Tinman

Samo tražim inspiraciju...

Znam da je ovo bilo jedno od pitanja ankete koju su provodili medju patoloskim ubojicama i drugim tipovima ljudi da bi bolje upoznali um i kako razmisljaju ubojice.

Zakljucak, tko god nije pogodio i bolje za njega!

Ovo je anketa koja je bila provedena (kasnije ću vam reći gdje) sa ciljem da se bolje upozna (kasnije ću vam reći čiji karakter)

Nakon čitanja molim vas da date svoje mišljenje i odgovor.


Sprovod.
Umrla majka.
Na sprovodu otac, dvije kćerke, ostala rodbina i prijatelji.
Jedna kćerka ugleda prekrasnog čovjeka koji po svemu izgleda kao "muškarac njezinog zivota" iako ga nikada prije nije vidjela. Odmah se zaljubi na licu mjesta. Ipak, pošto je to pogreb njezine majke ne poduzme ništa.
Djevojka se raspitala o njemu kod svih prisutnih na sprovodu, ali nitko joj ništa nije znao reći.
Tjedan dana kasnije ona ubije svoju sestru.
Pitanje: Zašto? Navedite razlog (smo jedan) zašto je djevojka iz priče ublila svoju sestru.

Gotov je pool festival, jebga, nije bilo u bazenu, ali bilo je dobro. Nagledao sam se dobrih filmova, čak sam gledao i film gdje moj sin jedan od glavnih glumaca (klinac ima 5 godina), naslušao sam se dobrih bendova.
Strašno mi se dopao Urban, momak je o.k., normalan dečko a ne ko onaj kreten iz pipsa, pa grupa Q-pack, a tek njihova pjevačica, pravi su. ALI, Gustafi, ljudi, to je fešta do jutra. Oni STVARNO sviraju iz gušta a ne zbog love. Volim ih i jako su mi dragi...Nisam ni znao da imaju pjevačicu, eto, naučio sam nešto novo. U ta tri dana, popilo se, plesalo se, pjevalo, izgubio sam glas pa sada šapčem ali bilo je dobro. Sestro, počeli su svirat tek u pol 2 pa te zato nisam zvao, ne ljutiš se?

Ovo još moram napisati, pričao sam sa Urbanom i vidjela nas jedna cura. Došla do mene kasnije i zamolila me za autogram, ne moj nego Urbanov. Ajd idemo probat. Došli smo do njega, i kažem mu, daj Urban, molim te jedan autogram za moju prijateljicu a ona kao nekad klinke kad su vidle Beatlese, koljena, vrisak, suze, hahaha...Urban joj je nekaj i nacrtao (krasno, stvarno). Poslije mi se ona nije mogla zahvaliti za to jedino me njen dečko grdo gledao, ne znam zakaj...hahaha...Fakat, Urbanu nije bilo teško poslije nastupa davati autograme i pričati, a onaj majmun (članak ispod), ma ne znam čemu usporedba...

Rasprava na forumu između mog frenda i Rippera, pardon, Daddya (hahaha)

Moj frend:
Prvo pozdravljam sve na ovom forumu. Ovo je moj prvi, a najvjerojatnije i zadnji post ovdje, registrirao sam se samo zbog toga da reagiram na koncert Pipsa u Ivaniću, vukojebinici kako je neki ovdje nazivaju. Prvo, zašto se bend uopće odlučuje na svirke u mjestima koja u startu prezire? To je totalno podcjenjivanje publike koja će u "vukojebinici" doći pogledati svirku. Drugo, neko je rekao da je koncert bio besplatan. Da, besplatan upad, ali su Pipsi (ispravite me ako griješim) za sramotnu svirku uzeli 5.000,00 kunića. Eto, tek toliko da se zna. Stvarno nije neka lova, ali za ono što smo imali prilike čuti i vidjeti puno previše. Nakon koncerta mislim da bi se na prste jedne ruke moglo nabrojiti koliko je ljudi bilo zadovoljno koncertom. Najveći razlog nezadovoljstva je, barem po mom mišljenu, bio očigledni prezir banda prema mjestu i publici. Mislim, nitko vas nije tjerao da dođete u vukojebinu svirati, sviralo je prije Pipsa u našoj maloj vukojebini puno većih i boljih bandova, a nadam se da će ih biti još.
Eto toliko od mene, pozdrav svima.


Ripper (Daddy)
ni bend ni ja nemamo baš niš protiv ivanića
vukojebinica ti je meni cijela državica, pa (često) i zagrebčić, znaš....
kad se popnem na stage nikad nikad nikad ne podcjenjujem nikoga, ponajprije zato jer držim do sebe. naime, nemam što s takvim stavom raditi gore.
prema publici se odnosim s poštovanjem, tako je bilo i tamo.
osobne ukuse ponekog iz publike cijenim, pa makar bili i negativno nastrojeni.
ponavljam, svirali smo standardno, znači dobro.
mislim da nakon desetine tisuća proba i tisuću koncerata znam kad bend svira dobro.
a da li je show bio dobar? nije, naravno da nije.
ali show uključuje dosta toga što nije do benda; solidan zvuk u dvorani (nemoguće ga je tamo napraviti), light (svirali smo pod bijelim svjetlom), a uvijek volim da gro publike dođe na bend jer ga sluša, a ne zato da si naručuju uvijek iste pjesme.
no, fakat se ne žalim jer rijetko kada su uvjeti podnošljivi; a najgore je da ili tako hoćeš...ili nikako. i tako već 15 godina...
cijeniti bend - to malo tko ovdje razumije jer ih baš nitko nije ni naučio. dobro kaže brega; ili su muzikaši za sprovode ili za vjenčanja.
pozdrav ivaniću! ponavljam, mi nismo primitivci koji bi svoje komplekse liječili bilo gdje ako smo već pristali u određenim uvjetima nastupiti. tako nisam odgojen. zaista, nitko nas ne tjera.

