Bila sam na Tribini ..


Nije bio don Grubišić iako je najavljeno da će bit.

- Bilo bi baš lijepo da je malo progovorio o duhovno-ljudskoj dimenziji života sa djetetom posebnih potreba i kako Crkva gleda na takve obitelji i tu dječicu :))) čisto radi opijenih masa kojima Bog i dan danas izgleda kao onaj koji dijeli packe,triske ili teške kazne dajući obiteljima dijete sa posebnim potrebama , a takvima obično vjerski život završava na izlazu iz Crkve.

Uvodnu riječ je imala prof.Mirjana Nazor .


Malo se pozabavila terminom - poseban i što uopće znači imati posebne potrebe kad zapravo svi imamo neke svoje posebne potrebe po kojima smo drugačiji .Zatim je navela da postioji oko 270 raznoraznih dokumenata u kojima se jasno definiraju prava djeteta sa posebnim potrebama - ali se u praksi to sve skupa svodi na - ništa!

Nadalje , prema evidencijama u Hrvatskoj postoji oko 10 000 djece posebnih potreba , koja su uključena u razne školske programe - dok je siva brojka daleko veća pa se govori o 40 000 djece . Iz tog proizlazi da 30 000 djece posebnih potreba uopće nije uključeno u školski sustav, a razlozi neuključivanja su raznoliki.

Ukazano je i na problem manjka broja defektologa i logopeda u školama te se spomenula udruga "IDEM" koja provodi nekoliko programa za pomoć djeci - osobni asistent za svako dijete .

Nakon toga je riječ preuzela mama Jadranka, inače forumašica sa foruma "Mame-bebe" - Grupe potpore - te je odmah u startu konstatirala da nekako ima dojam da svi veći gradovi u Hrvatskoj koliko toliko rješavaju probleme - a da Split teže diše nego ostala Hrvatska.Sa tim se u potpunosti slažem jer i ja imam dojam da Split diše na škrge i to odavno.

Zatim je konstatirala da se našu djecu ipak prvo gleda kroz njihove poteškoće i sa tim se slažem, jer se tako zaboravlja da su to DJECA - bez obzira kakve potrebe imaju.

Pročitala nam je svima "Putovanje u nizozemsku" te nastavila pričati o Marti i njezinoj rehabilitaciji .

Onda se povela rasprava - struka - roditelji i tko je zapravo odgovoran što se malo radi, nimalo ili što se nekima da nekima neda raditi sa djecom itd.itd ...Puno se toga reklo

Smisao je svega ,a to sam davno napisala na blogu - Ako stručna osoba nema ljubavi za dijete - nema tu rada !

Ljubav pokreće puno toga i ruši mnoge barijere !!!

Bilo je roditelja, djelatnika članova udruga i forumašica sa foruma - "Mame -bebe" , a meni je bilo drago da čujem da još ima ljudi u Splitu kojima nije važno gdje će sletjeti avion kad polete - već im je važno da tamo stižu sa puno ljubavi i da znaju da će ih čekati osoba koju unaprijed vole - njihovo maleno dijete !

Jer što vrijedi proputovati i čitav svijet - ako na tom putu ljubavi nema !!!

--------

Stiglo mi neki dan pismo iz Centra...

Predstojnica nas traži da joj uputimo pismeno zahtjev za logopedom koji bi trebao raditi sa Marijom kod nas kući. - nemerešbilivit!

Nisam napisala - da smo se u međuvremenu uspjeli ponovno čuti sa gđom. Vini Rakić ( predškolski i osnovnoškolski pri MZOŠ ) nakon onog famoznog pisma gdje se tvrdi svašta nešto uz opravdavanje zlostavljanja djeteta i da to mi tražimo -

Tvrdi da su joj u Centru rekli da Ivan ide u školu te da ćemo dobiti logopeda za oboje djece te da je predsjednik udruge za autizam u Splitu odgovoran za djelatnike tj - nestručan kadar u Centru jer da je on taj koji ih je zapošljavao te da mi možemo tužiti ( koga) ali da će se to rastegnuti na 105 godina i da ništa nećemo tako riješiti

Pa je suprug uzvratio - Pa valjda živimo u pravnoj državi?!

Ovo je ping-pong koji je postao poprilično dosadan....

Napisala sam dakle odgovor predstojnici Centra - da se obrati gđi Vini Rakić u svezi glede ovog pitanja - pošto je ona imala ideju da nam pošalju ljude da rade sa djecom iz Centra na kućnu adresu.


PS- zaboravila sam napisati da je potvrđena informacija o stacionaru u Splitu - ipak je čitav pripao "Juraju Bonačiju" .

Pusa svima!!!