide šta se događa - još uvijek je sve u postupku.Da vjerujem u pravnu državu ?
Ipak, trenutno sam zaokupljena time kako promjeniti Zakon o pravima roditelja koji imaju dvoje ili više djece posebnih potreba ...
Uglavnom je nepravedno da majka i obitelj koja brine o jednom djetetu posebnih potreba ima veća prava i više je zaštićena Zakonima RH nego majka tj.obitelj koja ima dvoje ili troje djece posebnih potreba.
- Reklo bi se da država na nama pokušava štogod ušparat ... a nema nas puno takvih obitelji ... ,a zapravo nitko ni nezna koliko je takvih obitelji u Hrvatskoj!
- Reklo bi se - prava diskriminacija i zanemarivanje u svakom pogledu i to nije za mjenjanje postojećeg zakona nego za nadopunu zakona tj. posebni članak i posebni tretman, a sva prava i sve što su dali majkama sa jednim djetetom nama neka daju puta dva il neka nađu neko rješenje po kojem bi pravedno riješili naše pitanje i status.
- Reklo bi se i ovo ..tu je riječ i o majkama koje imaju najteže invalide u obitelji ( vezani uz krevet ) jer nikada neću zaboravit sliku sa TV kad su donijeli rješenje o statusu i prikazali zahvalnu majku koja skrbi o dvoje potpuno nepokretne odrasle djece !
Nešto konkretno bi bilo da se majki koja ima dvoje ili više djece posebnih potreba čim se rješenjima potvrdi da se u obitelji vodi briga o dvoje ili više djece da na izbor - želi li posao majke njegovateljice i da joj se da plaća - bez da se taj status uvjetuje vremenom boravka djeteta u institucijama ( svaka škola traje max 4 sata ) kako to sada uvjetuju i bez uvjeta jel ima dijete jednu ili više dijagnoza.
I majka ima pravo na kvalitetan život , i obitelj ima pravo na kvalitetan život - a društvo i država bi trebali pomoći da možemo kvalitetno živjeti sa svojom djecom, umjesto da nas guraju u očaj jer se fizički ne možemo sastavit sa vremenom,obvezama i financijama.
Vlada RH se obvezala djelovati u smjeru podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom u skladu s Akcijskim planom Vijeća Europe za promicanje prava invalida. Tu stoji da vlasti trebaju procijeniti potrebe djece s teškoćama i njihovih obitelji kako bi se osigurale mjere potpore kojima bi se djeci omogućilo odrastanje u krugu vlastite obitelji!
I tu se sad povezuje onaj stari članak sa početka ... i činjenica da novi prijedlog Zakona je krenuo s pozitivnog stava proširenja tj. izjednačavanja prava roditelja koji imaju različiti zaposleni status, ali nije uzeo u obzir:
- roditelja studenta koji ima dijete s teškoćama u razvoju
- roditelja s više djece s teškoćama u razvoju,
- udovice/udovca s više djece s teškoćama u razvoju.
Nakon nekog vremena zdravo dijete se osamostali i samo počne raditi puno toga ... pa odlaziti samo u školu , u kupovinu ..na igralište ... Sve što roditelju preostaje jest dati mu dobru podršku i poticaj da raširi krila i poleti ...
Naša djeca su čitav svoj život potrebna tuđe pomoći i taj proces minimalnog osamostaljivanja traje i traje ... ono što zdravo dijete savlada bez problema kod autističnog djeteta može trajati godinama. I da ne spominjem njihovu hiperosjetljivost i preemotivnost ... Marija ima 12 pa je još uvijek moram voditi za ruku kad hodamo pored ceste - preventivno , jer ne znam hoće li potrčati na cestu ili ne - iako sumnjam ... al što bih se ja mislila !.
Tek je neki dan uspila naučit razlikovat i povezat riječ i broj koji izgovorim i broj podignutih prstiju ... a to savlada dijete i prije polaska u vrtić ...
Malen korak za čovječanstvo , al velik korak za moju djevojčicu Mariju!
Nažalost, naše se društvo previše bavi tračevima ilitiga ćakulama ... a bitne , životne stvari nam promiču nezapažene ... baš kako i izmjene i dopune zakona kojima se određuju moja prava , prava moje djece i moje obitelji u ovoj državi .
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
al kud baš danas?
22.06.2008.
Je , znam , izgubili smo ...pa šta ...netko je morao izgubit - da nisu turci prošli dalje prošli bi mi ...Sad se turci i ini vesele ...,a za koji dan budeju plakali .... kad tuci ispadnu jer samo jedan može bit prvi ...
Onda oko nekih doba večeras ... SUSJED ... zgrada preko puta ... jel ima šta drugo slušat osim narodnjaka !!!!
Halo čovjek - ne masiraj mi srce hrvatsko i tužno ...
Ma da mi nije bilo da moran rastavit liniju ...zbog zaprtljanih kablova dovukla bih zvučnike na taracu i pustila - Dalmatino
Pa izašla na balkon ... jašta nego ljuta ... a di neću kad se u srid Splita sluša narodnjak i to do daske ... aj ća tamo oklen si i doša ...
