What the hell am I doing here?? I don't belong here...

petak, 25.01.2008.

Tek sad dok ležim na podu, bez imalo truda mislim na nju. I tek sad dok slažem krevet za dvoje pitam se kome li je ostavljam? Kad ostane tišina kao odgovor, ja imam još jedan razlog...

i smiješi se. još jednom.
hoćeš li se ikada vratiti, ako te sada pustim?

istina? ne previše smo površni.
za jedan trenutak lažne sreće. varamo istinu.

što ako sam izgubila nešto jako lijepo i dragocjeno?
što ako sam izgubila sam ono što sam obećala čuvati?
svaka mi čast.
pripala sam Njima.
pomogni mi molim te da te vratim. hoćeš li?

mišljah nešto reći, samo usput. =)

- 15:01 - Tell something... (19) - if you want... - :)

subota, 12.01.2008.

Tko je to sad tu? Tko su ti ljudi na cesti? I tko sebi daje za pravo da sve zaustavi???

Da imam prava na još jednu želju,
na onu koju zovu poslednju.
Po prvi put Ja znao bih šta želim,
Ja želeo bih, želeo bih nju.

hvata me nostalgija za starim vremenom.
ovo vrijeme me nekako podsjeća na to.

osjećam se čudno čitajući stare postove...ali one baš stare.
kada je netko drugi bio u mom životu. kada su stvari bile totalno drukčije.
previše puta se sjetim tih vremena. jel to loše?

Da joj kažem bila si mi sve,
nisam znao tada sada znam.
Kad prava ljubav jednom zakasni,
druge neće doći nikada.

subota je. to je loše jer se škola bliži.
ali danas se sam odlučila nacugat. al onako jako.
stvarno nisam dugo. da ne mislite da sam alkoholičarka...lol

fali mi snijeg. ta bijelina. očaravajuće, zar ne?
baš zbog ovog vremena sve mi je čudno. zbunjena sam. hehe

pobjeći ću. hoćeš li se ljutiti ako se nikada ne vratim?
nemoj zaboraviti da te volim.
samo sam trenutno zbunjena. hvata me nostalgija.
to nije dobro...previše loših sjećanja i razočaranja.

Dao bih joj srce svoje,
neka ima srca dva.
Samo kada njoj je dobro,
onda dobro sam i Ja.
Al joj ne bih dao oči,
isti tad bi bili mi.
Videla mi onda ne bi,
kada ljubav zakasni.

da li se sjećaš? te noći...šta si mi rekao?
kako par hladnih riječi može povrijediti osobu.
ali opraštam ti.

sjećam se kada smo slušali ovu pjesmu. da li me se uopće ikada sjetiš?

- 15:32 - Tell something... (39) - if you want... - :)

petak, 04.01.2008.

You could be happy, I hope you are. You made me happier than I'd been by far...

Evo da se malo javim. Znam da me u zadnje vrijeme baš nema previše na blogu, ali praznici su učinili svoje. Kod mene baš ništa posebno novog, sve po starom. Evo i za sve koji su me pitali, bilo mi je dobro za novu, lijepo sam se zabavila, al su mi falile neke osobe...I kratak post...baš mi se pisalo o tome, pa evo...čitajte!

Sloboda je pojam koji ljudi "otkad je svijeta i vijeka" pokušavaju definirati. Svatko ima drugačije shvaćanje slobode i što ona u stvari jest, ali trebali bi se prvo pitat jesmo li uopće slobodni. Moj. Tvoj. Naš život počinje i prije nego, nakon izlaska iz majčine utrobe, ispustimo krik po rađaoni. Počinje kada od embria nastaje fetus, barem tako kaže znanost i tada bi sloboda trebala početi, ali ona prestaje. Određeni smo genima, naš izgled ovisi o roditeljima, bolesti koje ćemo imati su zapisane u našem kodu. I tako gubimo slobodu u trenutku kada je još ni ne možemo okustit. Odrastamo pod budnim okom roditelja, oni nas odgajaju i usađuju nam vrline koje oni smatraju dobrima. Biraju nam vrtić, odjeću i prijatelje. Kako odrastamo tako se oslabođamo roditelja. I sami biramo. Po prvi puta imamo pravi sami odabrati. Možemo učiniti bilo kada i bilo što. Ali zašto to ne činimo. Jer živimo u svijetu normi i pravila, ne poznavajući anarhiju u pravom smislu. Jer nam je kao čovjeku, kao misaonom biću razvijena svjest i spoznaja da znamo da svaka naša odluka donosi posljedice. Svaka odluka mjenja nešto makar ju mi nazivali velikom ili ju smatrali toliko beznačajnom da je zaboravljamo trenutak kasnije. Ta nepisana pravila nameću ponašanje kojih se svi ili barem većina drži. Jer da ne, još i danas bi vatru palili lupanjem kamen u kamen i skupljali plodove kako bi preživjeli. Živjeli bi u anarhiji, potpuno ne poznavajući suvremeno. Čak i ako bi se nešto uspijelo razviti čovjek bi to uništio jer jedino je stah instinktivan. Strah od nepoznatog...