Pipsi su sranje!

Mislio sam da će biti super, imao sam par hladnih piva u sebi, dobro društvo, odlično raspoloženje, ali…
»Koncert» se održavao u maloj sali doma kulture, izgrađenom 50-tih godina sa nakanom da se tamo drže partijski sastanci, govori, i kulturna događanja. Izgleda nakaradno, kao i ta vremena.
Došao sam među prvima, da popijem pivu na miru, dok još nema gužve. Uđem unutra, a na stolcima, zajedno spojenima, leži Ripper (tzv. pjevač grupe) i bulji u prazno. Pitam svoju ekipu jel majstor hoće popit kaj, kak je red i običaj. Kažu mi da ga pustim na miru jer je on u nekoj drugoj dimenziji i da je samo tjelesno tu. Ili je tip spržen ili se fura na neki užas, a kaj drugo.
Dobro, baš me briga, nemam ni previše novaca za potegnut rundu, pa ne inzistiram. Njegova grupa isprobava instrumente, i fakat, dečki sviraju fenomenalno. «Start me up» od Rolling Stonsa, meni osobno jedna od najdražih stvari. Mislim si, bit će super ak tak nastave…
Počne «koncert», sviraju sat vremena, ne znam nijednu stvar, mislim si, to je valjda novi materijal, neobrađeni, pa valjda to tak mora. Prođe još sat vremena, još uvijek sviraju, Ripper gleda u plafon i nekaj pjeva, a kaj, mislim da ni on ne zna.
Već sam supijan, ali ona faza kad si najviše zajeban, pa neće valjda još nas maltretirat.
Ali još sat vremena, skužil sam samo jednu stvar «nogomet», ajd, i to je bilo o.k., sve ostalo za k…c
Odjednom glazba prestane, Ripper se makne sa bine, dečki peglaju još pol minute i to je to!
Dođe organizatorica koncerta pred mikrofon i kaže «to je to, koncert je gotov!» Pa kad je počeo? Ripper se vrati, legne na pod bine i zuri u plafon. Dolaze klinci i mole ga da odsviraju «Dinamo ja volim», a on ništa, neće! Tak sam bio ljut, da sam gledao jel bude prošao kraj mene da mu pokažem što je to vruće, pokretano ljudskom snagom i JAKO boli, ali odustao sam kad sam ga malo bolje promotrio. Tip je totalno u banani.
Bio sam na puno koncerata i fakat slušam različite smjerove glazbe, od bluesa, rocka , do ne znam čega ali kamo bi ovo strpao, nemam pojma. I još nekaj, jebem mater onom kritičaru kome su oni super…(sorry na prostoti, ali nema u hrvatskom rječniku ljepše, opisnije i prikladnije riječi)

Pipsi su sranje…

U mom gradu organiziramo film festival početkom 6. mjeseca. Bit će puno dobrih filmova i žive svirke…možete pratiti napredak u stvaranju festivala na službenim stranicama www.poolfilmfest.com
Ako malo pažljivije pročitate ime linka, shvatit ćete da se on održava u bazenu ( i oko njega). Inače, taj bazen je spomenik gluposti od prije tridesetak godina kad su lokalni glavešine započeli graditi bazen ali su odustali pred kraj iz samo njima poznatih razloga. Tako da pool festival ustvari simbolizira nastajanje nečeg novog iz nečeg starog i neiskorištenog.
Ima puno prijava za filmove, svih žanrova, iz cijelog svijeta, A od grupa koje će svirati biti će Pips, Chips & Videoclips, Urban, Overflow i oni koje će najviše razveseliti Trillian i mene – Gustafi!
Dođite, gledajte, plešite i uživajte!

Čitao sam post od svoje sestre i odlučio sam napraviti popis svojih ozljeda, nenamjernih, ali jako bolnih...

- 6 puta šivao glavu zbog neopreznog padanja sa krovova (sve do prvog osnovne)
- 1 put slomio nogu ( pao sam sa kauča)
- 1 put izvrnuo gležanj ( u hodu po ravnom asfaltu, doma, nakon 6 mjeseci Velebita)
- 3 puta bio na vađenju stranog tijela iz oka
- 3 puta šivao ruku zbog raznih povreda (isprobavanja što se dogodi kad čekićem lupiš po zrnu metka i sl..)
- 4 puta zaboravio stavit glavu prilikom sjedanja u auto ( bolan udarac vratima po ušima)
- 1 put zaboravio izvadit ruku iz ladice prije udarca nogom u istu (ladicu); jako boli
- 2 put razbijen nos od zaboravljanja maknut nogu kad otvaraš vrata od sobe
- 3 puta ispadanje nokta na ruci zbog nepreciznog udarca čekićem (jako boli)
- 2 puta udarac bosom nogom o metalni prag kupaone te ispadanje nokta
- 1 put razbijen nos prilikom (slučajnog) spoja auta i stabla pri nepoznatoj brzini (boli)
. 1 put šivana glava prilikom skoka sa motora na haubu auta pa onda na prometni znak «STOP» pazi ironije na njemu sam se i zaustavio
1 put napuknuta ruka zbog pada preko ograde (ne znam kak sam to uspio)
- nemam slijepo crijevo, krajnike, fali mi 6 zuba, razbio sam 3 auta, jeadn motor, četiri bicikla, nekoliko tipova i koja majka me ne bi poželjela za zeta?