I stigli policijoti i utrnili muziku ...eto ga ! Kad neš milom , oš silom!
Dite mi se vratilo sa ekskurzije ... pustija DJ Severinin Gas ...a dica skočila na njega da je gasi ... Fala Bogu ... u klinac i ona i cajke ..ošta joj je oti vrag treba ?
komentiraj (3) * ispiši * #
Marijini radovi
20.06.2008.
Studio ... i voditelji emisija ..ono šta im je kraj glave to su one žice za bubu...
a ovo je javljanje uživo ...
To su bila dva Marijina uratka ...
a sad ... nešto novo 
Kiša je konačno ...prestala....
... bilo je malo sunce - pa malo kiša ...pljuc,pljuc ...
pa smo večeras prošetili - ponjopali smo po sladoled - a Ivan dva ...
I sin Ante mi se javio sinoć kasno ...
oko 24 sata i to nakon što su se vratili iz diska ...
Super se provodi ....Svi su promukli ...
i to je valjda bit odlaska negdje sa društvom.
Sutra je susret sa turcima ...
Ste zbavili boje ???
Skupili ekipu ?
...hm ... a , šta se čeka ???
Pismena molba ...hehehehe
Pusa svima !
komentiraj (4) * ispiši * #
Stari članak ...i hoće li se pomaknuti granica ?
18.06.2008.ZAGREB, 6. kolovoza - »Izbor profesora matematike za ravnatelja specijalne škole za autističnu djecu bio je pogrešan. Toj se djeci, osim toga, pogrešno pristupa već 17 godina, otkad je u Zagrebu osnovan Centar za autizam. Samo čuvanje nije ono što toj djeci može pomoći. Svjetska iskustva, naime, pokazuju da individualni pristup autističnoj djeci koja ostaju u svojim obiteljima daje puno bolje rezultate nego zatvaranje u specijalne škole koje su ujedno stacionari«, kažeu razgovoru za Vjesnik profesor defektologije Jure Martinović, djelatnik splitskog Centra za autizam. On ističe da bivšem ravnatelju treba priznati zasluge za osnivanje Centra. Ali, dodaje da se u 17 godina postojanja te institucije za autistične osobe trebalo učiniti više.
Martinović se javio Vjesniku nakon što smo u Nedjeljnom Vjesniku objavili reportažu iz zagrebačkog Centra, kako bi potvrdio neslaganje dijela roditelja s metodama koje se koriste u radu s njihovom djecom. O tome je, kaže, pisao i predsjedniku države Stjepanu Mesiću, predsjedniku Sabora Zlatku Tomčiću, ministru prosvjete i športa Vladimiru Strugaru, ali i potpredsjednici Vlade Željki Antunović koja bi kao »žena i majka najbolje mogla shvatiti muke roditelja«.
Čitav problem, smatra on, vezan je uz činjenicu da »lobi« koji danas vodi Centar za autizam, a koji ima podršku dijela roditelja, ne želi mijenjati metode rada, iako se u ovom času počinju nazirati i promjene. Simbol »starog« odnosa prema autističnoj djeci za Martinovića je dosadašnji ravnatelj Centra u reizboru, profesor matematike Jadranko Marić, dok je nositelj promjena Ivica Doklea, v.d. ravnatelja ustanove, koji je na toj funkciji od travnja. Dio roditelja i djelatnika iz Splita (njih tridesetak), takvo je mišljenje i supotpisao u pismu poslanom na adrese u Vladi i Saboru.
Među najveće nedostatke Centra za autizam u Splitu roditelji ističu radnu nedisciplinu zaposlenih te činjenicu da se rad djelatnika s djecom sveo na obično čuvanje. Roditelji ističu da bi djecu s općim razvojnim poremećajem koji se naziva autizam trebalo odgajati, obrazovati i rehabilitirati kroz redoviti školski sustav u lokalnoj zajednici, po uzoru na model kakav postoji u Sjevernoj Karolini. Ta bi država, smatra Martinović, trebala biti uzor i zbog činjenice da je zakonom zaštitila autistične osobe i njihova prava. On dodaje da Centar u Zagrebu danas brine o približno 250 autističnih osoba, Centar u Splitu skrbi o 16 osoba, dok je u riječkom Centru smješteno 15 takvih osoba što je, prema nekim procjenama, tek pet posto populacije s tim hendikepom. Ostale autistične osobe danas se nalaze u neprimjerenim institucijama - u bolnicama i zavodima u kojima se prema njima postupa kao prema umobolnim osobama i u nedostatku stručnjaka vezuje za krevete kad prolaze kroz krizu.
»Želimo otkriti i ostalih 95 posto osoba s autizmom i prepoznati njihove sposobnosti, jasno odrediti dijagnozu i individualni program postupanja prema njima, tako da ostanu što bliže obitelji«, naglašava Martinović i dodaje da zato treba osnovati četiri jaka centra. Uz postojeće u Zagrebu, Rijeci i Splitu, čiju kvalitetu treba podignuti, Martinović smatra da bi centar trebalo osnovati i u Osijeku, a treba bolje organizirati i suradnju sa znanstvenicima, Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom i širom lokalnom zajednicom.
Gospodin Martinović više nije zaposlenik Centra.
