Obrambeni mehanizam svakog čovjeka je izgradnja malog unutrašnjeg 'duševnog svijeta' koji postaje utočište od surove realnosti, no autistično dijete se u potpunosti zatvara u svoj svijet nalazeći u njemu sigurnost

Autizam je specifična bolest jer se radi kako o fiziološkom, tako i o psihološkom poremećaju koji još i danas nije u potpunosti definiran i istražen. To je područje u koje tek treba prodrijeti, istraživati ga i otvoriti put za interakciju s okolinom.

Povijest autizma

Početkom devetnaestog stoljeća (1801) prvi je put u znanstvenoj literaturi zabilježen slučaj ovog poremećaja. Radilo se o dječaku Viktoru, 'divljem dječaku' iz Aveyrona koji je pronađen u šumi i doveden u civilizaciju. Godine 1943. američki dječji psihijatar Leo Kanner opisao je jedanaestero djece koja su izgledala tjelesno zdrava, ali su pokazivala karakteristične smetnje komunikacije i govora.

Ne znajući za Kannera, njemački psihijatar Hans Asperger 1944. godine opisuje sindrom koji naziva 'autistična psihopatija'.
Posljednjih godina sve se više otkrivaju organski uzorci, genetski utjecaji i psihološki činitelji ove bolesti. Međutim, je li autizam posljedica jednog uzroka ili je više različitih uzroka koji daju sličnu kliničku sliku, ni do danas nije sasvim jasno, a pravi uzrok poremećaja još nije poznat, iako je vjerojatno da se radi o više različitih.

Igra

Kao i svako ljudsko biće, autistično dijete ima potrebu za igrom. Ali ono se pretežno igra samo sa sobom, manje s drugom djecom. Autistično dijete se igra gledajući vlastite ruke, plješćući i okrećući ih, ono miriše predmete, njuška ih, liže i na taj ih način upoznaje. Najčešće se svatko igra za sebe, no ipak, autistična djeca većih intelektualnih sposobnosti mogu razviti viši nivo igre i ponekad se vrlo kreativno igrati s ostalom djecom.

Emocije

Kod autistične djece prevladavaju reakcije straha, bijesa, a takva produžena stanja često rezultiraju negativizmom, otporom prema svakoj promjeni u očekivanju frustracije, agresijom ili emocionalnom distancom, indiferencijom i apatijom. Autistično dijete, iako se ne igra s drugom djecom, osjeća promjene i na njih vrlo burno reagira. Ako i pokazuju emocije one nisu u skladu sa situacijom. To su uvijek krajnosti, a djeca ih izražavaju na način koji nije primjeren dobi ni socijalnoj situaciji. Jedan od osnovnih znakova ovoga poremećaja je izbjegavanje pogleda oči u oči, odnosno autist kao da gleda kroz osobe, a ne u osobu.

Govor

Komunikacija autistične djece oštećena je u svim svojim dijelovima, ona slabo razumiju, imaju teškoća s ekspresijom i neverbalnom komunikacijom. Sva autistična djeca kako ona smanjenih intelektualnih sposobnosti, tako i normalne inteligencije, imaju ozbiljne poremećaje govora i jezika, no još većih teškoća imaju s usvajanjem apstraktnih pojmova i generalizacijom.

Autistična djeca dobro čuju, ali postoje problemi u shvaćanju tih podražaja. Zbog toga se dijete često ponaša kao da ne čuje i ne reagira. Dijete prima podražaj, ali dijelovi mozga koji ga trebaju prihvatiti i shvatiti ne funkcioniraju i ono zbog toga nije sposobno shvatiti smisao slušnih poruka. To dovodi do anksioznosti, straha, neraspoloženja, nemoći, povlačenja ili pak agresije, tj. autoagresije. I još...

Odgoj i obrazovanje - Rehabilitacija

Tretman autistične djece obuhvaća terapiju, kojom se nastoji ukloniti ili ublažiti simptome autizma, te edukativne obrazovne postupke, kojima se nastoji djetetu i odrasloj osobi pružiti što više korisnog znanja i osposobiti ih za određene vještine. Terapijski i odgojno-obrazovni proces u tretmanu autistične djece međusobno su povezani i ne mogu se odijeliti. Preduvjet svakom uspješnom tretmanu autizma je uspostavljanje čvrste emocionalne veze i povjerenja između terapeuta i djeteta, te pozitivan odgovor roditelja na sudjelovanje u terapijskom postupku. Naravno, obrazovna dostignuća djeteta ovise i o intelektualnim sposobnostima, razvoju govora i stupnju autizma.

_

Ovo je općenito o autizmu ... Emocije sam podebljala jer iako se stalno govori da su emotivno / hladni/ oni su zapravo jako ,jako osjetljivi - barem moja djeca.Sve kuže, sve razumiju, ali jednostavno se ne mogu izjasniti kao mi ostali koji imamo dar govora.

-

Cura je neki dan lijepo - stavila maminu pregaču i nekako ju je uspjela zavezat kako ...nisam skontala , jer sam se zabavila sa onim što je pošla raditi moja mala domaćica Marica ...