Dodje Mujo kuci navecer pijan k'o letva, i zavuce se pored Fate koja je vec spavala. Kad se probudio vidio je cudnog covjeka kako stoji pored kreveta noseci dugu bijelu halju.
- "Tko si ti?", priupita Mujo.
- "Ja sam Sveti Petar!"
- "Jel' to znaci da sam ja mrtav?"
- "Da!"
- "Ali, imam jos tolko razloga za zivot, nisam se oprostio od obitelji... Moras me poslati nazad i to odmah."
- "Mozes se reinkarnirati, ali postoji kvaka. Mogu te poslati nazad ali samo kao psa, ili kao kokos."
- "Onda bolje kao kokos posto znam da ima farma, odmah blizu kuce."
Petar zapljesne rukama, pojavi se svjetlost i Mujo se nadje prekriven perjem kako kljuca okolo po dvoristu. Dodje pijetao do njega i pita Muju:
- "Sta, znaci ti si nova kokos, jel' uzivas prvi dan ovdje?"
- "Je super je, ali imam cudan osjecaj iznutra kao da cu eksplodirati."
- "Ma to ovuliras, nije to nista. Nemoj mi reci da nikad nisi snijeo jaje? Ako nisi, samo se opusti i pusti da sve ide svojim tijekom."
I Mujo se opusti i nakon nekog trenutka izleti jaje. I obuzme Muju milina jer je po prvi puta osjetio majcinstvo. Kad je snijeo drugo jaje, obuzelo ga je jos veci val emocija i znao je da biti reinkarniran kao kokos mu je nesto najbolje u zivotu sto mu se moglo dogoditi... Ikada!!! Uzitak je bio nezamisliv i taman kad je htio snijeti trece jaje osjeti udarac u potiljak glave i cuje Fatu kako vice:
- "Probudi se, picka ti materina pijana, seres po krevetu..."

Poštovani!
Zahvaljujem Vam se na uslugama koje pružate kao javna televizija. Hvala Vam na "Petici" u ponoć, hvala na "Dori", hvala na hrpama reklama, hvala na kiču, hvala na prijenosu sabora, ukratko, jedno veliko HVALA!

Predlažem da povećate pretplatu jer smatram da ni 66 kuna mjesečne naknade nije dovoljno da Vas nagradi za takav trud i zalaganje prilikom pripreme programske sheme...
I jedna molba: nemojte zapošljavati mlade i sposobne nego zapošljavajte podobne!!!
Hvala!

Srdačan pozdrav

(sestro, nisam te razočarao...morao sam...)

P.S. Dobio sam i odgovor, gotovu šprancu kojom odjebu sve koji pišu, probajte...

Ocevidom je utvrdjeno da je u prekjucerasnjem pozaru u sibenskom zaledju, kada je izgorjelo trideset hektara sume i niskog raslinja, postradala i plantaza s jos neutvrdjenim brojem sadnica indijske konoplje. M.J. (24), nezaposleni KV konobar iz Vodica, za kojega se osnovano sumnja da je vlasnik plantaze, a koji se u vrijeme pozara zatekao medju biljkama koje je poskrivecki posadio i njegovao, sada je smijesten na Psihijatrijskom odjelu Sibenske bolnice. Operativna obrada nad M.J. ce se provesti cim se on prestane cerekati.
(Zahvaljujem sestri na mailu)

Dragi moji, sretan vam božić i nova godina i sve ostalo…
Pričamo moj prijatelj i ja, obadva nadubni obrtnici, bivši branitelji i sva ostala sranja, radimo kod novopečenog bogataša i kretena, i on meni ispriča vrhunski vic, da sam, doslovno pao na pod od smijeha, a vic ide ovako: Mujo i Haso otvorili obrt i nakon godinu dana obrt propada. Pita Haso Muju: Mujo jel možeš spavat po noći? Kaže Mujo: uopče ne spavam, stalno razmišljam šta nam je to trebalo, a ti Haso? Kaže Haso: ja ti spavam kao beba. Kako kao beba, čovječe, pa u dugovima smo kaže Mujo. Pa lijepo, sat vremena spavam, sat vremena plačem…Hahaha…Kaj nije dobar?

Čitajući neki dan blog od "venice queen" vezan uz grafite, sjetih se svoje avanture...Bili smo klinci, 87 godine, i šta čemo, ajmo pisat grafite na prekrasnom bijelom zidu škole. Ukrali smo sprejeve iz radione mog tate, i trk do škole. Drugi su pisali bedastoće a ja sam napisao U2, to se tada slušalo. Ali, pošto je to bila 87, tdašnja milicija baš nije slušala radio sa rockom, više narodnjake, i napravili nam zasjedu. Ulovili su nas drugi dan i meni kaže milicajac "Šta je, ustaše, je li? Dvojica ste bili?" Usro sam se, uglavnom, priveli su nas u stanicu, sve smo priznali, a tko ne bi, imali smo 15 godina. Ali kad me je stari primio...Još me sad boli...Veli moj stari, sine, a kaj da nisi stigao napisat dvojku? Svi bi završili u zatvoru. A jebga...

Kako me često prate moji filmovi iz rata, i još uvijek imam problema sa snom, puno surfam po forumima i naletih na jednu priču, surovu, kakav je bio i rat. Ispričavam se što je takva, ali meni ne ide iz glave pa da je i podijelim sa Vama...

Pismo prijatelju u Americi, pisano na engleskom, nadam se da znate jezik...Ne da mi se prevađat na hrvatski...


I promised that I will write to you about the war, I have many stories sad and happy ones, many of my feelings I could describe, but for this time I chose one story what will show some irrationalities of war.

In spring 1992, I where on battlefield around small town Capljina on the river Neretva .

We (Croats) where on west side of the river and Serbs where situated on the east side of the river, my position was on the small hill Gradina something like 1000 m from river coast, it was early in the morning and it was cease fire because of negotiations between us and them, for the reason something like 280 Serbian soldiers was trapped in YU army base on the our side and they couldn’t cross the river to join their fucking comrades.