U petak je roditeljski sastanak ...saziva ga gospodin Marić radi rješavanja problema u Centru .Vjerojatno nećemo ić ...sita sam priča i obećanja i prividnog mjenjanja ... kako se kaže - drži vodu dok majstori odu ...
Šta se tiče policije koja je nakon članka u Jutarnjem dobila nalog iz Državnog da vide šta se događa - još uvijek je sve u postupku.Da vjerujem u pravnu državu ?
Ipak, trenutno sam zaokupljena time kako promjeniti Zakon o pravima roditelja koji imaju dvoje ili više djece posebnih potreba ...
Uglavnom je nepravedno da majka i obitelj koja brine o jednom djetetu posebnih potreba ima veća prava i više je zaštićena Zakonima RH nego majka tj.obitelj koja ima dvoje ili troje djece posebnih potreba.
- Reklo bi se da država na nama pokušava štogod ušparat ... a nema nas puno takvih obitelji ... ,a zapravo nitko ni nezna koliko je takvih obitelji u Hrvatskoj!
- Reklo bi se - prava diskriminacija i zanemarivanje u svakom pogledu i to nije za mjenjanje zakona nego za nadopunu zakona - posebni članak i posebni tretman, a sva prava i sve što su dali majkama sa jednim djetetom nama neka daju puta dva il neka nađu neko rješenje po kojem bi pravedno riješili naše pitanje i status.
- Reklo bi se i ovo ..tu je riječ i o majkama koje imaju najteže invalide u obitelji ( vezani uz krevet ) jer se meni nikada neće istirat iz glave slika kad su donijeli rješenje o statusu i prikazali zahvalnu majku koja skrbi o dvoje potpuno nepokretne odrasle djece !
Nešto konkretno bi bilo da se majki koja ima dvoje ili više djece posebnih potreba čim se rješenjima potvrdi da se u obitelji vodi briga o dvoje ili više djece da na izbor - želi li posao majke njegovateljice i da joj se da plaća - bez da se taj status uvjetuje vremenom boravka djeteta u institucijama ( svaka škola traje max 4 sata ) kako to sada uvjetuju i bez uvjeta jel ima dijete jednu ili više dijagnoza.
I majka ima pravo na kvalitetan život , i obitelj ima pravo na kvalitetan život - a društvo i država bi trebali pomoći da možemo kvalitetno živjeti sa svojom djecom, umjesto da nas guraju u očaj jer se fizički ne možemo sastavit sa vremenom,obvezama i financijama.
Vlada RH se obvezala djelovati u smjeru podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom u skladu s Akcijskim planom Vijeća Europe za promicanje prava invalida. Tu stoji da vlasti trebaju procijeniti potrebe djece s teškoćama i njihovih obitelji kako bi se osigurale mjere potpore kojima bi se djeci omogućilo odrastanje u krugu vlastite obitelji!
I tu se sad povezuje onaj stari članak sa početka ... i činjenica da novi prijedlog Zakona je krenuo s pozitivnog stava proširenje tj. izjednačavanja prava roditelja koji imaju različiti zaposleni status, ali nije uzeo u obzir:
- roditelja studenta koji ima dijete s teškoćama u razvoju
- roditelja s više djece s teškoćama u razvoju,
-udovice/udovca s više djece s teškoćama u razvoju.
Nažalost, naše se društvo previše bavi tračevima ilitiga ćakulama ... a bitne , životne stvari nam promiču nezapažene ...
Jer nakon nekog vremena vaše se zdravo dijete osamostali i samo počne raditi puno toga ... pa odlaziti samo u školu , u kupovinu ..na igralište ... Sve što roditelju preostaje jest dati mu dobru podršku i poticaj da raširi krila i poleti ...
Naša djeca su čitav svoj život potrebna tuđe pomoći i taj proces minimalnog osamostaljivanja traje i traje ... ono što zdravo dijete savlada bez problema kod autističnog djeteta može trajati godinama. I da ne spominjem njihovu hiperosjetljivost i preemotivnost ... Marija ima 12 pa je još uvijek moram voditi za ruku kad hodamo pored ceste - preventivno , jer ne znam hoće li potrčati na cestu ili ne - iako sumnjam ... al što bih se ja mislila !.
Tek je neki dan uspila naučit razlikovat broj koji izgovorim i broj podignutih prstiju ... a to savlada dijete i prije polaska u vrtić ... Malen korak za čovječanstvo , al velik Mariju!
komentiraj (0) * ispiši * #
Izvješće bivše predstojnice ...
Podugačko je ... razvodnjeno o pravom problemu tj.o zatvaranju djevojčice ni riječi ...pa komu se da nek izvoli ...
Naime , nakon tri usmena razgovora i apsolutno ignoriranje od strane ravnateljice smatrali smo da ni pisana forma neće polučiti bilo kakve rezultate.Inače, da je sjela i razgovarala s nama i sa učiteljicom - do ovoga svega vjerojatno nebi ni došlo.Naime, sva se priča svela na ovo - ona je ionako na zamjeni i dogodine neće tu raditi ?!
Pa kaže ...
Zato što smo Vas usmeno obavijestili o istim propustima ,a Vi niste reagirali.
