Nije mi se blog otvarao ,a tila sam pisat ...
Hvala vam svima na lijepim željama... moja radost je riječima nemjerljiva - ogromna je.
Uz njih dvoje bio je još jedan dečkić sa cerebralnom paralizom ... Dao mi je ruku nakon Sv.Mise i držali smo se.I to mi je bio divan doživljaj.Dijete me ne poznaje ,ali mi daje svoju ruku s povjerenjem...
Imam doista dojam da su mi i moja dječica sada još bliže nego što su bili prije...
Kad se samo sjetim svojih suza kad bih pomislila kako im se nikada neke stvari u životu neće dogoditi , a evo događaju se.Pri tom ne mislim na neke velike uspjehe i velika dostignuća u kojima bi se ljudi divili njihovom uspjehu i znanju...
Razmišljam o duši ...onom nevidljivom uspjehu kojeg postajemo svjesni tek na kraju životnoga puta...
Što nam vrijedi sav uspijeh na svijetu ako izgubimo dušu.Zato mi je njihov Prva Pričest bila - dodir neba...
Nisu imali bijele haljinice...nisu imali ni pripreme ... Došli su pred Krista svo troje - čista srca i otvorene duše... i onda dođe čovjeku da se zaista upita - zašto sami sebi kompliciramo život?
Isus nam je rekao da budemo kao djeca ... a mi se opterećujemo jesmo li se smjestili,namjestili i umjestili kako spada i pripada ...
Nekom tijelo zdravo - a čini kriminal ~ dok nekom tijelo bolesno - al duša čista...
Pa se pitam - što nam je blago koje sabiremo svakodnevno?
Pitam se - koliko je djece sa teškoćama u razvoju koja nikada nisu pristupila Stolu Gospodinovu ... iz raznoraznih razloga.?
Danas je blagdan Sv.Antuna Padovanskog - Sveti Ante...moli za nas !
Post je objavljen 13.06.2006. u 00:07 sati.