We tried to capture that base , (because there was 2 tanks and couple of cannons, many ammunition, hand weapons, and believe me we where short of that).. I forgot to tell you base was on the river coast and they have artillery support from other side (river is only 200 m wide). So with negotiations we ask them to freely leave but without weapons.

Just for the record from my point of view (2.000 m wide) they have 3 dug in tanks, many canons, mortars and 2 multiple rocket launchers (128 mm) behind hill on their side.We have 2 old 76 mm canons, 2 mortars 82 mm and 3 120 mm, and of course hand anti-tank launchers in small number.


Me and my friend crawl down on coast and lie down in I think that is reed (thing what is grow in the river) we found a good spot for observing other side. We was armed with old M-98 7,9 mm rifles (old German mauzer from WWI) but someone put on it optics and it become good sniper-rifle. Optics was also good for observation ( I was armed with AK-47, during the war, but for that time I took "sniper").

Anyway we lie down and I noticed one Serbian guy with uniform on the other side where was abandoned village . He was playing with dog, small white bastard. I like animals very much, , and I’ve seen lots of abandoned and killed animals especially dogs in this war.

He was something like 300-320 m from us, sitting on small wall, throwing the piece of wood and dog was bringing it back , like almost all dogs are doing.

In that moment i told to myself “look there are also normal people between them ( hate was enormous)

I could meet with this guy after the war to drink couple of beers after the war”.

I tell to my friend: look there is guy playing with dog like there is no war around him.

And he also look thru the optics, and we both observe that peaceful picture in the middle of the war.

Suddenly guy take his gun from his belt , dog approach to him with piece of wood in his mouth, waving his tail, he put the piece of wood in front of guy’s legs, the Serb put the gun in dogs mouth and he pulled the trigger.......

In the same moment thought cross my mind “there are no normal ones between them”and in that moment maybe 1 or 2 (maybe more,) seconds after his shot, me and my friend, without any talk between us, pulled our triggers and blow the fucker couple of meters back (with 2 bullets 7,9 mm in body , he was really blown away).

After that shots cease fire was broke and all weapons on the battlefield start to fire. We lie down till night and when night come we crawl back on our place. We survived that , but we where guilty ones for breaking the cease fire, nobody knows who really begin fire and we never confess that to none.

After two day’s, when heavy fighting ended we capture their base, Some of our soldiers died for that what we did, maybe they wanted to surrender?.

Maybe with negotiations, many of our soldiers and theirs will be still alive, but we couldn’t hold ourselves.

For the end just one though, they are all Milosevic’s willing executioners.

Zapisnik o nezgodi
Radi se o jednom privatniku, koji je povodom radne nezgode uputio ispunjen formular svom osiguravajucem zavodu za preuzimanje nastalih troskova lijecenja. Sve ovo se dogodilo u Svicarskoj gdje se ovaj dogadjaj mogao procitati u Zuricher Cosmos-u. U tom formularu osteceni je, na pitanje nacina dogadjanja te nezgode naveo, da je NEPLANIRANO odreagirao u jednom trenutku. Takav statement je SUVI (Svicarski osiguravajuci zavod za Privatnike) bio dosta neprecizan, tako da su sluzbenici iz osiguranja zamolili privatnika, da im to malo detaljnije objasni, jer je neophodno za daljnje razmatranje...
Privatnik odgovara na tu molbu sljedece:
Cijenjene Dame i Gospodo, u odgovaranju na vasu molbu za dobivanje dodatnih informacija mogu vam reci sljedece. Kod pitanja 3 u formularu naveo sam neplanirano reagiranje kao uzrok nesrece. Zamolili ste me da vam to pojasnim, sto ovim putem zelim uciniti.
Kao sto vec znate, po zanimanju sam krovopokrivac. Tog kobnog dana nalazio sam se sam na krovu jedne sestokatnice. Kada sam zavrsio sa svojim poslom imao sam 250kg crjepova viska na krovu koje je trebalo spustiti na tlo. Posto nisam imao namjeru da ih u bezbroj navrata nosim stepenicama, odlucio sam ih staviti u veliku kantu. (Kanta koja inace sluzi za dizanje ili spustanje tereta sa visine.). Sisao sam na tlo i vukao sam konopac zavezan za kantu preko role sve dok nisam digao kantu, koja je bila vezana za isti,na visinu na kojoj mi je trebala. Konopac sam naknadno cvorom vezao i time sam stabilizirao kantu na visini sestog kata.Nakon toga sam otisao na krov i natovario kantu da bi poslije toga sisao dolje. Na tlu sam odvezao konopac u namjeri da je kontrolirano spustim (kantu koju sam natovario sa 250kg crjepova...). Ako procitate pitanje broj 11 iz prethodnog formulara, ustanovit cete da sam u to vrijeme vagao nekih 75kg.
Veoma iznaden povodom gubljenja tla pod nogama, izgubio sam "duhovnu prisebnost" i zaboravio u svoj toj frci ispustiti konopac iz ruku. Mogu reci da u tom trenutku nisam bio pri sebi. Mislim da ovdje ne trebam navoditi, da sam velikom brzinom isao ka gore. Od prilike u visini 3. kata sam se sreo s kantom (uh). Taj susret objasnjava frakturu lubanje i lom kljucne kosti. Neznatno sporije nastavio sam putanju ka vrhu i tek sam se zaustavio kad su mi vrhovi prstiju upali u rolu koja je oznacavala najvisu tocku. Bol koji ne mogu opisati je uzrokovana lomljenjem 3 prsta i dva nokta. Mimo svih bolova, ja ne gubim svoju prisebnost i odrzavam se na konopcu, kojeg ne smijem ispustiti iz ruku ni pod koju cijenu.
Kanta, koja je u meduvremenu stigla na cilj, pod svom svojom jacinom i tezinom udara o tlo i izbija i lomi svoje dno. Time dolazi do ispraznjavanja iste. Kao sto rekoh u proslom formularu kod tocke 11, vagao sam 75kg i samim time znatno tezi od prazne kante u tom trenutku. Kao sto vec mozete zamisliti, poceo je veoma brz silazak.. U visini 3. kata sam ponovo sreo kantu ovaj put dolazeci odozgo. Susret s kantom koji kao posljedice nosi sljedece: Slomljeni zglobovi na obje noge, lom lijevog koljena i ogrebotine po nogama i rukama. Ovaj put znatno usporen nastavio sam putanju ka tlu, gdje sam pri prizemljivanju na izlomljene crjepove slomio 3 prsljena, bol koji nisam ni registrirao.
Dok sam tako lezao dolje, sav izlomljen na izlomljenim crjepovima i promatrao kantu koja je bez dna visila na visini sestog kata, ostao sam ponovo bez svoje "duhovne prisutnosti" i pustio sam konopac. Ovaj put je kanta bez ikakvih zastoja krenula ka meni i izbila mi 3 zuba i slomila nos.. .Veoma mi je zao zbog svega ovoga i nadam se da sam vam ovim opisom olaksao buduce razmatranje. U slucaju da vam nedostaju precizniji detalji, stojim vam na raspolaganju....

