Obrambeni mehanizam svakog čovjeka je izgradnja malog unutrašnjeg 'duševnog svijeta' koji postaje utočište od surove realnosti, no autistično dijete se u potpunosti zatvara u svoj svijet nalazeći u njemu sigurnost

Autizam je specifična bolest jer se radi kako o fiziološkom, tako i o psihološkom poremećaju koji još i danas nije u potpunosti definiran i istražen. To je područje u koje tek treba prodrijeti, istraživati ga i otvoriti put za interakciju s okolinom.

Povijest autizma

Početkom devetnaestog stoljeća (1801) prvi je put u znanstvenoj literaturi zabilježen slučaj ovog poremećaja. Radilo se o dječaku Viktoru, 'divljem dječaku' iz Aveyrona koji je pronađen u šumi i doveden u civilizaciju. Godine 1943. američki dječji psihijatar Leo Kanner opisao je jedanaestero djece koja su izgledala tjelesno zdrava, ali su pokazivala karakteristične smetnje komunikacije i govora.

Ne znajući za Kannera, njemački psihijatar Hans Asperger 1944. godine opisuje sindrom koji naziva 'autistična psihopatija'.
Posljednjih godina sve se više otkrivaju organski uzorci, genetski utjecaji i psihološki činitelji ove bolesti. Međutim, je li autizam posljedica jednog uzroka ili je više različitih uzroka koji daju sličnu kliničku sliku, ni do danas nije sasvim jasno, a pravi uzrok poremećaja još nije poznat, iako je vjerojatno da se radi o više različitih.

Igra

Kao i svako ljudsko biće, autistično dijete ima potrebu za igrom. Ali ono se pretežno igra samo sa sobom, manje s drugom djecom. Autistično dijete se igra gledajući vlastite ruke, plješćući i okrećući ih, ono miriše predmete, njuška ih, liže i na taj ih način upoznaje. Najčešće se svatko igra za sebe, no ipak, autistična djeca većih intelektualnih sposobnosti mogu razviti viši nivo igre i ponekad se vrlo kreativno igrati s ostalom djecom.

Emocije

Kod autistične djece prevladavaju reakcije straha, bijesa, a takva produžena stanja često rezultiraju negativizmom, otporom prema svakoj promjeni u očekivanju frustracije, agresijom ili emocionalnom distancom, indiferencijom i apatijom. Autistično dijete, iako se ne igra s drugom djecom, osjeća promjene i na njih vrlo burno reagira. Ako i pokazuju emocije one nisu u skladu sa situacijom. To su uvijek krajnosti, a djeca ih izražavaju na način koji nije primjeren dobi ni socijalnoj situaciji. Jedan od osnovnih znakova ovoga poremećaja je izbjegavanje pogleda oči u oči, odnosno autist kao da gleda kroz osobe, a ne u osobu.

Govor

Komunikacija autistične djece oštećena je u svim svojim dijelovima, ona slabo razumiju, imaju teškoća s ekspresijom i neverbalnom komunikacijom. Sva autistična djeca kako ona smanjenih intelektualnih sposobnosti, tako i normalne inteligencije, imaju ozbiljne poremećaje govora i jezika, no još većih teškoća imaju s usvajanjem apstraktnih pojmova i generalizacijom.

Autistična djeca dobro čuju, ali postoje problemi u shvaćanju tih podražaja. Zbog toga se dijete često ponaša kao da ne čuje i ne reagira. Dijete prima podražaj, ali dijelovi mozga koji ga trebaju prihvatiti i shvatiti ne funkcioniraju i ono zbog toga nije sposobno shvatiti smisao slušnih poruka. To dovodi do anksioznosti, straha, neraspoloženja, nemoći, povlačenja ili pak agresije, tj. autoagresije. I još...

Odgoj i obrazovanje - Rehabilitacija

Tretman autistične djece obuhvaća terapiju, kojom se nastoji ukloniti ili ublažiti simptome autizma, te edukativne obrazovne postupke, kojima se nastoji djetetu i odrasloj osobi pružiti što više korisnog znanja i osposobiti ih za određene vještine. Terapijski i odgojno-obrazovni proces u tretmanu autistične djece međusobno su povezani i ne mogu se odijeliti. Preduvjet svakom uspješnom tretmanu autizma je uspostavljanje čvrste emocionalne veze i povjerenja između terapeuta i djeteta, te pozitivan odgovor roditelja na sudjelovanje u terapijskom postupku. Naravno, obrazovna dostignuća djeteta ovise i o intelektualnim sposobnostima, razvoju govora i stupnju autizma.

_

Ovo je općenito o autizmu ... Emocije sam podebljala jer iako se stalno govori da su emotivno / hladni/ oni su zapravo jako ,jako osjetljivi - barem moja djeca.Sve kuže, sve razumiju, ali jednostavno se ne mogu izjasniti kao mi ostali koji imamo dar govora.

-

Cura je neki dan lijepo - stavila maminu pregaču i nekako ju je uspjela zavezat kako ...nisam skontala , jer sam se zabavila sa onim što je pošla raditi moja mala domaćica Marica ...

Dakle , svezala ju je i izvadila potić, ulila mlijeka ( pola potića od litar ) i ubacila u to prašak za šlag ...Dakle,našla ga je u polici , otvorila i istresla.A onda je otvorila ladicu u kojoj je mikser, pa drugu u kojoj su nastavci za miksanje ... sve stavila na svoje mjesto ( svaki je sjeo u svoju rupicu - pošto nisu iste izvedbe oba) - lijepo je u utičnicu ugurala utikač i upalila u prvoj brzini ....

Dalje smo nastavile - zajedno ... s tim da sam ja uvalila još dva šlaga u ono pola litra mlijeka...