Dakle , svezala ju je i izvadila potić, ulila mlijeka ( pola potića od litar ) i ubacila u to prašak za šlag ...Dakle,našla ga je u polici , otvorila i istresla.A onda je otvorila ladicu u kojoj je mikser, pa drugu u kojoj su nastavci za miksanje ... sve stavila na svoje mjesto ( svaki je sjeo u svoju rupicu - pošto nisu iste izvedbe oba) - lijepo je u utičnicu ugurala utikač i upalila u prvoj brzini ....

Dalje smo nastavile - zajedno ... s tim da sam ja uvalila još dva šlaga u ono pola litra mlijeka...

Vidim, odlaziš u crkvu.

Ne zanima me što ćeš u njoj raditi,iako mislim da ćeš se pomoliti.
Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju... ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete krunice... Sve su to izvanjske i jednostavne radnje pomoću kojih nije teško prevariti čovjeka.
Čekam te vani.

Kad izađeš iz crkve i vratiš se među ljude, pripremi se za susret sa mnom.
Tada ću te nemilosrdno pratiti, promatrati, suditi, a možda i osuditi.
Imam pravo to učiniti.

Naime, želim znati: jesi li u crkvi doista razgovarao s Bogom, ili si se samo s njime poigravao?
Želim se uvjeriti čini li molitva čovjeka stvarno drukčijim, boljim?

Uvjerim li se da si ohol, pohlepan, sebičan, svadljiv, uvredljiv, zavidan, brbljav, površan... znat ću da ti molitva ne valja. A uvjerim li se da u obitelji, na poslu, u školi, trgovini, autobusu... ne znaš s ljudima razgovarati, znat ću sigurno da ne znaš ni s Bogom razgovarati.
Ako te neprestano netko treba tješiti i hvaliti, znat ću da u crkvu nisi išao radi Boga, slaviti njega, već obožavati sebe...

Ali budu li tvoje usne izgovarale riječi mira, radosti, povjerenja i utjehe, budu li tvoje oči otvorene za nevolju bližnjega, bude li tvoja ruka podizala nemoćne, bude li tvoje srce imalo razumijevanje za druge, bude li opraštalo i ljubilo, ... znat ću da si u crkvi doista razgovarao s Bogom!

Čekam te vani...


Župni listić


...

Ovo je tako dobro da sam morala proslijediti ... treba živjeti ... "Živa je Riječ kad život govori " - sv.Antun Padovanski



Ivan ... ošišala sam mu franzete ...pa je ko mali paž I zadnjih dana me gleda i kuži i nekako mi je mirniji ...Pričinja nam veliku radost i to što se HOĆE igrat ... Kad šetamo okreće se za automobilima i to ne bilo kakvim automobilima .To su sve karavani... i okreće se za motorima - Honda, Kawasaki itd ... ne okrene se za vespama i to ispratio pogledom ... I počeo je kužit da taj semafor ima svoju svrhu , i onaj mali zeleni.Svi idu ,a ja i on čekamo zelenoga barbu za preć ... pa me zadnji put on požurivao preko zebre umjesto ja njega
Danas je nakon kupanja Šimu ( ženka zamorca ) mazio ... , a ova sva zbrkana poslije brčkanja
Ante - Ante je ugazio u pubertet i ja se ne snalazim ... Ne znam stvarno jel se ovo sve nešto promjenilo ili sam ja ostarila ili je u moje vrijeme bilo drugačije ili .... Pa ta ljubav... ista cura je - ma nije - pa je - pa nije pa ovisi zapravo jesu se posvađali ( dječije gluposti)ili nisu ... Pa zašto on uči ? Pa zezaju ga cure - pa on njih - pa je bezobrazan,pa nije ...pa JOJ....
Dragi - A on je bio u Zagrebu , pa se vratio - umoran ...

Nego ... procvjetala mi pustinjska ruža na balkonu - zazelenio petrusimul i selen ... procvjetala djetelina ... Šimu ( zamorčica ) smo večeras okupali i po prvi put se nije bunila zbog banjade.

I jesam - pogledam FARMU - bacim oko ...Guda, kravica,kokice ..pa se sjetim mog djetinstva - gude se "kolinjale" na 29.XI - dan republike i to u djeda i babe - a ja dijete ... kad se "kolinjalo" uredno bih utekla tamo negdje gdje neću čut ništa - kad utihne onda bih išla vidit šta se dalje radi.Znam da su svi nešto - radili , pričali...meso se peklo , salo se topilo ... a posla je bilo jer bi baba obično "kolinjala " tri prajca odjednomMeni su babine krvavice bile I tako - znam da su svi bili sretni zbog tih gudina - bilo je mese ...što sirove ,i kasnije suhe...Pa šta rade sa ovim ,šta sa onim .. pa aj probaj ovo .. čvarke nisam nikad volila Ali kad bi baba namazala na kruh domaće masti otopljene od biranih komada i spremljene u posebnu malu posudu - i onda bi to posula sa šećerom ...Kad bi vidili da ide baba u dimaru i nosi kruh u rukama - uh...ma kakvi bomboni ...

