Svašta se nešto dogodilo...

Prvo se Ivan ošišao nakon što je u "Analizi" ostavio kose koliko im treba .Pa je doktorica rekla da imaju i test za intoleranciju na hranu , da su je radili i drugi roditelji za svoju djecu i da je pokazalo to dobre rezultate nakon što su djeci iz prehrane izbacili ono što im smeta.

Ja sam Ivanu izbacila gazirane sokove i šećer - slatkiše. Kad mu se jede neštio slatko ponudim mu grožđice i pojede ih .

I tako se onda lijepo ošišala moja momčina i došo kući . E sad , ajmo na more .Al Marija je prerasla kupaći pa bi trebale nas dvije vani kupit novi.
Odiseja ...nit je dijete niti velika - na dječijem više nema broja,a na ženskom odjelu svašta nešto ...valja gornji,al donji - tange...Pa valja donji,al gornji šeta .Pa prozirni ili prešarene boje sa lancima ... Pa jel ima nešto normalno za djevojčicu?

I tako ... od silnog gledanja ožednih. i krenem prema aparatu sa sokovima ,a Ivan samnom.Ivan se u jednom trenutku okrenuo i potrčao prema tati , a iz suprotnog smjera mu stiže jedna djevojčica ( 4-5 godina ) koja je išla prema svojoj mami ....

Stojim , gledam i ne vjerujem svojim očima ... u nogama mi tona i sve se odjednom usporilo .... a Ivan pada koliko je dug i širok ...i ostaje ležati na podu.

Tata ga podiže ,a on se hvata za nogu ,pa za ruku ....za nogu pa za ruku .... Na nogu staje i hoda ,al se za ruku i dalje drži.Prvo sam mislila da je to ona luđačka bol kad se spucaš u lakat pa sve zvijezde- a i šire - vidiš .... al prolazi vrijeme ,a on i dalje drži ruku.

Tata ga pita - Daj pet -a on ne diže ruku ....i plače ...al muški.

Pa možda mu je još strah od prvog loma lijeve ruke kad se pentrao na krevet na kat i otresao sa kata ,a ruka zapela između skala....E to je bio horor, a kost izlomljena pa je morao proći i anesteziju da mu namiste lom.

A moj Ivan će ti meni - mama ...mama ....

- Ljubavi moja mala ...da vidi mama ruku ...

Uzela sam ga za ruku i pogledala odzada - stresla se čitavim tijelom ko da me struja spucala i samo rekla mužu -

- Slomio je ruku.... idemo na hitnu. - i Ivan je tada prestao plakat .

Marija je cijelo vrijeme stajala do nas i - snimala situaciju ...a ja sva ko u snu idem i razmišljam - ma jel ono moj Ivan mene zovnio mama ...mali slomio ruku ,a meni osmjeh od uha do uha ... ko blesava

I tako je moj mali momak hrabro muški stisnio zube i u autu,na hitnoj i ja se još nemogu načudit kako je bio - momčina prava !

I nas dvije smo naravno čekale Ivana na Hitnoj .... Pa se Mariji svidila akustičnost prostorije ( čekaonica ) pa je počela pjevušit ....
- Samo ti pjevaj Mare ...
Pa smo nas dvije prošetale po sokić i čokoladice .... nekakav blesavi aparat - ćopi mi onu od 20 kuna -al onu od 10 neće ... i sjedi cura i jede .Pojela i šupa meni papir u ruku ...

- Eno ti tamo kanta za smeće pa baci - i Marija ustane ,prošeta do kante i baci ... Ja opet , zbunjena ...ma jel to ona skužila šta sam joj rekla -a da nisam upirala prstom šta da napravi ?

U međuvremenu je Ivan snimio ruku i ipak je slomljena - al je čisti lom pa mu nije trebalo ruku namještati i ciknula mu je jedna kost u zaglavku ruke ....

Pa nemogu vjerovat da je uspio slomit ruku padom sa pola metra visine ????????
Ono zbilja ....a mislim ....šta da kažem ????????

- A moja Mare .... slomio ti je brat ruku ... - Nasmijala se i uzela mi Torticu iz ruke ... Ja gledam u mozaik na zidu i kontam kako je baš super zabavno blećit u te raznorazne pločice ... Trebalo je to i smislit i polijepit ..koji je to tek posao bio ... Pa se sjetih bolničkih dana ...trke po bolnicama ...aj...
- Mogu bacit ...?
Mislim .... Molim ?
-Baci , znaš di je koš ...i ako imaš nešto za baciti nemoj me više pitati - samo ustani i baci. - HALLO ....Marija me pita nešto !!!!!
Marija me pita nešto!!!!!
Poslije je bacala nije me pitala - može li bacit ....

Kad smo došli kući nakon tri sata u Hitnoj - Ivan mi se samo utrpao u krevet i nabacio smješak od uha do uha ....inače - momak se hrabro drži - a fotku ću stavit za koji dan ....


I organiziram potpisivanje na gips