Pitanje: Moj suprug zeli probati seks u troje sa mnom i s mojom sestrom.
Odgovor: Suprug vam je ocito vrlo odan. Ne moze vas se zasititi pa zeli isprobati i najbolju poslije vas - vasu sestru. To niposto nije problem, dapace, obitelj ce time postati prisnija. Zasto ne biste ukljucili i neke sestricne? Ako svejedno dvojite, dopustite mu da ode s nekom od vasih rodakinja, kupite mu lijepi, skupi poklon, skuhajte mu fini rucak i ne spominjite taj oblik njegova ponasanja

Pitanje: S mojim suprugom nikad nisam dozivjela orgazam.
Odgovor: Zenski orgazam je mit ustolicen od strane militantnih feministkinja koje mrze muskarce. Kao takav, opasan je za obiteljsko zajednistvo. Nemojte ga nikad vise spominjati svom suprugu i pokazite mu svoju ljubav s nekim lijepim, skupim poklonom i slasnim kuhanim zalogajem

Pitanje: Moj suprug neprestano trazi oralni seks.
Odgovor: Udovoljite mu. Sperma nije samo sjajnog ukusa, vec ima i samo 10 kalorija u jednoj zlicici. Hranjiva je, pomaze da ocuvate figuru i daje izuzetan sjaj vasoj kozi. Zanimljivo, ali to muskarac dobro zna. Njegova je ponuda za oralni seks potpuno nesebicna. Dapace, oralni seks je za muskarca ekstremno bolan. On tako samo pokazuje koliko vas voli. Najbolje sto mozete uciniti je da mu zahvalite, kupite lijepi, skupi poklon I skuhate mu fini rucak.

Pitanje: Moj suprug previse cesto provodi noci sa svojim muskim drustvom.
Odgovor: To je posve normalno ponasanje i treba ga poticati. Muskarac je lovac i mora se dokazivati medu drugim muskarcima. Daleko od bilo kakvog zadovoljstva, noc s deckima je vrlo stresna, i povratak kuci je pravo olaksanje za vaseg partnera. Pogledajte samo kako je raznjezen i sretan kad se vrati svom stabilnom domu. Najbolje sto mozete uciniti je da mu kupite lijepi, skupi poklon, skuhate mu fini rucak i ne spominjete taj oblik njegova ponasanja.

Pitanje: Moj suprug ne zna gdje se nalazi moj klitoris.
Odgovor: Vas klitoris nije briga vaseg supruga. Ako se morate igrati s njim, cinite to u svoje slobodno vrijeme. Da biste pomogli obiteljski proracun mozete se i snimiti kamerom dok to radite pa potom traku prodavati na buvljaku. Krivnju zbog sebicnosti ublazit ce kupovina lijepog, skupog poklona i spremanje slasnog obroka za vaseg dragoga.

Pitanje: Mog supruga ne zanima predigra.
Odgovor: Predigra je za muskarca vrlo bolna. To znaci da ga ne volite dovoljno, jer zasto bi se inace morao toliko truditi da vas dovede u pravo raspolozenje. Napustite sve zelje u tom podrucju i iskupite se kupovinom skupog i lijepog poklona, te kuhanjem finog rucka.

Pitanje: Kako da znam kada sam spremna za seks?
Odgovor: Pitajte svog decka, on ce znati kada je pravi trenutak. Kada su ljubav i seks u pitanju, muskarci su puno odgovorniji, buduci da nisu emotivno konfuzni kao zene. To je dokazana cinjenica.

Pitanje: Trebam li se upustiti u seks na prvom izlasku s nekim?
Odgovor: DA. I prije, ako je moguce.

Pitanje: Sto se zapravo dogada tijekom cina vodenja ljubavi?
Odgovor: To u potpunosti ovisi o muskarcu. Vazno je da zapamtite da morate raditi ono sto vam on kaze bez ikakvih zapitkivanja. Ponekad od vas moze traziti i stvari koje vam se isprva cine malo cudnima. Svejdno ih ucinite.

Pitanje: Koliko bi dugo trebao trajati cin vodenja ljubavi?
Odgovor: Ne postoji prosjecno vrijeme, ali sve iznad dvije minute je dobro. Ukoliko seks traje krace od toga vrlo vjerojatno vi pozurujete svog muskarca. Nakon sto je vas partner zavrsio s vodenjem ljubavi, dobit ce prirodnu zelju da vas naglo ostavi i ode sa svojim prijateljima igrati golf. Ili se posveti nekoj drugoj aktivnosti, kao na primjer odlasku do birtije s drustvom u cilju konzumiranja velikih kolicina alkohola I pokretanja intimne diskusije s ekipom. Nemojte se osjecati izostavljenom dok ga nema, nadite si posla peruci mu rublje, cisteci mu stan, ili cak mozete otici i kupiti mu skupi poklon. Vratit ce se kad bude spreman.