Pa zeko ... imali smo jednoga zeca - mlađa sestra ga donila od ujke ! Zec je rastao i preživio tri para ruka koje drpaju ...Zvali smo ga Mrvica . zovneš ga ,a on dođe i legne ispred nogu na leđa - okrene trbuh da ga se nogom mazi po stomaku ... Na kraju smo ga odnijeli u babe ...završio je kao što to obično i biva sa zečevima u zečnjaku ... zaboravio je sve što je naučio dok je bio sa nama - pa je završio ... Nema šanse da ja jedem zečetinu .
Imali smo i hrčka ...nekoliko dana ... taj jede sve što stigne a dok to shvatiš bude pojedeno svašta nešto Nakon tih nekoliko dana - dok je bio u šetnji po podu ,naišla je susjeda i neznajuć za hrčka , nezgodno ga nagazila nogom - bilo je trenutno ....
Pa smo imali i jednoga mačka ... majka ga donijela od tetke - Koji je to mačak bio ... al o Đuri , kanarincima - svih 16 - ... ježevima , kornjačama itd...i kako smo " krali " višnje ... drugom prilikom .


Pa evo sad sam se sjetila jedne ljubiteljice životinja iz susjedne zgrade ... naveče izvede pasa na travnjak od NAŠE zgrade ...pas istovari teret - a sutradan se na tom travnjaku igraju djeca iz NAŠE zgrade.I nemožeš ti njoj dokazat da se tu ne obavlja nužda i da se tu igraju djeca...I da ide preko puta sa pasom ... Ma nema šanse...I misli netko da je nju briga što nečije dijete gazi po pasjem izmetu ?Ne, još se počne svađat ... , a i sama ima dijete doma - doduše već je starije dijete - pa mu travnjak i ne treba.

Lijepa vremena kad si moga leć u travu .. a danas - nit moš leć , nit moš sjest - a bome ... nemoš baš tako olako ni ugazit!


Sve vas voli vaša mala tipkovnica !

Zvali smo opet MZOŠ jer opet ne stiže odgovor na prigovor ... ušli smo u 11 mjesec Ko da smo trudni pa bilježim ....

Suprug je zvao ,a razgovor je išao otprilike ovako

- Da znam...da razumijem ... da... da , jest ...- jako - tečno i na kraju nitko nikom ništa - pametno i novo nije rekao osim da stiže inspekcija ( agencija za odgoj i obrazovanje ) iz Rijeke - jer je ova što je prije dolazila u sukobu interesa sa ovima dole jer su poznanice

Pa mislim se ja - komu sad dolaze kad su u međuvremenu sve papire sredili

A što se tiče logopeda , mi ga nismo tražili iz Centra već su nam ga oni ponudili,a onda nas traže da ga mi pismenim putem tražimo od njih.Ma ja to neću - to nije bio dogovor.

Ja čekam taj famozni odgovor pa da vidim jeli se ili nije što promijenilo u Centru - samo papiru virujen..

Međutim, ono što mi nije jasno je zašto se prave blesavi ?

I tako ... suprug završi razgovor - i ja pitam - jel stiže odgovor na prigovor ...

- Nije mi ništa rekla ...
- Kako nije rekla ...pa o čemu je pričala 15 minuta?


I tako ja telefon u ruke i opet zovem ..

- Izvolite?
- Dobar dan ... trebala bih gđu Vini Rakić .
- A tko je treba ?

Predstavim se ja imenom i prezimenom - transparentno

Spoji me tada na drugu tajnicu ...

- Da ...
- Dobar dan ... trebala bih gđu Vini Rakić ...
- A tko je treba ?
Opet ja transparentno svoje ime i prezime ...

- ... pa jel vaš suprug sad sa njom razgovarao ...
- Da točno , al je nešto jako važno izostavljeno u njihovom razgovoru ...
- Gđa je otišla na sastanak ... - reče ona meni ...
- Ma nema problema ... - zasmijah se ja uljudno - zapravo, i vi možete preuzeti ...naime to je samo jedna mala poruka ...ako nije problem ?
- Recite ...
- U roku 15 dana da nam se dostavi odgovor na prigovor koji smo uputili prije 10 mjeseci !
- Znate , mi nemožemo donositi apsolutno nikakve odluke bez tog papira ... Jeste zapisali?
- Da ... odgovor ... na prigovor ... o nastavku školovanja ...
- Jeste zapisali ?
- Da ....
- Eto, samo toliko ... hvala !

Je... pa šta je njima...?

A ja jedva čekam kad će moja djeca ponovno krenuti u Centar ... ne šalim se ... Al u Centar koji će radit kako treba i to stalno ponavljam -al me neki izgleda ne žele ili ne mogu čuti!I to sam ponovila milijun puta ...


...Mirjana Pukanić slučaj - je obrazac po kojem naše institucije rade.Zamislite koliko se raspravljaju danima i to svi - i opet svi neznaju di će i kud će i svašta nešto ... trakavica od 1 cm prerasla je u nešto manje od deset metara ...
Di je glava?

I ne može se tako - svaki čovjek ima svoja prava i nitko mu ih nema pravo ugrožavati.To što moj Ivan ne ide u školu nije moja greška - već institucija koje mene žele uvjeriti da njihove odgovornosti u svemu ovom nema ...Kako može dijete ići u školu ako nema VALJANO rješenje ? A , suprugu reče ova iz MZOŠ da može ?Molim?