Kao što se vidi iz priloženog niti jedna riječ da smo je usmeno upoznali sa razlozima - a ovo o pravima koja se gube ...niti jedno jedino se pravo ne gubi osim što Centar gubi dijete na popisu ,a za koje primaju novac od države.
Dakle,još te davne 2006 se znalo tko je odgovoran za rad Centra.
Dakle...kad se roditelj požali predstojici da mu je netko zaključao dijete, zatvorio, ili da mu je dijete pobjeglo iz ustanove roditelj ima komplekse zbog toga jer mu je dijete bolesno pa ne zna kako će jadan živit sa tim?
Što se tiče upoznavanja sa režimom - dok nisam skontala kad rade imala sam problema sa satnicom kad dovest i kad pokupiti Mariju.Niti je tko šta govorio niti je tko šta pitao.
Opet ni slova da je suprug već u 6 mjesecu upoznao zašto nećemo dovoditi više Mariju ...a ona ga povaza da dođe idući tjedan kada mu je uručila Izvješće o uspjehu koje kasnije nije kao takvo dostavljeno Inspekcijskim službama već je dostzavljeno izmjenjeno izvješće.
U svim razgovorima s roditeljima stavljamo naglasak kako je kod svakog djeteta s posebnim potrebama pa tako i kod djece sa autizmom najvažnije što ranije započeti s organiziranom stručnom pomoći,prema odgovarajućim i individualiziranim programima u za njih primjerenoj radnoj sredini,uz otvorenu suradnju sa roditeljima,pa određeni rezultati neće izostati.
Nema stručnog rada ako djelatnik ne zna gdje mu je dijete ...
Nikad nisu inzistirali , nikad nisu zvali,nikad pitali,nikad se zanimali za to dijete ... Mogli smo i pokrepavat oni nebi ni znali ...
Ovaj mi je dio jak jer mi nikada nikada nismo ni prigovarali zbog rezultata kod djeteta ...ne znam otkud joj to? I ne znam zašto misli da ja i suprug imamo bol zbog djece ? Ja nisam opterećena sa bolešću svoje djece već sa ovakvim pisanjima!
Zatim ide statistika o broju sati u kojoj šk.godini i onda ide ovo
Krivo - u Izvješću Agencije za odgoj i obrazovanje ovog programa nema.
Ujedno moram naglasiti da je cjelokupni odabir stručnog i pomoćnog osoblja uvijek bio usmjeren na odabir onih djelatnika koji uz zakonom propisanu stručnu spremu pokazuju poseban senzibilitet za djecu s posebnim potrebama,a ujedno poštujući propisane kriterije od strane nadležnog ministarstva.
Bez natječaja i po vezama ..što ima senzibilno u tom da ona sjedi u učionici,ljulja se na stolici,a moje dijete plače zatvoreno u mračnoj sobi?Sama nam je rekla da nisu imali 700 kuna za objavu natječaja ...
Svega nekoliko puta ... i u tih nekoliko puta nismo pričali o ničem pametnom već sam slušala uzdahe kako joj je teško jer neki branitelj iznad centra ne da urediti krov... jer xxxxx razvaljuje djelatnike,a ona ne može ništa itd.itd.
Ja joj rekla ,muž joj rekao ...a ona na to da dođemo po izvješće ...
Roditelji se žale i na problematiku frustrirajućeg dugotrajnog boravka u ustanovi na dijete s autizmom kao i na brigu za djetetovu sigurnost i time opravdavaju Marijine izostanke i kratkoću boravka
Otkud sad ovo ?Pa zar nismo ništa govorili ?Nama se sugeriralo da boravak bude što kraći s naglaskom da dugotrajan boravak dijete frustrira.Rekoh - meni ne treba čuvanje djeteta pošto se jutri i nije moglo ništa raditi pa bi djeci upaliti TV .Mogu i ja to doma tako stručno upaliti!
Da i to je moguće ...dijete se uvijek pofajta sa djetetom ...ali kad se djelatnik pofajta sa djetetom jer mu je došla žuta minuta - nije dobro.
Ne da su pušli nego su fumali sve u 16 ... jedino može bit da ih ona nije vidila ?
Riječ je o dječaku S.V koji je bio u Marijinoj grupi i koji je tada imao 11 godina i bio je na vratima bez nadzora ... Dijete smo dovodili u 15 sati u dogovoru sa učiteljicama - ma šta god one pričale - pošto meni ne treba čuvanje djeteta jer ne radim.Dva sata neka ide -al dva sata neka se i radi s njom .
Tete u vrtiću "Dva prijatelja " su djecu UVIJEK držale na sigurnom i uvijek su znale gdje su dica ,a to je osnovni preduvjet za kvalitetan rad.Ako ja kao majka nemogu mirne savjesti svoje dijete ostaviti u Centru bez straha što ću zateći kad se vratim ...i ako nakon boravka od dva sata dijete idućih dana poblentavi i traži toplomjer jer zna da kad je bolesno ne ide u Centar - a govorimo o autističnom djetetu - onda definitivno nešto nije OK.I to sasvim sigurno nisu prozaični razlozi.