Od rođenja u nama je urođena svjest, roditelji nam je razvijaju, a na nama je da ju koristimo. Pravila postoje, a mi ih možemo kršiti ili ne. Ovisno o razvijenosti savjesti i poimanju dobra i zla...

- 14:29 - Tell something... (27) - if you want... - :)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Who am I???

Whatever people say I am,
That's what I'm not...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

vas ima...

They... :)

.Sanja.
.Melita.
.Tweety.
.Igor.
.Pepy.
.Ivona.
.Marija.
.Petra.
.Ana.
.Lucija.
.Uzelka.
.Daria.
.Mala Iva.
.Suča.
.Ruby.
.Melinda.
.Over The Rainbow.
.So Far Away.
.Zoe Jane.
.Poison Ivy.
.Domenika.
.Ella.
.Ivčica.
.Megi.
.Cvitak.
.Joca.
.Mateja.
.Ivana.
.Luce.
.Sara.

Chasing Cars

We'll do it all
Everything
On our own
We don't need
Anything
Or anyone

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

I don't quite know
How to say
How I feel
Those three words
Are said too much
They're not enough

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

Forget what we're told
Before we get too old
Show me a garden
that's bursting into life

Let's waste time
Chasing cars
Around our heads
I need your grace
To remind me
To find my own

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

Forget what we're told
Before we get too old
Show me a garden
that's bursting into life

All that I am
All that I ever was
Is here in your perfect eyes, they're all I can see

I don't know where
Confused about
how as well
Just know that these things
will never change
for us at all

If I lay here
If I just lay here
Would you lie with me
and just forget the world?

Lana Croft

Lana je predivna, Lana je opet sva u crnom,
Lana je posebna, Lanu svi smatraju pomalo čudnom.
Ima grčki nos, ima prekrasan hod, čak i bosa,
Lanu sam sreo na hodniku knjižnice, nosila je marqueza.

Lana je nervozna,
Lana je nesigurna,
Lana je daleka,
Lana je tako... whooo
Lana je oprezna,
Lana je digla gard,
Lana je nesretna,
Lana je tako... whooo.

Na svako pitanje odgovara kao da joj nije stalo.
Izbjegava poglede, pazi da ne dodirne me niti malo.
Pričam joj o ljubavi, o "sto godina samoće"
Trudim se da se svidim, makar nešto iz nje izvučem.

Lana je nervozna,
Lana je nesigurna,
Lana je daleka,
Lana je tako... whooo
Lana je oprezna,
Lana je digla gard,
Lana je nesretna,
Lana je tako... whooo.

Lana je izašla iz duge veze, kaže da nitko ne izdrži
njene krize,
Lana umače kekse u kavu
i puši u isto vrijeme.
Vrti prstima kosu,
koljenom trese stol,
Dok joj pričam o filmovima
U kojima tipovi od takvih cura uvijek gube.

Zoo

Budim te, tiho s oprezom, svaki put si drukčija.
Promatram kako s užasom shvaćaš da si starija.
Razbit ću stakla na izlozima, polomit sva ogledala,
Sakrit brojke na kalendarima, kazaljke svih satova,
Pogledaj gdje se skupljaju, u crnim čoporima.
Cvile, stenju, ližu se mokrim njuškama.