Dalje ...kako se nitko ne spomenu da Marija cijelu školsku godinu sjedi doma ...ako je sve OK, kako to ?

A od ministra ni glasa ... nema čovjek , nažalost , vremena za moje gluposti.

Jer od te djece ionako neće sutra biti ništa ... pa godina više ili manje u školi ...A Zakon RH i Ustav RH - kaže nešto drugo...


A sad o Ivanu ... dosadila mu kosa... pa je večeras lijepo uzeo šišač i pošao se šišat a nema mu još šišanja dok se na glavi ne sakupi 140 grama kose ( test na teške metale u organizmu) ...

Mariji sam dala glavicu salate i samo joj rekla da da Šimi( ženka zamorca) .Bacila je pogled prema kavezu i odinijela

Eto tako ... i to je ono što me uistinu veseli ...

* Antoine de Rivarol
"Od deset osoba koje govore o nama devet nas ogovara, a često ona jedina koja nas hvali - čini to loše."

* Blaise Pascal
"Kad bi svi ljudi znali što jedni o drugima govore, na svijetu ne bi bilo ni četvorice prijatelja."

* Horacije
"Ko kleveće odsutnog prijatelja, zloban je."

* Napoleon Bonaparta
"Ko zna laskati, zna i klevetati."

- - - - - - - -

Ogovaranje ili zagovaranje

Ukratko: Kad nam ljubav prema bližnjima bude takva da neki potez našeg bližnjeg neće u nama probuditi suca već bližnjega, koji prati i traži kako biti blizu – riječju, djelom ili zauzimanjem za takvoga, koji je tada očito u nekoj potrebi - tek tada možemo govoriti o drugome. Tada ga ne o-govaramo već ga kao čovjeka za-govaramo. A i potreba za dobrim glasom je temeljna ljudska potreba.

A ista će nam ljubav pojasniti kako to izvesti.

---------------------------------------------------

..ja sam , dakle, za zagovaranja... pa da nebi opet ispalo da ja nešto - hehehehe - mantarim ...

Svima želim što više zagovaratelja ,i što manje ogovaratelja u životu

Jer koliko štete napravi jedan šporki jezik to je čudo jedno ... Zapravo - nije šporak jezik nego srce ... jer za nekoga olajavat netreba bit pametan

Al za zagovarat - e, treba tu ljubavi i to prave ljubavi za čovjeka !

Onda, šta se čeka - ajmo se zagovarat !!!

Poučavali su nas mnogo toga o prirodi negativnosti i prirodi grijeha, ali nam nikad nitko nije rekao da je jedan od najvećih grijeha neživljeni život. Poslani smo u svijet da živimo u punini sve ono što se budi u nama i sve što nam dolazi. Jedinstveno je iskustvo biti kraj samrtničke postelje nekoga tko je ispunjen žaljenjem; čuti ga kako bi volio još jednu godinu da čini stvari koje je njegovo srce oduvijek sanjalo, ali je vjerovao da to ne može učiniti dok se ne povuče u mirovinu. Uvijek je odlagao san svoga srca.

Puno je ljudi koji ne žive svoje živote kako zaslužuju. Mnoge stvari koje ih odvraćaju od ostvarenja njihova života su pogrešne. To su samo slike, prividi u njihovim mislima. Pravih zapreka uopće nema. Ne bismo nikada smjeli dopustiti našim strahovima ili očekivanjima drugih da upravljaju našom sudbinom.

Privilegirani smo time što još imamo vremena. Imamo samo jedan život i sramota je ograničiti ga strahom i pogrešnim zaprekama. Irenej, izvrsni filozof i teolog drugog stoljeća, reče: Slava Božja je čovjek koji živi u punini . Divno je zamisliti da je pravo božanstvo prisutnost u kojoj su sva ljepota, jedinstvo, kreativnost, tama i negativnost usklađeni. Božanstvo ima takvu strast stvaranja i instinkt za puno ostvarenje života.

Ako dopustite svojoj prirodi da oživi, onda će sve doći u ritam. Ako živite život koji volite, primit ćete zaklon i blagoslove. Ponekad oskudica blagoslova u nama i oko nas proizlazi iz činjenice da ne živimo život koji volimo, radije živimo život koji se očekuje od nas. Padamo izvan ritma s tajnim biljegom i svjetlom naše vlastite prirode.

Oblik svake duše je različit. Postoji tajna sudbina za svaku osobu. Kad pokušavate oponašati druge ili gurate sebe u neki kalup, izdajete svoju osobnost. Trebamo se vratiti nutarnjoj samoći da ponovno pronađemo san koji leži u srcu naše duše. Trebamo osjećati san s divljenjem djeteta koje prilazi blagu otkrića.

Kad ponovno otkrijemo našu djetinju prirodu, ulazimo u svijet nježnih mogućnosti. Nakon toga pronaći ćemo sebe učestalije na mjestu lagodnosti, radosti i slavlja. Pogrešni tereti otpadaju. Dolazimo u ritam sa samima sobom. Naš glineni oblik postupno uči hodati lijepo na ovoj predivnoj zemlji.

John O'DONOHUE

Prije nekoliko dana se obilježio dan autizma.

