Bila sam na Tribini ..
Nije bio don Grubišić iako je najavljeno da će bit.
- Bilo bi baš lijepo da je malo progovorio o duhovno-ljudskoj dimenziji života sa djetetom posebnih potreba i kako Crkva gleda na takve obitelji i tu dječicu :))) čisto radi opijenih masa kojima Bog i dan danas izgleda kao onaj koji dijeli packe,triske ili teške kazne dajući obiteljima dijete sa posebnim potrebama , a takvima obično vjerski život završava na izlazu iz Crkve.
Uvodnu riječ je imala prof.Mirjana Nazor .
Malo se pozabavila terminom - poseban i što uopće znači imati posebne potrebe kad zapravo svi imamo neke svoje posebne potrebe po kojima smo drugačiji .Zatim je navela da postioji oko 270 raznoraznih dokumenata u kojima se jasno definiraju prava djeteta sa posebnim potrebama - ali se u praksi to sve skupa svodi na - ništa!
Nadalje , prema evidencijama u Hrvatskoj postoji oko 10 000 djece posebnih potreba , koja su uključena u razne školske programe - dok je siva brojka daleko veća pa se govori o 40 000 djece . Iz tog proizlazi da 30 000 djece posebnih potreba uopće nije uključeno u školski sustav, a razlozi neuključivanja su raznoliki.
Ukazano je i na problem manjka broja defektologa i logopeda u školama te se spomenula udruga "IDEM" koja provodi nekoliko programa za pomoć djeci - osobni asistent za svako dijete .
Nakon toga je riječ preuzela mama Jadranka, inače forumašica sa foruma "Mame-bebe" - Grupe potpore - te je odmah u startu konstatirala da nekako ima dojam da svi veći gradovi u Hrvatskoj koliko toliko rješavaju probleme - a da Split teže diše nego ostala Hrvatska.Sa tim se u potpunosti slažem jer i ja imam dojam da Split diše na škrge i to odavno.
Zatim je konstatirala da se našu djecu ipak prvo gleda kroz njihove poteškoće i sa tim se slažem, jer se tako zaboravlja da su to DJECA - bez obzira kakve potrebe imaju.
Pročitala nam je svima "Putovanje u nizozemsku" te nastavila pričati o Marti i njezinoj rehabilitaciji .
Onda se povela rasprava - struka - roditelji i tko je zapravo odgovoran što se malo radi, nimalo ili što se nekima da nekima neda raditi sa djecom itd.itd ...Puno se toga reklo ![]()
Smisao je svega ,a to sam davno napisala na blogu - Ako stručna osoba nema ljubavi za dijete - nema tu rada !
Ljubav pokreće puno toga i ruši mnoge barijere !!!
Bilo je roditelja, djelatnika članova udruga i forumašica sa foruma - "Mame -bebe" , a meni je bilo drago da čujem da još ima ljudi u Splitu kojima nije važno gdje će sletjeti avion kad polete - već im je važno da tamo stižu sa puno ljubavi i da znaju da će ih čekati osoba koju unaprijed vole - njihovo maleno dijete !
Jer što vrijedi proputovati i čitav svijet - ako na tom putu ljubavi nema !!!
--------
Stiglo mi neki dan pismo iz Centra...
Predstojnica nas traži da joj uputimo pismeno zahtjev za logopedom koji bi trebao raditi sa Marijom kod nas kući. - nemerešbilivit!
Nisam napisala - da smo se u međuvremenu uspjeli ponovno čuti sa gđom. Vini Rakić ( predškolski i osnovnoškolski pri MZOŠ ) nakon onog famoznog pisma gdje se tvrdi svašta nešto uz opravdavanje zlostavljanja djeteta
i da to mi tražimo -
Tvrdi da su joj u Centru rekli da Ivan ide u školu te da ćemo dobiti logopeda za oboje djece te da je predsjednik udruge za autizam u Splitu odgovoran za djelatnike tj - nestručan kadar u Centru jer da je on taj koji ih je zapošljavao te da mi možemo tužiti ( koga) ali da će se to rastegnuti na 105 godina i da ništa nećemo tako riješiti 
Pa je suprug uzvratio - Pa valjda živimo u pravnoj državi?!
Ovo je ping-pong koji je postao poprilično dosadan....
Napisala sam dakle odgovor predstojnici Centra - da se obrati gđi Vini Rakić u svezi glede ovog pitanja - pošto je ona imala ideju da nam pošalju ljude da rade sa djecom iz Centra na kućnu adresu.
PS- zaboravila sam napisati da je potvrđena informacija o stacionaru u Splitu - ipak je čitav pripao "Juraju Bonačiju" .
Pusa svima!!!
Post je objavljen 06.04.2008. u 00:46 sati.