Hodočastila sam u Hrasno...

Svetište - Kraljice Mira u hercegovini .Nalazi se 20 km.od mjesta Dračevo sa lijeve strane Neretve.Cesta je poprilično zavoijita i prolazi uz Hutovo blato...Prekrasan pogled!

Stigli smo ja i suprug oko 5 sati popodne ... Ulazna kapija zatvorena,ali ne i zaključana. Pred nama poljana ,a na kojih stotinjak metara od nas ulaz u maleno svetište.Sa lijeve strane brdašce na kojem su postavljene postaje Križnog puta...,a na vrhu - stoji kip Kraljice Mira sa jednom rukom podignutom prema nebu , a drugom upravljenom prema zemlji ...
Upekao zvizdan,a ja i suprug polako pješke prema kapiji.
Na ulazu nas je dočekao natpis -Svetište Kraljice Mira - Hrasno i godina - 1977.

Ulazimo ... ispred nas se nalazi na kojih 50 metara velika Crkva koja je sagrađena 1935 g.Zatvorena je,ali se sa lijeve strane nalazi kapelica sa Gospinim kipom - Gospa Lurdska - koja je sagrađena 1957. Nekoliko metara dalje bista utemeljitelja ovog svetišta fra.Stjepana Batinovića.
Sa desne strane se nalazi otvoreni natkriveni prostor sa natpisom - Kraljice Mira moli za nas...U produžetku se nalaze gospodarske zgrade i između njih veliki kip Sv.Jure .Uvijek se sjetim Jurjeva za vrijeme domovinskog rata kad se nad našim gradom slomila srpska avionska armada...
U nastavku - zbirka starinskih alata korištenih u polju i u domovima naših predaka...
Nema posjetitelja... suha trava i brdsko cvijeće šušti pod stopalima,a iz krošnji se čuje zujanje bumbara i pčela...Zrak prepun mirisa ...
A sad - pođimo do vrha brdašca. Gledam u skaline i razmišljam...svako malo po jedna postaja...nisu udaljene metrima već decimetrima...
Neko bi rekao,kakva je to pokora kad je penjanje do vrha brda tako brzo gotovo???A, meni se čini da su metri pređeni srcem bolji nego pređeni nogama...

Na vrhu skalina ugledah kip Majke Marije Kraljice Mira i stadoh...
- natpis koji okružuje uzvisinu na kojoj se nalazi - KRALJICE MIRA MOLI ZA SVIJET,SPASI GREŠNIKE,BOLESNIKE IZLJEČI...
Gledam u taj lik koji nas promatra ,sa smješkom i preplavi me ogromna ljubav i toplina...
Pozdravih Majku i pomolih se ... nakon tolikog traženja i lutanja dođoh do njezinih skuta.

Na postolju ploča sa upisanim datumom posjeta blagopokojnog svima nama dragog hrvatskog Kardinala Kuharića.

I sa te gradine puca pogled na onu hercegovinu ... u suprotnom smjeru sa druge strane Neretve nalazi se mjesto zbog kojeg mi sada znaju samo poteći suze iz očiju ...

Silazimo sa brda i odlazimo do spomenika svim žrtvama II svjetskog rata sa tih prostora - 456 upisanih imena...Spomenik je izgrađen u obliku otvorenog groba, u obliku križa a simbolizira sedam svetih sakramenata na 7 ploča, na njemu je epitaf:
Domovino, radi tebe
Radi bitka tvog
Gdje nam kosti rasute su
Znade samo Bog.
Pomolili smo se za pokojne...

Pomolili smo se za žive - za sve one koje poznajemo i koji u srcu traže - MIR

Ja sam ga pronašla , baš kao što sam pronašla Hrasno ,mjesto prepuno povijesti , patnje,istine i Mira.Mjesta u kojem se svetkovina Kraljice Mira slavi drugu nedilju u mjesecu svibnju ...

Jučer ,oko 4 ...vruće,nema vjetra...U stanu tišina ( Ivan je otišao u vrtić)...Ja naglas razmišljam - pa pitam muža-kakva je temperatura mora.
Čovječe - 23 stupnja... moglo bi se poć napokon na more.

I šta dalje pričat,zna se tko je bio prvi na vratima u kompletnoj opremi!

A Ivanu smo spremili iznenađenja.Došli smo po njega u vrtić i pokazali mu kupaće...Smješak je bio od uha do uha.

I onda u auto do plaže.Ja ne znam kako je to kod drugih ,ali kod nas je definitivno ludnica kad se tek krene na more...Svi guraju svoj pravac, i svi bi nešto tili ,a ja i suprug se rastežemo ko žvaka.
I tako,oni se kupaju ,a ja legla,kao hvatam boju u 5 ipo popodne...
Zatvorim oči,u zraku miris borovine,djeca bućkaju...i tišina...ma za zaspat.
I onda se čuje - jarčino,jarčino,jarčino...glupane,glupane...xxxx je ----.xxx yxyqw ...i to se dere dijete od svojih 12 godina.
Ćaća mu sidi dok on oko sebe svit maltretira i nije ga briga.Kad je red doša na Mariju - kojoj se počeo rugat da nezna pričat i da je japanka ,Ante se stavio u obranu sestrinog dostojanstva.
Meni drago da je brani,jer bi prije znao škicat da nebi ko vidija da mu je Marija sestra- i to nije ništa neobično,a sa ovim mi je pokazao da mu je seka postala jako bitna.
Nakon dva ponavljanja da prestane ,reka mu je da će ga bubnit.Tek tad je prestao zafrkavat Mariju.Onda se okomio na susjednu žrtvu,a otac mu kao što rekoh,uopće nije reagira.