Proslavljeno u Zagrebu - Više na stranici Pravobraniteljice za djecu!

Pravobraniteljica za djecu

Izdvajam-

Savjetnica pravobraniteljice za djecu Tanja Opačak istaknula je nužnost žurnog rješavanja statusa Centra za autizam, založila se za diferenciranje programa u odnosu na potrebe i dob korisnika te za sustavni nadzor i praćenje rada djelatnika, kao i njihovu kontinuiranu stručnu doedukaciju i superviziju. Podsjetila je i na nužnost primjene Konvencije o pravima djeteta, kao nadzakonskog dokumenta, koji djetetom definira osobu mlađu od 18 godina te je u tom smislu nužno razlikovati djecu i odrasle s autizmom.


Ovo je veliki korak ( obilježavanje dana i ukazivanje na probleme ) ... Tanja Opačak prati nas i našu djecu te je upoznata sa cijelom pričom o Centru.

Zatim ,prije nekoliko tjedana sam uputila e-mail Pravobraniteljici u kojem sam napisala da roditelja sa dvoje djece posebnih potreba nema u zakonima RH.

Pa sam pisala o samom statusu Majka njegovateljica - A tekst Roditelj - njegovatelj je osvanuo na naslovnici blogera .

Tada sam odbila i status majke njegovateljice jer sam morala mjenjati papire djetetu ( Ne želim status majke njegovateljice 10.03.) da bih to dobila.

Nisam to htjela - htjela sam promjene Zakona ,a ne da ja riješim svoj problema dok će ostali dobiti .

Vesna Škare Ožbolt se javila na drugi blog i napisala da sam u pravu i da se i inače zakon mora mjenjati . Ovaj dio o obiteljima sa više djece posebnih potreba da treba riješiti !

Tada me i Pravobraniteljica za djecu obavijestila da sam u pravu i da nas nema u Zakonima RH te da će to PITANJE problematizirati te pokrenuti inicijativi zu rješavanjem statusa

Danas sam saznala da je uputila inicijativu da se to pitanje pokrene i da se riješi problem obitelji sa dvoje i više djece posebnih potreba.

Žalosno je to što kad sam ovo pitanje potegla po forumima i na blogu su mi neki govorili da pišem gluposti - a danas kad je glupost postala stvarnost ...toga se nitko niti ne spominje, pa sam koliko god da sam sretna ipak malo i povrijeđena - jer kad sam skontala da se ima pravo na 4 plus 4 radno vrijeme za dvoje djece i kad to prođe isto se nitko neće sjetiti jedne male tipkovnice ni da su mi govorili da su i to gluposti!

Sorry - samo sam čovjek i trenutno osjećam se ko !

Al idem dalje pričat i pisat - gluposti ...očito sam za to jako talentirana


Pusa svima i sve Vas voli mala tipkovnica

50 nadahnjujućih istina koje bi sva djeca trebala naučiti


1. Sve, baš sve je moguće!

2. Ako nešto želiš - to daj!

3. Kada donosiš neku odluku mijenjaš budućnost!

4. Nemoj reći “ne”. Teci sa strujom.

5. Svaki put kad nešto želiš siješ sjeme.

6. Uživaj u putovanju! Ovdje si zbog nekog razloga.

7. Svatko može izbrojiti sjemenke u jabuci, ali nitko ne može izbrojiti jabuke u sjemenki.

8. Ako imaš čisto srce možeš ostvariti sve što želiš.

9. Bez obzira na okolnosti u svom ćeš srcu znati da možeš učiniti sve.

10. Sve teče iz beskonačnog izvora koji je Bog. Bog je dio svakog djeteta i povezuje svako dijete s izvorom.

11. Da bi mogao uzeti, prvo moraš dati. Zadržavamo samo ono što dajemo. (Lao-Tzu)

12. Davanje je tajna obilja.

13. Sve dobre stvari se kreću. One ne vole biti zatvorene na jednom mjestu.

14. Svatko je već primio najveći Božji dar –sposobnost za rast.

15. Sigurni su samo oni blagoslovi koji nastaju iz tvojih dobrih djela. (Buddha)

16. Nijedan dug u svemiru ne ostaje nanaplaćen.

17. Ne žalite nad gubicima –izgubiti možete samo ono što je nestvarno, a kad to ode, ostat će samo ono što je stvarno.

18. Da biste sebi priskrbili ljubav i sreću činite što možete da ih priskrbite drugima.

19. Ako ne vidite trenutne rezultate dobrih ili loših djela budite strpljivi i promatrajte.

20. Barem jednu stvar u danu treba napraviti kroz igru.

21. Potražite znakove pomoći iz prirode.

22. Surađuj sa svojom sudbinom. Ne bori se protiv nje i ne zanemaruj je. Dozvoli joj da se ispuni. (Nisargadatta Maharaj)