To je ta stručna pomoć roditeljima ...jako nužno je osigurati psihijatra umjesto osigurati sve ostalo što roditeljima treba - nevjerojatno!
Moram naglasiti da iz razloga što mi se roditelji Žderić nisu obraćali s navodnim problemima koji su ih mučili i koje navode u već spomenutom prigovoru nisam ni poduzimala nikakve intervencije,niti prozivala na odgovornost djelatnike.
Ne jednom već više puta smo se obratili ...a što se tiče dokumentacije - pisano je i popunjavano na vrat nanos kad je inspekcija pokucala na vrata.
Žalosno je što se na tom sastanku nas zalijepilo sa etiketom da nismo dobre glave i da pokušavamo ocrniti centar ... i to su nam prenijeli roditelji koji su bili na tom sastanku.
I ta ustanova kakva je tada bila nije bila rješenje za moju djecu .
Osim toga - predstojnica je nazvala telefonom ženu koja mi radi sa djecom i napala je ... ova je samo rekla da je bilo ružno čut šta je sve izgovorila .
Mjesec dana nakon ovog izvješća predstojnica je nakon desetogodišnjeg rada u centru dala otkaz i otišla na "bolje" radno mjesto.
Mi se nismo žalili što su nam djeca bolesna, nismo se žalili ni na uspjehe Marijine, ni na metode rada učiteljice ... mi smo se žalili zbog nebrige druge učiteljice i zbog toga jer nam je dijete pobjeglo iz te ustanove više puta i samo je sreća da nije završila pod automobilom i zato i jer je netko sjedio na stolici i ćosao sa ročnikom dok je dijete koje mu je povjereno na čuvanje i brigu DVA SATA plakalo zatvoreno ... šta je previše - je previše!
komentiraj (4) * ispiši * #
Ante je jutros otputovao ...kupio je prije puta dva Jutarnja lista zbog navijačkih boja i mami štrucu kruha tako da danas ne moram izlazit po kruh ...
Dragi se javio iz vinograda ... vrijeme ga tlači ... inače je stigao u 7 na selo. Šalje poljubac meni i dici ...
Mater se javila ... rekoh joj neka miruje ... djeca su mi dobra ,a Ivan pokušava samnom komunicirat . Pa kako ćeš ..pitala me ... A lijepo, vidit ćeš .
Marija je jučer dobila dres - pravi ženski navijački i maramu ....ali je ostavila maramu i bratu Ivanu drpila kapu .Sad sjedi obučena u kockice !
Ja sam za računalom ... ne gledam tekmu ... zbog srca ...
s ponosom narodu svom , ljubi grb na dresu tom , na jadranu i savi na dunavu i dravi , nek se slavi cijeli dan i noć !!!!!!!!!!!
A J M O !!!!!
Samo je jedno (ft. Zapresic Boys)
Ref.
Samo je jedno u mom životu vrijedno
da pustim suzu s oka jer tebe volim ja
život mi dala, baš kao da je znala
da nikad neće nestat' sa mojih usana
Hrvatska
S ponosom narodu svom
ljubi grb na dresu tom
na Jadranu i Savi, na Dunavu i Dravi
nek se slavi cijeli dan i noc
Svi skupa nek vide da nas ima
ruke na srce kada krene himna
i onda se pjeva u istom trenu
dok nasi lete po terenu
Imamo ponos, srce i inat
podrsku uvijek punih tribina
iz Zagreba gledam najljepsu sliku
Slavoniju, Istru, Dalmaciju, Liku
Kad se igra, neka nas zaustave
crven, bijeli, plavi boje zastave
neka cijeli svijet cuje nasu pjesmu
i vide sav taj nas sjaj na dresu
Ovdje kod nas je ponos repka
zeljno se ceka svaka tekma
nek se ori pjesma, neka zvono zvoni
znamo da bit cemo sampioni
Svi jedni uz druge
kad se igra, nema tuge
sad smo u rodu i pjevamo odu
za svoje ljude, ej
Jer opet tradicija se nastavlja
s rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam
bili zadnji ili prvi
samo neka nas glas grmi
Ref.
Mi, Hrvati
Jos jednom, al' ovaj puta jače
cijeli svijet zna naše navijače
cijeli svijet sad gleda i prati
da vidi kako igraju Hrvati
A sve zbog vatrenog srca
koje ispod svetog dresa kuca
nek svi čuju kako slavimo
ajmo, cijeli stadion
Sjever, istok, zapad, svi se bude
ako boli, stisni zube
neka se ljute oni što gube
tu danas sviraju naše trube
I zato se pomakni
zrak duboko udahni
pa digni ruke i napuni čašu
ovdje se igra za lijepu našu
Ej, ko kaže da smo pali
taj mora da se šali
i najveći su mali kad vijori
crven, bijeli, plavi
Domovini zahvali i pokaži ljubav
nema nikog da se pravi grbav
ulice su žive
pjeva se sa tvrđe, trga i sa rive
Ref. 2x
komentiraj (5) * ispiši * #
zakon za ulizivanje tj uvlačenje
15.06.2008.Meni je od jučer završila i ova školska godina.