I onda dođem do one ponovno- eto on ima dar govora,nije ni zinija na svijet,a psuje ko kočijaš ...Ima toga svugdi i vjerojatno mi taj mali nebi zapeo toliko za uši da nije oko mene bio mir i tišina .

Djeca su se iskupala,i izmorila.Skontali ja i muž da će večeras Ivan valjda ranije leć kad se iscrpio,-Moš mislit.Dežurala sam sa njim do 1.30 ,kad je jedva zaspo.Previše se umorio.Problem je što je Marija totalna suprotnost Ivanu ...koliko je god on nemiran ona je mirna.Pa se kako rekoh uvijek treba uštimavat.

A danas smo došli na plažu i ponovno sam bila glavna.Od tolike plaže i mora moja Marija namjerno ide u šporkicu ( more nanilo trave i boce i svašta nešto ,nema puno,ali - jooooj!).
I ja kažem da se makne-Marija ništa.
Ja viknem da se makne -Marija opet ništa.
Ja bi se sad itila u vodu i to na glavu - a Marija se smije.

Ajde izlazi vanka !!!- za divno čudo me poslušala.
- E sad sjedi kad me nećeš slušat.Koga ćeš slušat ako nećeš mamu?
- Tatu ! - odgovori meni moja Marija.
- Dobro... - i hajde budi sad pametan!

Ivan je danas došao do top , topa plafona... ili kako ja to zovem do krajnje granice svoje hiperaktivnosti ... i onda je došlo do pražnjenja. Izlepršao se do maksimiuma...

Ali svako to nabijanje adrenalinom - je strašno ... Pukne ga.
Jutros je počeo plakat u trgovini - nema komunikacije,a ja s njim na sred trgovine i stala.Nema kud,nego misli se,šta je bilo i zašto Ivan plače.Bili smo centar zanimanja,kao i obično - imam Ivana koji počne plakat iza svega glasa - a ima 8 godina!U početku su mi smetali komentari tipa - vidi ovo,ili a nebi ja njega tako da je on moj ...ili kad bi Marija posezala za tuđom cucom - kako me nije stid i takve priče tipa - djeca su vam neodgojena...
I onda vam oko nekih doba jednostavno dosadi stalno ponavljat objašnjenja - da djeca nisu neodgojena - već autistična!
A oprostite..obično uslijedi i onda je njima neugodno - znate,nebi se nikada na njima reklo.
Znam ,jer ja i pokušavam osposobit oboje za što samostalniji život - u kojem neće biti velike razlike. Učim ih ,ali nema učenja dok ne sazriju za naukovanje.

I mislim se ja i brbljam njemu ,a on se dere.Ključni je trenutak bio kad se uhvatio za pišulinca.
- A,moj Ivane ,pa tebi se piški!!!...
Pravac WC.

E sad jeli taj plač zbog senzibilnog ponašanja i adrenalina ili zbog obične ljudske potrebe za wc-om i maminog ne razumjevanja?

Svakako,kad smo došli kući,iako smo obavili nuždu- bio je isfrustriran i počeo ponovno plakat i trčat po stanu.
Uvalila sam ga u krevet i rekla da dok ne prestane - nema ustajanja.
Tri put sam ga vraćala - četvrti put je ostao ležat . I smirio se.
Onda sam mu došla na vrata i pitala ga
- Jesi završio ?
- E - ovo je Ivanov odgovor
- Jesi se smirio?
- E - opet Ivanov odgovor
- Želiš li sić sa kreveta?
- E - mami još jednom
- Onda siđi.Počneš li opet tuljenjem komunicirat ideš opet u krevet. Pokušaj se malo drugačije izrazit.

Dan smo završili bodom za Vatrene i pobjedom Brazila ...

Eto ,šta se dogodi kad djete izgubi strpljenje...

Kako mi ne zna kazat onda se snalazim i ja i oni kako stigneš...Imamo taj svoj nekakav način komunikacije i kužimo se...koji put teže,a koji put je jednostavno...
E,al kad Ivan uleti u kadu ( začepi odvod) i napuni je sa vodom ( topla) i još stavi kupku i napravi pjenicu u koju se uvali do nosa - onda znam koliko je sati .Opet MORE!I sve je odradio za pet!
Kupao se on tako kojih pola sata ,izašao iz kade,uzeo ručnik,umotao se i došao k meni da završim biznis.

A Marija...
Isti postupak i na kraju - sama izašla iz kade,sama se obrisala i uzela fen za osušit kosu.
Obukla se sama-ja sam samo dala što će obuć iako vjerujem da je i to mogla sama...
Uključila je fen,počešljala kosu,osušila i samo mi je preostalo da joj franzete zakačim sa malom kopčicom.
Fen je vratila na svoje mjesto ,a mokri ručnik u kupatilo...
I za Mariju čista petica!

A danas su išli njih dvoje sa tatom kupiti sandale...
Ivan je opet izabrao smeđe sa nijansom maslinasto zelene ovaj put,a Marija je došla doma u crvenim sandalama!
I to - podloga di ide stopalo - žuta, ostalo je crvena ,a na dijelu di dođu prsti prišiveni komadi u obliku packi od boje i to zeleni,plavi,narančasti i rozi ...
A super... te se šuze mogu nosit uz bilo koju majcu i crvene su sad u điru.
I tata, -rekoh ja mužu - cipele su prva liga ,jesi ih ti izabrao ?
Muž odmahne glavom i pokaza na Mariju - Ona ih je izabrala sama!


I šta reć nego - Eto ti ,mama!