23. Organizirajte svoj život najbolje što možete, ali zapamtite da je Priroda konačni organizator.

24. Ne pokušavajte uznemiriti rijeku.

25. Kad je Priroda najproduktivnija i najviše stvara, ona ne radi već se igra.

26. Najbolji rad teče iz nas nenaporno.

27. Opiranje životu nikad nije uspješno.

28. Otvorite se darovima duha.

29. Ispunjenje želja događa se u sadašnjem trenutku – budite budni!

30. Budite oprezni na što usmjeravate svoje srce jer ćete to zasigurno i dobiti. (Ralph Waldo Emerson)

31. Uspjeh dolazi iz bilo kojeg i iz svih pravaca.

32. Cijenite ono što želite za sebe jer želja je put do Boga.

33. Sve što nas danas zbunjuje zasijano je i vašim jučerašnjim namjerama.

34. Duh ne može ispuniti želju osim ako je vi ne izrazite

35. Koliko je vaša namjera određena, jasna i čista, toliko će jasni biti i rezultati koje ćete dobiti.

36. Uživajte u svome putu.

37. Cijeli život je pokus. Što više pokusa napravite –to bolje. (Ralph Waldo Emerson)

38. Ključ do uspjeha je povjerenje u sebe, a ne u ono što radite.

39. Prepustite se rukama Svemira – na taj način nećete osjećati potrebu za kontrolom.

40. Prihvaćanje sebe stvara uspjeh, a ne obrnuto.

41. Život svakog čovjeka je bajka napisana Božjom rukom. (Hans Christian Andersen)

42. Život pun svrhe otkriva svrhu života.

43. Ne možete se pretvarati glede sudbine – uspijete li ili ne – uvijek ste u pravu.

44. Svemir ima svrhu – ispunjenje ljudskog stvaralaštva i sreće.

45. Nemojte procjenjivati svoj život. Svaki život je korak prema jedinstvu s Bogom.

46. Nemojte se naprezati da biste saznali zašto ste ovdje – samo budite pažljiviji.

47. Održite tok bezazlenosti. Sve ovisi o tome.

48. Ako ljubiš nitko ti ništa ne može. (Cezar)

49. Najveći čovjek uvijek ostaje dijete. (Goethe)

50. Čast ti nitko nemože oduzeti, možeš ju samo izgubiti. (Čehov)

Danas je na HTV 1 bila emisija - Normalan život - tema autizam i izgradnja novog velikog i lijepog Centra u Zagrebu.

Snimila na video - kad muž dođe sa sela budemo nešto zajedničkim snagama iskemijali i stavili na net .


Moj današnji osvrt ide ovako :

1- Hvala Bogu da sam tu gdje jesam i još jednom Mu hvala što mi je dao da ne ovisim o nikomu tj.da ne moram brinuti za budućnost svoje djece jer ćemo kuću u Metkoviću , o kojoj sam već pisala, osposobiti za inkluziju.
Kuća ima dva kata i još se može izgraditit visoko potkrovlje - te ima veliki vrt .Svaki kat ima površinu od 250 kvadrata - dovoljno

Dakle ne ovisim po tom pitanju o Splitu - jer sve što mi treba za osposobiti tu kuću za inkluziju trebam tražiti u -Metkoviću!Pa ako treba tražiti ću pomoć za uređenje tako da bude gotova čim prije!.Osim njih dvoje bit će mjesta za još djece - a i odraslih.

2 - Iduće što ću napisati je --- Ovo je MOJ BLOG i ne služi za moje ispucavanje, liječenje i neznam ti ja što .

Internet je čudo jedno i toliko je koristan za komunikaciju da je to strava Jer zamisli kad bi mama iz Zagreba skontala priču i javila mi se sa svojom ...ili moja Križevčanka koja nam je poslala i čestitke poštom ...A tek ostale mame koje zbog dječice šute - ali ja znam da svaku večer liježu u svoje postelje sa ogrominm teretom neizvjesnosti i brige za budućnost svoga djeteta - i još kad čujete da su imale neka ružna iskustva ,a moraju šutiti zbog djece čitava priča poprima jednu dimenziju od koje vam se u isto vrijeme topi srce i diže kosa na glavi!
Zar je moguće , u 21 stoljeću???

Ovaj blog je namjenjen mojoj djeci - jer ovo sve što se piše po blogu tiče se direktno njih dvoje i ne samo njih dvoje a nažalost il na radost Pervazivni razvojni poremećaj mi unatoč svega nije najveći problem u životu, već su to ljudi u institucijama i van njih koji mi podmeću noge pokušavajući ono što nije dobro predstaviti kao dobro , pritom zaboravljajući da ja imam svoju glavu , oči da vidim - uši da čujem i nemam autizam ja već djeca!


Mene ne zanima problem predstojnice sa udrugom - niti problem udruge sa predstojnicom.Mene ne zanima tko je nadležan nad kim i tko komu prišiva ovo ili ono...tko je kada i koga zakinuo - tko je jamio,tko je ostao suhih rukava... Zašto mi se nudi puno alternativnih rješenja samo da ostavim Centar, zašto se igramo ping-ponga - kad se sve zna i sve je jasno ?

Osim toga nemože se ići u budućnost dok se ne sredi stanje prošlosti , ne zatvore vrata i ne kaže - nikad više se ponovilo !