Partizanen

Nacht. Regen gehen. Zwei Partizanen gehen skroz suma. Nicht gehen sondern plazen se pazljivo und lomen keine Grancica auf den podn.

Schwaben sljeden Partizanen. Schwaben haben Pesen und gute Schnellschiesgewehr. Pesen snofen auf den Podn und sljeden Partizanen.

Partizanen kommen do Kukuruzen. Kukuruzen gut fur schlafen und Partizanen umorni ko Majka.

Partizanen malo horen okoli was desaven und dann in Kukuruzen zaschlafen.

Das nicht gut fur Partizanen aber gut fur Schwaben.

Kuku lele Partizanen! Schwaben kommen do Kukuruzen.

Pesen divlje snofen und Schwaben gut wissen wo Partizanen in Kukuruzen schlafen. Partizanen i dalje schlafen ko Majka und ni slucajno ne hören Schwaben plazen prema njima.

Odjedamput eine Kukuruzen poken unten Schwaben und Partizanen se odmah wecken.

Sie zgraben Schisgewehr aber Schwaben Schnellschisgewehr viel besser.

Schwaben ofen feuer direkt po Partizanen und

Partizanen auch beginnen verderben neprijateljsku lebener silu i tehnicka materialna sredstva. Aber Schwaben pobjeden.

Partizanen oblezalen in Kukuruzen. Partizanen nicht gut. Partizanen kaput.


Srednja gostinska skola

Hasan Bojcatevic 4.a

i partizan...

Mrzim podjele u današnja vremena na ustaše i partizane, kao da je to bitno što je bilo prije 60 godina. Da bih dokazao da imam dedu koji je bio i u hrvatskim legionarima i u partizanima pokazat ću Vam njegove slike iz vojske. Mislim da nitko za moju obitelj ne može reći da smo ili crveni ili crni.

Draga sestro, dragi blogeri, uspio sam!!! Išli smo iz videoteke, žena, Nikola i ja po pločniku, ja u ruci držim dvd (crtić, normalno) i u susret prema nama ide jedan moj prijatelj. Veselo mu mahnem dsnom rukom, ali, u toj ruci sam držao dvd i prasnuo sam se iz sve snage po čelu. Skoro sam opao na pod od bola. A tek kad smo došli doma, kvrga nasred čela, krv. Totalna blamaža! Pa tko bi mi vjerovao da sam se sam nokautirao dvd-om nasred ceste?

E ljudi, danas mi je godišnjica braka, i to sedma! Sretno meni, a pogotovo njoj! Hahahaha...

Šetaju se dva policajca pokraj crvenog fiće i jedan kaže dugom: E, vidiš, takvu sam ja imao Ladu, ali zelenu...

Pozdrav mom kumu policajcu...

Jučer je bila godišnjica "Oluje". Prošlo je već 10 godina...Došao sam sa mora i dočekao me poziv za mobilizaciju. Nisam bio sretan zbog toga, mislio sam da ću morati u rov u Komarevo i gubit 3 mjeseca koliko su trajale smjene. Krenuli smo "Tamićem" prema Sisku i na glavnoj cesti, iza nas padne granata, jedno 20 m iza. Usrao sam se, nisam očekivao. Kamion nas je odveo u šumu, gdje su bili moji i, bilo nas je puno. Čudno malo za držanje položaja da nas je toliko. Vidio sam puno prijatelja i znanaca, i pričali smo kaj se dešava. Nitko nije imao pojma zakaj smo tu. Sreo sam Sašu. Došao je na odmor iz Južne Afrike doma, opet mu je smrdilo na rat i sam je došao. Dogovorili smo se da, ako se kome od nas nešto dogodi, ako poginem ja ili on, da javim njegovoj ženi da je stradao, a on mojoj obitelji. I krenuli smo u 4 ujutro do položaja, do sela. Točno u 5, naši minobacači su počeli ispucavati mine po četničkim položajima. I krenulo se, po šumi, maglovitoj i rosnoj, u akciju. Imao sam papovku, 30 metaka, gas masku i kacigu. Svi smo bili zbunjeni, nitko ne zna kam se ide, koliko će to trajati, kaj nas očekuje i slično. Došli smo bunkera. Iz njega je otvorena vatra na nas. Dva ranjena.
Ne da mi se više pisat, uglavnom, bilo je jebeno loše i bilo je svakakvo.
Ovo je pozdrav mojim dečkima koji su poginuli u «Oluji», pozdrav Grgi, Lipom i Horvatu, Pozdrav svim mojim prijateljima stradalim u ratu, volim vas, žao mi je kaj nismo zajedno, nedostajete mi…Usrani rat, promjenio me, mrzim ga. Prošao sam puno ratišta, i, nagledao se sranja, hvala bogu, nisam ranjen, jedino opičen u glavu al nisam jako…hahaha…

Nekoć je živio sretan i vrijedan Mravac, koji je dan za danom uredno išao na posao. Cijelog radnog dana je bio veseo i dobre volje pa si je ponekad i zviždukao vesele pjesmice. Bio je sretan da ima posao i njegovi su učinci bili odlični. No, bila je tu i kvaka: Mravac je radio bez odgovarajućih smjernica jer uopće nije imao nadređenog da ga vodi.

Stoga gospodin Stršljen, direktor poduzeća, odluči da se takva situacija ne smije tolerirati te zaposli Bubamaru, koja je imala veliko iskustvo s vođenjem. Prva briga Bubamare je bila da uvede kartice za evidentiranje Mravkovih dolazaka i odlazaka s posla.