Naime, Antiša je jučer imao zadnji dan škole pošto u ponediljak putuje u Hrvatsko zagorje sa razredom ( ekskurzija).Prošao je sa odličnim i razmišlja da dogodine upiše za geodeta .
Dragi dođe kući da odmori ...i onda opet ide u vinograd - puno je posla dok se vinograd ne digne na noge ,a ja ostadoh sama sa Marijom i Ivanom ,ako mi ne dođe mater sa busom na par dana.
Inače ... Marija se oglasi sa riječ , dvije i u poslijednje vrijeme najviše gleda kazetu koju sam snimila dok su bili mali ...kad je Ivan još bio OK i kad je izgovarao tata,pa-pa ...kad se okretao kad ga zoveš imenom ...
Ivan je cili sretan otkako je skinio gips ,a ruku čuva i kad vježbamo boji se ispružit ju ...a kad se igramo ( škakljanje i mazanje ) onda je ispruži ,a da ni ne skuži . I stalno me gura da pravim pizzu - uzme origano i stavi mi ga pod nos i nema oš neš ...
I onda - zovne mama ,ali tako da usne pritiska na ruku ili na kušin i pušta glas - ma - ma ...
E,a ovo mi je večeras stiglo e-mailom ...
TRPI I GLEDAJ
Oduševljenje nogometom može se mjeriti i to na neobičan način, mjerenjem potrošnje vode koja se koristi u zahodima. Eto, bilo to nekome važno ili ne, sad je i ta statistika dostupna javnosti
Tisuće navijača u nedjelju su očito koristile priliku u poluvremenu i na kraju utakmice između Hrvatske i Austrije kako bi otišle na zahod. Bečki gradski vodovod precizno je izračunao da je potrošnja vode u tim trenucima bila za 100 posto veća od uobičajene.
Neposredno prije početka utakmice u 18 sati potrošnja vode u Beču smanjila se s oko 20.000 litara po minuti na 15.000 do 18.000 litara po minuti. Tada je očito počelo razdoblje stiskanja nogu do poluvremena. Sučevim zviždukom kojim je označeno poluvrijeme potekla je voda u dvostrukom smislu. Između 18.45 i 19 sati potrošnja vode narasla je na gotovo 35.000 litara u minuti. Početkom drugog poluvremena potrošnja je ponovno pala, a pred sami kraj utakmice dosegla je najnižu razinu od 14.000 litara po minuti. Nakon završnog sučeva zvižduka, potrošnja vode u Beču skočila je na 36.000 litara po minuti.
Sreća pa imamo reklame koje traju i traju i traju ...Sjećam se vremena dok nije bilo reklama .... ,a moraš do WC ... i trpiš...pa u kinu ... ako netko ustane odma ide - ma vidi ga ...a šta nije to obavija prije kina?
Ili , kad se počelo sa videom ... ludilo.Zaustaviš traku i odeš.Koji put i zaboraviš da je to video ..pa se bubneš po čelu - a luda čovika ... zaustaviš ... i moš radit šta oćeš i koliko oćeš i motat traku tamo-amo .... jesi vidio ovo ili ono ...
-
Gđa Rakić se oglasila poradi logopeda - da smo trebali napismeno tražit od centra ...bla,bla,bla...pa sam joj vrnila nazad da ja ne tražim logopeda od centra već da mi se Ivana upiše u školu i da se Mariju vrati na nastavu - a šta se toga tiče da nemogu ništa jer mi još nije poslala odgovor na prigovor - 18.06 će bit ravno godina dana da im je upućen Prigovor o nastavku školovanja.Naime Ivan već drugu godinu nije upisan u školu iako je školski obveznik .
Toliko o tom ...zasada ...Kad bude sve išlo u novine stavim na blog obavijest.
-
Šta se tiče kuće u Metkoviću koju je djed darovnicom ostavio Ivanu i Mariji - javila mi se gospođa Lidija Penko i potvrdila mi da je takvo što danas u điru vanka .Naime kuća ima dovoljno kvadrata za inkluziju - samo ju treba urediti za boravak djece tj.odraslih osoba sa posebnim potrebama .Ja to nemogu sama niti imam sredstva , a nemam namjeru čekat da djeca napune 21 i više da bi to počeli sređivat.Pošto će se kuća - darovat djeci sa posebnim potrebama sa tog područja onda ćemo i uređivanje i sve ostalo organizirati drugačije.
O tom uskoro više ...
-
Inače sam dobro ...guštam sa djecom koja me svaki dan iznenade sa nečim novim i zahvaljujem dragom Bogu ne samo na lijepim trenutcima već i na onim ružnim ... Naime ... zdravlje jest bitno ,ali i ne najbitnije u životu ...ono što je najvažnije u životu jest ljubav i prihvaćanje osobe takvom kakva jest pa bila ona zdrava ili bolesna , lijepa ili ružna, debela ili mršava, bogata ili siromašna ...