Pa , ja eto , sve ovo shvaćam kao nešto što jednostavno trebamo proći ...Ništa se ne događa u životu bez razloga



Naime , danas me predsjednik udruge za autizam nazvao i rekao da je pročitao u zadnjem upisu na blogu kako nam je gđa .Vini Rakić izjavila da je on odgovoran za nestručan kadar u Centru., te je to demantirao jer da on nije zapošljavao nikoga u Centar - da nam gđa.Vini Rakić ( MZOŠ) nije rekla istinu.?Da je za zapošljavanja odgovorna bivša predstojnica .
Gđa.Vini Raklić , je pak ispričala - da su se djelatnici zapošljavali po poznanstvima predsjednika - pa kako tko koga ima i tako to.Tu sam informaciju čula i od još nekoliko roditelja ??? Ukoliko gđa Rakić ne govori istinu , onda se moram zapitati - zašto nam je to rekla?

Zapravo kad malo bolje razmislim , strašno je i to što su roditelji u Splitu razjedinjeni ... Nekima je zlostavljanje djeteta normalno i glupost je na to gubiti vrijeme ....strašno je kad se to čujete od roditelja djeteta sa posebnim potrebama.Njima je vjerojatno njihovo dijete biljka - vegetacija ili što li već ili su i sami pucali triske i - tako to !?To mi je prva asocijacija.

3 - i treće - mene živo zanima tko je odgovoran što je više od pola djelatnika u Centru bez adekvatne stručne spreme, a rade sa najosjetljivijom grupacijom djece tj. ljudi?!
Ovo o više od pola djelatnika bez adekvatne stručne spreme je također izjavila gđa.Vini Rakić.


PS. Na Naslovnici .blog.hr sam primjetila da su stavili obavijest o Tribini - Hvala blog.hr. ...jer im nisam pisala da to bače u flash vijesti.


Sve vas voli i pozdravlja vaša mala tipkovnica!

Bila sam na Tribini ..


Nije bio don Grubišić iako je najavljeno da će bit.

- Bilo bi baš lijepo da je malo progovorio o duhovno-ljudskoj dimenziji života sa djetetom posebnih potreba i kako Crkva gleda na takve obitelji i tu dječicu :))) čisto radi opijenih masa kojima Bog i dan danas izgleda kao onaj koji dijeli packe,triske ili teške kazne dajući obiteljima dijete sa posebnim potrebama , a takvima obično vjerski život završava na izlazu iz Crkve.

Uvodnu riječ je imala prof.Mirjana Nazor .


Malo se pozabavila terminom - poseban i što uopće znači imati posebne potrebe kad zapravo svi imamo neke svoje posebne potrebe po kojima smo drugačiji .Zatim je navela da postioji oko 270 raznoraznih dokumenata u kojima se jasno definiraju prava djeteta sa posebnim potrebama - ali se u praksi to sve skupa svodi na - ništa!

Nadalje , prema evidencijama u Hrvatskoj postoji oko 10 000 djece posebnih potreba , koja su uključena u razne školske programe - dok je siva brojka daleko veća pa se govori o 40 000 djece . Iz tog proizlazi da 30 000 djece posebnih potreba uopće nije uključeno u školski sustav, a razlozi neuključivanja su raznoliki.

Ukazano je i na problem manjka broja defektologa i logopeda u školama te se spomenula udruga "IDEM" koja provodi nekoliko programa za pomoć djeci - osobni asistent za svako dijete .

Nakon toga je riječ preuzela mama Jadranka, inače forumašica sa foruma "Mame-bebe" - Grupe potpore - te je odmah u startu konstatirala da nekako ima dojam da svi veći gradovi u Hrvatskoj koliko toliko rješavaju probleme - a da Split teže diše nego ostala Hrvatska.Sa tim se u potpunosti slažem jer i ja imam dojam da Split diše na škrge i to odavno.

Zatim je konstatirala da se našu djecu ipak prvo gleda kroz njihove poteškoće i sa tim se slažem, jer se tako zaboravlja da su to DJECA - bez obzira kakve potrebe imaju.

Pročitala nam je svima "Putovanje u nizozemsku" te nastavila pričati o Marti i njezinoj rehabilitaciji .

Onda se povela rasprava - struka - roditelji i tko je zapravo odgovoran što se malo radi, nimalo ili što se nekima da nekima neda raditi sa djecom itd.itd ...Puno se toga reklo

Smisao je svega ,a to sam davno napisala na blogu - Ako stručna osoba nema ljubavi za dijete - nema tu rada !

Ljubav pokreće puno toga i ruši mnoge barijere !!!

Bilo je roditelja, djelatnika članova udruga i forumašica sa foruma - "Mame -bebe" , a meni je bilo drago da čujem da još ima ljudi u Splitu kojima nije važno gdje će sletjeti avion kad polete - već im je važno da tamo stižu sa puno ljubavi i da znaju da će ih čekati osoba koju unaprijed vole - njihovo maleno dijete !

Jer što vrijedi proputovati i čitav svijet - ako na tom putu ljubavi nema !!!

--------

Stiglo mi neki dan pismo iz Centra...

Predstojnica nas traži da joj uputimo pismeno zahtjev za logopedom koji bi trebao raditi sa Marijom kod nas kući. - nemerešbilivit!