Uspostavila je također i sustav primki i izdatnica. Stoga je bilo nužno zaposliti i tajnicu za pripravu dosjea i izvješća. Gospođica Paučica koju su s tim ciljem zaposlili uspostavila je ubrzo i pismohranu te postala odgovorna i za preuzimanje telefonskih poziva. Čitavo to vrijeme je vrijedni Mravac samo radio i radio i radio...

Pokazatelji, analize...
Direktor, gospodin Stršljen, bio je oduševljen izvješćima koja je primao od Bubamare te je uskoro počeo zahtijevati i odgovarajuće studije s grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja. Poradi toga je bilo potrebno zaposliti Hrušta kao ispomoć direktoru, te nabaviti novo računalo s tiskačem.

Pomalo je sretan i vrijedan Mravac počeo zaostajati s poslom i tužiti se na svu papirologiju s kojom se po novoj organizaciji morao baviti. Direktor je shvatio da mora hitro djelovati te je smjesta ustanovio mjesto šefa službe koji će nadzirati rad sretnog i vrijednog Mravca.

Na to novo radno mjesto su zaposlili Cvrčka, koji je najprije promijenio sav namještaj u svom uredu te zahtijevao novi ergonomski stol i novo računalo s ravnim zaslonom.

Vođenje, proračun...
Cijelu tu hrpu novih računala trebalo je umrežiti, a novi je šef službe dobio pomoćnika (dakako, bio mu je pomoćnik i u prijašnjem poduzeću) zaduženog za izradu strateškog projekta vođenja i proračun nove službe. Za to je vrijeme Mravac postajao sve manje vrijedan.

Međuljudski odnosi
"Morat ćemo naručiti izradu studije o međuljudkim odnosima i zadovoljstvu zaposlenih u poduzeću!", stručno je ustvrdio Cvrčak. Pregledavajući brojke i grafikone, gospodin Stršljen, direktor poduzeća, ustanovio je na svoje veliko čuđenje da služba u kojoj radi sretni i vrijedni Mravac, nije više tako uspješna kao nekad.

Stoga zamoli za pomoć vrhunskog savjetnika, gospođu Sovu, koja bi trebala izraditi analizu stanja i predložiti najbolje rješenje za njegovo poboljšanje. Nakon tromjesečnog snimanja stanja, gospođa je Sova podastrla izvješće u kojem je kao glavni razlog pada produktivnosti naveden višak zaposlenih.

U skladu s preporukom, direktor je poduzeo hitre i učinkovite mjere te otpustio Mravca.

Preuzeto sa www.vecernji-list.hr

P.S. Svaka slučajnost sa stvarim osobama i događajima je sasvim namjerna

Imam jednog prijatelja, puno starijeg od mene, s kojim sam prošao nekoliko ratišta. Bili smo u različitim jedinicama, ali nam je zadatak bio isti - izvidnici diverzanti. I tako sretnemo se u Starigradu Paklenici, poslije akcije Maslenica, i pričamo kraj hotela, uz flašu pive. I pitam ga kako si? A on ljut, nervozan, nemiran... Kaj je bilo, si dobro, koji ti je? A on mi kaže; "zasadio sam 14 stabiljki trave na balkonu kuće, i, netko me prijavio, taman pred berbu, došla vojna policija i sve uzeli." E reko ja, jebga. Peh.

Za par tjedana vidimo se doma, on i ja, i di ćemo, na pivu. I on opet ljut! Pa kaj se nisi već ohladio, pitam ga ja. On mi kaže da je dobio prijavu doma od policije za onu travu. I Pitam "jesi najebo?" A on kaže "nisam ali su me zajebali!" U prijavi je pisalo da mu je oduzeto 7 stabiljki, dečki iz VP su među sobom podjelili ostalo! Pa koja jedinica je bila? A on mi kaže "Splićani, 72. bojna" jebga...

Ali nije to sve...Dignu nas u "Oluju". On zapovjednik satnije, ja zapovjednik voda, hodamo po cesti po Baniji, vukojebina, Bogu iza nogu (doslovno). Oko nas jebeni kukuruz i šumetina...Hodamo i pričamo, gledamo okolo napuštene kuće, pejzaže, sunce prži, koma.. (glavna zajebancija u razgovoru njegova trava, hahaha...) Hodali smo 20-tak kilometara do nekog smrdljivog sela. Drugo jutro dobijemo zapovijed da se vratimo nazad, i opet, 20 km nazad pješke, kad u jednom selu kroz koje smo prošli dan ranije, polje ograđeno policijskom trakom i stoji policija sa strane. On i ja prema muriji, reko ka je bilo, pa nema tu mina! Vele murjaci nama, dečki, srbi su tu posadili 2 hektara marihuane pa mi to sad pljenimo i vozim na spaljivanje! Ja sam pogledal kompu, on je mene pogledal i samo mi je reko "daj me stisni šamarčinu, pa jesam peh sa jebenom travom, ajd par stabiljki, ali cijelo polje?"
Strašno! Jebem ga još i sad zbog toga! Hahahaha...

Dakle, na engleskom "milijunašu" je bilo postavljeno pitanje: Što je od sljedećeg najveće?

a) kikiriki
b) slon
c) mjesec
d) kotao

i guska na slici je odgovorila -SLON !!! Sigurno je bio gadan osjećaj kad je skužila da je mjesec ipak veći od slona.

A sjećate se na našem "milijunašu" intelektualca koji je odgovorio da na tehničkom pregledu gledaju pepeljare jesu čiste? Ili profesorica hrvatske književnosti koja nije znala tko je napisao "Balade Petrice Kerempuha"?