Tako ja ljubim moje klince ... naime , meni je najvažnije da su oni sretni i da znaju da postoji netko tko ih puno,puno voli ...zato se puno,puno grlimo i mazimo
A što se tiče političara i ljudi koji rade ( zabušavaju) u institucijama ... nisam još naišla na Zakon u kojem piše da si se dužan ulizivati i uvlačiti kako bi ti dali ono što ti pripada ... po zakonu...naravno... i ako je netko "naletio" na taj zakon - neka mi stavi link
Sve Vas voli ...mala tipkovnica
komentiraj (3) * ispiši * #
Lijepa naša ... pravna i ravna
10.06.2008.Nema više gipsa ni longete ,ni zavoja,ni krpica .... samo marama za ruku ... tako da od onog potpisivanja na gips - nema ništa
Jučer je išao na kontrolu i nakon slikavanja su mu to lijepo skinuli i rekli da ga pripazimo ,da je sve OK te da mu vježbamo rukicu .
... koja radost i veselje 
Pa onda on drži ruku ko trofej pa mi ide nešto kazat , a to sve ispadnu glasovi a,e ,i o ... al pokušava mi nešto kazat ...pa se ja pitam - kako me mogao zovnit mama kad je slomio ruku ,a sad opet ništa 
Marica je kupila cipele - tetama u trgovini veliki poljubac šaljem... 
Pa teti u trgovini di smo napokon našle kupaći
Nalaz iz "Analize" teški metali trebamo čekat 2-3 tjedna.
Od ministrarstva ni glasa ... Gđa Rakić iz MZOŠ je rekla da ih tužimo ... da će nam to trajat 105 godina .
18.06 ravno godina dana da smo im po drugi put uputili prigovor ... i dvije godine da sam razgovarala prvi put sa bivšom ravnateljicom ... ma ima vremena ... pomalo ... tko je vidio žurit
Poslušajte, kršćani!
Bio sam gladan, a vi ste osnovali dobrotvorno društvo i raspravljali o mojoj gladi. Hvala vam!
Bio sam u zatvoru, a vi ste se potiho odšuljali i povukli u kriptu, gdje ste molili za moje puštanje na slobodu. Hvala vam.
Bio sam gol, a vi ste ozbiljno razmislili i raspravili o moralnom aspektu moje golotinje. Hvala vam.
Bio sam bolestan, a vi ste kleknuli i zahvalili Bogu za svoje zdravlje. Hvala vam.
Bio sam bez krova, a vi ste mi propovijedali o duhovnom bunkeru Božje ljubavi. Hvala vam.
Bio sam osamljen, a vi ste me ostavili da biste se za mene molili. Hvala vam.
Čini se da ste tako pobožni i blizu Bogu.
Ali još uvijek sam gladan - i osamljen, gol, i bolestan, zatočen i bez krova. Smrzavam se...
A.L. Balling
Sve Vas voli mala tipkovnica ...
Enika - tebi šaljem poseban poljubac i pozdrav i toliko sam sretna zbog tvoje cure da ti ne mogu opisat
komentiraj (3) * ispiši * #
U susjedstvu je prije nekoliko dana , u stanu , pronađeno tijelo jednog mladog branitelja koji je umro od gladi i žeđi.
U rat je krenuo sa 16 godina .... umro je u 33 ...
Danas stižu novinari i TV ekipe - al danas je prekasno ... trebalo je o tom da nikoga iz institucija nije bilo briga za teško bolesnog BRANITELJA ( PTSP) , progovoriti - jučer .
komentiraj (2) * ispiši * #
Zaboravljeni ili otpisani ?
04.06.2008.Danas je objavljeno -
Zaboravili obitelji s više djece invalida
A priča je krenula prije tri - četri mjeseca kad sam pošizila jer su mi rekli da nemam pravo na status i da ga mogu dobit ako promjenim papire za mlađe dijete .
- A šta je sa Marijom ?
- Ništa ...
- Kako ništa ???? Pa jesu li ta djeca i nakon sedme godine živa il nestanu iz obitelji pa im ne treba pojačana skrb?
Opširnije o svemu na ovom linku
I onda mi je stiglo ono čudo od odgovora ... I ode priča ... u novine .
Inače ... mama Sandra je nedavno izgubila supruga i priča je bila na naslovnici blog.hr.
Hendikepirani zakonodavac hoće napraviti socijalne autsajdere
Ova djeca idu u školu i zato njihovi roditelji ne mogu dobiti status odgajatelja uz koji idu 2 000 kuna pomoći za skrb o invalidnom djetetu.Bulići imaju blizance s teškim invaliditetom - sina i kćer.
Poruka zakonodavca
Da su Bulići djecu isključili iz bilo kakvog obrazovnog programa , da su ih odlučili tretirati samo kao teške bolesnike koji nikad neće naučiti nikakvo školsko gradivo , koji neće viđati svoje vršnjake i koji će ostati potpuni socijalni autsajderi , e onda bi sve bilo uredu.Novčana pomoć države mogla bi biti doznačena.Ovako ne.Takav je zakon.Što čovjek na to uopće može reći? Jer poruka zakonodavca koji je smislio takva pravila , je slijedeća:
djecu invalide ne hrabrite da se osposobe za život koliko god im bolest dopušta ,nemojte ih uvjeravati da mogu išta postići ,odgajajte ih kao bića trećeg reda,držite ih kod kuće kao samotnjake i branite im da se ostvaruju kao ljudska bića.