Nisam napisala - da smo se u međuvremenu uspjeli ponovno čuti sa gđom. Vini Rakić ( predškolski i osnovnoškolski pri MZOŠ ) nakon onog famoznog pisma gdje se tvrdi svašta nešto uz opravdavanje zlostavljanja djeteta i da to mi tražimo -

Tvrdi da su joj u Centru rekli da Ivan ide u školu te da ćemo dobiti logopeda za oboje djece te da je predsjednik udruge za autizam u Splitu odgovoran za djelatnike tj - nestručan kadar u Centru jer da je on taj koji ih je zapošljavao te da mi možemo tužiti ( koga) ali da će se to rastegnuti na 105 godina i da ništa nećemo tako riješiti

Pa je suprug uzvratio - Pa valjda živimo u pravnoj državi?!

Ovo je ping-pong koji je postao poprilično dosadan....

Napisala sam dakle odgovor predstojnici Centra - da se obrati gđi Vini Rakić u svezi glede ovog pitanja - pošto je ona imala ideju da nam pošalju ljude da rade sa djecom iz Centra na kućnu adresu.


PS- zaboravila sam napisati da je potvrđena informacija o stacionaru u Splitu - ipak je čitav pripao "Juraju Bonačiju" .

Pusa svima!!!

U četvrtak, 3. travnja u Splitu, tvrđava Gripe održava se Akademski razgovor o životu s djetetom s posebnim potrebama.

Tribinu organizira Hrvatska akademska udruga.

Cilj tribine je pokrenuti raspravu u o svemu što tišti obitelji s djecom s pp.

Pozivaju se svi zainteresirani roditelji na sudjelovanje na tribini.

Tribinu će moderirati prof Mirjana Nazor i don Ivan Grubišić.

Početak tribine je u 20h.
----------

Pa idem ... i nadam se da će bit puno roditelja i stručnih djelatnika ,a poslije toga idemo na sokić



Stiglo nam je jučer pismo iz Centra za Autizam ,podružnica Split.

Traže da im pismeno pošaljemo upit u kojem tražimo od njih logopedski tretman za djevojčicu Mariju ?

Pa sam im napisala pismo - da u svezi tog pitanja kontaktiraju gđu Vini Rakić.S poštovanjem.


Taj i takav rad je njena ideja .Mi smo samo tražili da nam se za djecu omogući logopeda...

Nakon razgovora telefonom ( prekjučer) nam je gđa Vini tvrdila da su joj rekli da Ivan ide u školu???Nije nitko od njih ni čitao dokumentaciju jer da su čitali vidili bi da Ivan ne ide u školu .

I onda je ustvrdila da ćemo iz Centra dobiti logopeda ne samo za Mariju već za oboje djece?

Kako ako Ivan nije još dobio rješenje?


I ovo je današnji tekst objavljen u novinama ...Nazvao sina ... Tko bi rekao ...Pa sad ... jučer sam napisala da mi stalno pokušavaju nešto što nije uredu podvaliti kao da je OK.

Djeca imaju svoja prava - pogotovo ako je riječ o djeci ili osobama koje nisu sposobne samostalno živjeti i funkcionirati.

Kako o njima brinemo tako se vidi kakvi smo kao ljudi...
Nešto kao ono kad kažu bježi od čovjeka koji ne voli životinje i cvijeće - a ja kažem - bježi od osobe koja ponižava nemoćne.

Obilježen dan autizma - u svijetu

Prvi Svjetski dan autizma

2. travnja - Iz godine u godinu broj autističnih osoba raste. Je li riječ o ranijem dijagnosticiranju poremećaja ili se doista u svim regijama rađa sve više djece s autizmom, još se istražuje.

Kako bi se produbila svijest građana o postojanju autizma, Ujedinjeni narodi Deklaracijom su današnji dan proglasili Svjetskim danom autizma.

Autizam je kompleksan razvojni poremećaj čiji je uzrok još uvijek nepoznat. Prema epidemiološkim istraživanjima, na 10.000 djece rađa se četvero do petero s autizmom. Dijete koje boluje od autizma prepoznaje se po teškoćama u socijalnim odnosima, komunikaciji, igri i imaginaciji te opiranju promjenama u rutini.

Iako 35 milijuna ljudi ima autizam, autisti su često neprepoznati i diskriminirani.

Po autističnom ponašanju bili su poznati i neki velikani iz povijesti, kao što su Ludwig van Beethoven, Isaac Newton, Albert Einstein i Thomas Jefferson.





Ljubav je uredu ... a ovo je za moju dušu ... stojim i pitam ;

"Bože moj ...

Zašto , zašto me pokušavaju uvjeriti da je nešto normalno , a znam da nije normalno i da se nikako nemože ono što je loše predstavit kao dobro ...?

To je laž !

Koliko glume , koliko dvoličnosti , koliko zla ... Pa mi dođe da opsujem , al se zaustavim ... Ne ,neću psovati ...tebe Bože vrijeđa grubost iz mojih usta....oprosti ... - a oni me neće čuti i da ... sada znam što znače riječi "Ne znaju što čine" ... ne znaju jer da znaju nebi to ni radili ...

I dok koračam putem , ostajem nijema ... svaka riječ je malo - ali i previše ... Mogu još samo pustiti suzu ... za svu NAŠU djecu ...


Sve vas pozdravljam ....