Stat će vrijeme,
oko nas sagradit ću zid,
Točno znam koliko
dug i visok trebam
Da skrije nas od životinja.
Ugasi svjetla - privlače,
dozivaju one najljuće.
Svojim dugim antenama
provode test.

Sada molim te ustani,
Resetiraj brojilo,
Otvori oči, udahni, svijet vuče prvu ponovo.

Stat će vrijeme,
oko nas sagradit ću zid,
Točno znam koliko
dug i visok trebam
Da skrije nas od životinja.
Ugasi svjetla - privlače,
dozivaju one najljuće.
Svojim dugim antenama
provode test,
Treniraju na nama...

Loš (treća)

Reci da je ne voliš,
jednostavno je,
Pljuni te tri riječi i prestat će.
Spotičeš se o slova,
kotrljaš gluposti,
Odustaješ prelako,
nedostaje ti upornosti.

A počelo je dobro, imao si plan,
I otvorio bi s nečim kao: "sorry, nekako sam prazan..."
Ali ne voliš kad plače,
pogotovo zbog tebe,
Pa ćeš reći da si umoran,
okrivit ćeš vrijeme.

Sad bi sve odgodio,
Sad bi sve preskočio,
I opet misliš da dobro je,
Bolje je ovako.
Onda staviš sve na papir,
I izgleda u redu,
Al bejbe, ovo već treća je,
Treća je o istom.

Voliš je na silu,
vaši tate igraju šah,
Mame skupa čitaju "milu",
Čekaš znak.
Uskoro joj je rođendan,
Ne prekida se s nekim na rođendan,
A onda je i božić,
Tad je glupo, jako glupo biti sam.

Sad bi sve odgodio,
Sad bi sve preskočio,
I opet misliš da dobro je,
Bolje je ovako.
Onda staviš sve na papir,
I izgleda u redu,
Al bejbe, ovo već treća je,
Treća je o istom.

Izbrisat će tvoj broj.
Izabrat će duži put.
Da te ne sretne,
Dok prolazi kroz grad.
Jer ti si dno, ti si loš, ti si zlo.

1:1

Rekla je: on je ništa,
On je nezreli dječarac,
On je beskrilni komarac,
Jednostavno ne zna.
Daj, bit će dobro,
Njemu treba vremena,
Da mu se složi ispod tjemena,
I da spozna.

Ono što je meni jasno,
Što je tužno kod ove predstave.
Koliko si lijepa,
Čak i s tim crnim od maskare.

Zašto ne oprašta?
Zašto izigrava žrtvu?
Jer kad povučemo crtu,
Mi smo 1:1
I to uz popust.
Glupo je, ali ponos i taština,
Su dovoljni da njegova krivnja,
Uzme dopust.

Jer kad ih isproba redom,
Kad ih sve usporedi,
Neće mu biti jasno,
Kako tebe netko uopće previdi.

Ja znam da je loše,
Što smo se ikad upoznali.
Ali meni se iz ovog auta,
Nikad ne izlazi.
Nasloni glavu na mene,
Vozim te u ljubljanu.
Stat ćemo samo da uzmeš
osobnu i piđamu.

Strah me je, bojim se,
ovo nije u redu.
Nadam se, valjda nije,
nije tako strašno.

Lunapark

Prljavi strop, lava u lampi.
Čekala je dugo da budemo sami.
Na kariranom kauču,
Rekla je "skini me, molim te..."
Dobar izgovor za glupost.

Naučene radnje, mlako i sporo,
I po defaultu:
"Jel i tebi bilo dobro?"
Ma bilo je najbolje,
Bilo je odlično, fantastično
Bilo je katarzično i sve je

High life, djeca pjevaju,
Nebo se srušilo, ori se stadion.
Stao je svijet, puca vatromet,
U našu čast trči se maraton.

Sad mi se spava, vozim je kući,
Više mi se ne govori,
nek sama zaključi.
Ne, skroz sam u redu,
Nema kajanja, nema plakanja,
Zadnje "čujemo se" i sve je.

High life, djeca pjevaju,
Nebo se srušilo, ori se stadion.
Stao je svijet, puca vatromet,
U našu čast trči se maraton.

Malene brojke autoradija,
samo statika,
I kraj prijenosa...