Samo jedna poruka
Takvo što može građanima poručiti samo - hendikepirani zakonodavac.
komentiraj (5) * ispiši * #
Moj Ivan
03.06.2008.
Svašta se nešto dogodilo...
Prvo se Ivan ošišao nakon što je u "Analizi" ostavio kose koliko im treba .Pa je doktorica rekla da imaju i test za intoleranciju na hranu , da su je radili i drugi roditelji za svoju djecu i da je pokazalo to dobre rezultate nakon što su djeci iz prehrane izbacili ono što im smeta.
Ja sam Ivanu izbacila gazirane sokove i šećer - slatkiše. Kad mu se jede neštio slatko ponudim mu grožđice i pojede ih .
I tako se onda lijepo ošišala moja momčina i došo kući . E sad , ajmo na more .Al Marija je prerasla kupaći pa bi trebale nas dvije vani kupit novi.
Odiseja ...nit je dijete niti velika - na dječijem više nema broja,a na ženskom odjelu svašta nešto ...valja gornji,al donji - tange...Pa valja donji,al gornji šeta .Pa prozirni ili prešarene boje sa lancima ... Pa jel ima nešto normalno za djevojčicu?
I tako ... od silnog gledanja ožednih. i krenem prema aparatu sa sokovima ,a Ivan samnom.Ivan se u jednom trenutku okrenuo i potrčao prema tati , a iz suprotnog smjera mu stiže jedna djevojčica ( 4-5 godina ) koja je išla prema svojoj mami ....
Stojim , gledam i ne vjerujem svojim očima ... u nogama mi tona i sve se odjednom usporilo .... a Ivan pada koliko je dug i širok ...i ostaje ležati na podu.
Tata ga podiže ,a on se hvata za nogu ,pa za ruku ....za nogu pa za ruku .... Na nogu staje i hoda ,al se za ruku i dalje drži.Prvo sam mislila da je to ona luđačka bol kad se spucaš u lakat pa sve zvijezde- a i šire - vidiš .... al prolazi vrijeme ,a on i dalje drži ruku.
Tata ga pita - Daj pet -a on ne diže ruku ....i plače ...al muški.
Pa možda mu je još strah od prvog loma lijeve ruke kad se pentrao na krevet na kat i otresao sa kata ,a ruka zapela između skala....E to je bio horor, a kost izlomljena pa je morao proći i anesteziju da mu namiste lom.
A moj Ivan će ti meni - mama ...mama ....
- Ljubavi moja mala ...da vidi mama ruku ...
Uzela sam ga za ruku i pogledala odzada - stresla se čitavim tijelom ko da me struja spucala i samo rekla mužu -
- Slomio je ruku.... idemo na hitnu. - i Ivan je tada prestao plakat .
Marija je cijelo vrijeme stajala do nas i - snimala situaciju ...a ja sva ko u snu idem i razmišljam - ma jel ono moj Ivan mene zovnio mama ...mali slomio ruku ,a meni osmjeh od uha do uha ... ko blesava
I tako je moj mali momak hrabro muški stisnio zube i u autu,na hitnoj i ja se još nemogu načudit kako je bio - momčina prava !
I nas dvije smo naravno čekale Ivana na Hitnoj .... Pa se Mariji svidila akustičnost prostorije ( čekaonica ) pa je počela pjevušit ....
- Samo ti pjevaj Mare ...
Pa smo nas dvije prošetale po sokić i čokoladice .... nekakav blesavi aparat - ćopi mi onu od 20 kuna -al onu od 10 neće ... i sjedi cura i jede .Pojela i šupa meni papir u ruku ...
- Eno ti tamo kanta za smeće pa baci - i Marija ustane ,prošeta do kante i baci ... Ja opet , zbunjena ...ma jel to ona skužila šta sam joj rekla -a da nisam upirala prstom šta da napravi ?
U međuvremenu je Ivan snimio ruku i ipak je slomljena - al je čisti lom pa mu nije trebalo ruku namještati i ciknula mu je jedna kost u zaglavku ruke ....
Pa nemogu vjerovat 
da je uspio slomit ruku padom sa pola metra visine ????????
Ono zbilja ....a mislim ....šta da kažem ????????
- A moja Mare .... slomio ti je brat ruku ... - Nasmijala se i uzela mi Torticu iz ruke ... Ja gledam u mozaik na zidu i kontam kako je baš super zabavno blećit u te raznorazne pločice ... Trebalo je to i smislit i polijepit ..koji je to tek posao bio ... Pa se sjetih bolničkih dana ...trke po bolnicama ...aj...
- Mogu bacit ...?
Mislim .... Molim ?
-Baci , znaš di je koš ...i ako imaš nešto za baciti nemoj me više pitati - samo ustani i baci. - HALLO ....Marija me pita nešto !!!!!
Marija me pita nešto!!!!!
Poslije je bacala nije me pitala - može li bacit ....
Kad smo došli kući nakon tri sata u Hitnoj - Ivan mi se samo utrpao u krevet i nabacio smješak od uha do uha ....inače - momak se hrabro drži - a fotku ću stavit za koji dan ....
I organiziram potpisivanje na gips
komentiraj (5) * ispiši * #