Sigurno će im taj trenutak kad skuže grešku ostati kao šaljiva anegdota (ccc...) Pobrali su više slave nek kaj bi digli love koju bi tak i onak bezveze

Sveti Petar i Šef su se dogovorili da će u budućnosti primiti samo
slučajeve koji su umrli spektakularnom smrću! Nakon nekog vremena kuca
netko na nebeskim vratima. Sveti Petar:
- "PRIMAMO SAMO NEOBIČNE SLUČAJEVE!"
Pokojnik:
- "Saslušaj moju priču! Oduvjek sam mislio da me žena vara. Tako sam
otišao tri sata ranije sa posla, trčim ko lud 11 katova do stana, otvaram
vrata, pretražujem cijeli stan - i na balkonu nađem tipa kako gol
golcat visi sa vanjske strane balkona i drži se za gelender. Na to uzimam
čekić i udaram tom kretenu svom snagom po prstima. On pada na grm
koji ga nježo dočeka. Đubre! Ja natrag u kuhinju, uzimam kompletan
frižider i bacim ga preko balkona: PUN POGODAK! Napokon je kreten sređen,
a meni je to uzbuđenje donijelo srčani infarkt i eto, evo me kod tebe!"
- "O.K.", veli Petar, "možeš ući."
Kratko nakon toga ponovo se začuje kucanje na vratima:
- "PRIMAMO SAMO NEOBIČNE SLUČAJEVE!", veli Sveti Petar.
- "Nema problema", kaže pokojnik: "Radio sam, kao i svaki dan, moje
jutarnje tjelovježbe na balkonu i spotaknem se na teglu sa cijećem te se
mogu, stvarno, u zadnji čas uhvatiti za gelender balkona stana ispod moga.
''Bože'', pomislih.. 'kakva sreća da sam još među živima.' Na to iznenada
dolazi jedan idijot i udara čekićem po mojim prstima, ja padam i na sreću
me dočeka mekani grm te pomislim: 'Ludo, već drugi puta
preživjeh. Pogledam prema gore i tad me pogodi ovaj blesavi
frižider koji je bacio isti lik koji me je udarao čekićem po prstima!"
- "O.K.", veli Petar, "možeš ući u moj raj."
Tada ponovo netko zakuca na nebeska vrata:
- "PRIMAMO SAMO NEOBIČNE SLUČAJEVE!", kaže Sveti Petar.
- "Nema problema", kaže pokojnik: "sjedim nakon jednog dobrog jeba gol u
frižideru..."
- "To je dovoljno. Uđi!"

Živim na trećem katu zgrade u glavnoj ulici i u našoj blizini je željeznička rampa. Auti čekaju po 10-ak minuta svakih pola sata da prođe vlak. Kako je sada ljeto i vruče, počaščen sam sa glazbom iz automobila koji stoje. Razmem da danas svaki seljak ima auto ali da sluša narodnjake? U prosjeku, svaki treći auto sluša kuruzu. Za popi..dit! Napravit ću vodene bombe od kurtona (ak ih nađem) i gađal bum ih kroz šiber, sunce im seljačko! Vraga seljačko, seljaci su dobri ljudi...Kmetovi, to su oni kaj to slušaju! Ja bih njih prve kad se digne kuka i motika, pa pred zid, majka ih rodila! Mrzim narodnjake!!!

Dakle, tri biznismena odluce da odu na godisnji odmor na tjedan dana, da
provedu to vrijeme sa suprugama i djecom, da se malo vrate medu zive. Ipak,
petnaestak godina vec nisu bili na odmoru...
Dogovorili su se i da se nadju u svom omiljenom restoranu odmah poslije
godišnjeg...
Tjedan dana kasnije, sjede njih trojica za stolom. Jedan ima sljivu oko
oka... Drugome ruka u gipsu. Treci u invalidskim kolicima. Gledaju se tako,
pa se jadaju.
Prvi ce onaj sa sljivom oko oka.
- Ma, sve je pocelo super. Ja sam napravio dorucak i odnio ga zeni u
krevet... Citao sam knjigu na terasi. Pomagao sam djeci da naprave domace
zadatke. Pokosio sam travnjak, pocesljao psa.... Uvece smo zena i ja
otvorili bocu najboljeg vina i popili je pored kamina... Onda smo krenuli u
zanosan seksualni odnos... Ali, kad smo zavrsili, izvadio sam nehotice sto
dolara. Zena je popizdila, pa me je nokautirala...
- Blago tebi, ti si dobro i prosao. Moj prvi dan je prosao slicno kao tvoj,
sve je islo glatko i sjajno. Ali, poslije seksa sam izvadio sto dolara i
stavio ih na komodu, a ona je izvadila pedeset dolara da mi vrati kusur.
Onda sam ja popizdio i zamahnuo da je zviznem, ona se izmakla, pa sam
udario u zid i smrskao saku...
- Blago vama obojici, vi ste barem obavili posao. Taman smo poceli da se
valjamo, kad neko pokuca na ulazna vrata. Ona cijukne "jao, moj muz!", ja
se prepadnem, zgrabim odjecu u ruke i skocim kroz prozor...

mujo: "... i tako ti ja, bolan Haso, sjednem u avion i pravac Frankfurt, kad za pola sata pojavi se neka raja, zauzmu avion i kažu da su otmicari.

A mene baš zaboli, ono, nije moj avion, briga me, 'ladan ko Klint Istvud.
Bijah miran sve dok nisu krenuli da siluju jednu žensku. Tu je meni puk'o film.
Digo se ja i dreknem, onako k'o šerif: Pustite je!!! I pustili je na miru, ali postavili meni ultimatum: Il' skaceš il' te svi guzimo!"

Haso se sav uživio u pricu.
"... I, jesi skako???"
"Jesam malo u pocetku... dok mi se guzica nije razradila"