Kad te nejde onda te nejde.... ili stars war against Tibica

E pa kad Tibica zapne za nešto onda zapne ali kad me nejde onda me nejde.
Kao što sam prije napisala nakon puno razmišljanja i premišljanja i opet razmišljanja i premišljanja javila se ja za novu poziciju na jobu.
I dobila nakon duuuuuuugo čekanja obavijest da će se razgovor održat u drugoj polovici 3 mjeseca.
Rekoh OK malo dugo ali ja hepi.

I evo druga polovica trećeg mjeseca je skoro pa gotova a od razgovora ili bar od obavijesti za razgovor ni A ni Be!
Pa eto pitam se ja što to znači?
Sad kad sam se ful zagrijala za taj posao sve se nekako oteže.
I ja sve nekako gubim volju jer to smatram vrlo neprofesionalno i u najmanju ruku kao nepoštivanje onih koji su se prijavili.
Zašto? Pa zato jer ako se neki rokovi pomiču bio bi red da se ljude upozori.
I eto tako čekam ja čekam i čekiram mejl svaki dan i čekam da mi ptičica uleti i kaže da je razgovor tad i tad no eto ne kaže se više “strpljen spašen” nego “tko čeka taj se i načeka”.
Ali pitanje je da li i dočeka?!?!

Još svega dan i pol je u ovom famoznom 3 mjesecu i sve mi se čini da ništa od svega toga.
Ali nema veze.
Možda mi nisu suđene takve promijene u životu. Hmmmmm...
Valjda su se i zvijezde urotile protiv mene ;)))))))

Malo me ljuti....

Kako po nekoliko dana ne dolazim na blog (pa i po nekoliko tjedana) malo rijeđe čitam što je tko napisao ali kad dođem svakog obiđem
pa tako i danas.
I nađem post kod blogerice Luki od nekidan kako piše o oinoj arki i kako im treba pomoć jer peseki neće imati što za jesti.
i odmah sam se sjetila kako sam o tome slušala/gledala na tv-u i kako me je to razljutilo.
Ne ja nisam jedna od onih koja će propovijedati kako treba pomoći ljudima a ne tamo nekim pesima niti ona koja će pljuvati po svemu i svačemu vezano na životinje.
Ne ja nisam ta jer ja em sam vlasnica predivnog Čupavca em sam u svom životu doma imala hrpetinu životinja počevši od kornjača, +zekana, zlatnih vibica pa tropskih vibica, pernatog i još dva njegova prijatelja i naravno kuhinjskog mrava Stevu.
I kako bi onda mogla pljuvati po tome!???
Ne ja sam razočarana udrugama za zbrinjavanje životinja i to samo iz jednog razloga a to je da su nesposobni i sebični (ups dva razloga!)
A zašto to tako mislim??? Paaaa....

Prije koju godinu vidjela sam na jednom životinjskom forumu poziv da se prikupi hrana, oprema, dekice,igračke i novine za pse.
Na tom forumu je bila jedna volonterka koja je uporno “žicala” da se pomogne malim pesekima i ja sucker kakva jesam naravno odlučila pomoć.
I razočarala se! Jako!
Kako nisam bila baš financijski u dobroj formi u to vrijeme razmišljala sam kako da im pomognem i dosjetila se.
Oni trebaju novine,dekicu,opremu a ja imam puno ljudi oko sebe koji bi to mogli nabaviti/donirati.
I tako ja na jobu razglasila da skupljam pomoć za malene peseek i tko može pomoć neka pomogne barem malom sitnicom.
I pao dogovor da ćemo za prvu turu skupljat novine koje ako ništ drugo dobivamo svaki dan i bacamo u stari papir a mogli bi eto dati u azil.
Pa su i neke kolege od doma donjele novine i skuljali smo tako 2-3 mjeseca dok nismo skupili veliku količinu.
Sad je trebalo dogovorit preuzimanje.
I nazovem ja tu volonterku i kažem joj što smo napravili i kako bismo htjeli pomoć i blablablablabla i žena me skoro spili sa telefona!
Kao ona nema to gdje staviti, nitko nemože doć po to, nemogu donjet u azil nego nek ja to odvezem na fakultet i da će me netko tamo dočekati.
OK, rekoh sva sreća da imam auto.
Utovarila ja to u auto z pomoć kolega (auto opasno se snizio pod teretom) i otišla do veterinarskog.
Tamo ko kreten okolo šetala i tražila nekog tko bi mi mogao pomoć, nekog tko me je trebao dočekati ali tamo nikog nije bilo.
Zvala ja opet volonterku i ona mi odbrusi da ostavim to na tom i tom mjestu.
Naravno unutra sa autom nisam smjela ići i sad ko kreten se natovarila i odnjela to na to mjesto.
Rekoh ok to je za male peseke, nije važno.
No važno je to da smo u firmi oslobodili skladišni prostor i marljivo skupljali pomoć-kakvu,takvu ali ipak smo nekako htjeli pomoć, i radila sam na tome da angažiram ljude oko sebi i dogovarala mogućnost doniranja hrane i svega kad...
Nakon nekog vremena opet ja zovem “ljubaznu” volonterku (koja mi se čak nije niti javljala jedno vrijeme na mobitel a ja bila uporna) i kažem da opet imam veliku količinu papira i da će biti još toga pa i hrane u slijedećem javljanju kad mi ona odbrusi da njima to nije više potrebno da imaju dovoljne količine.
Rekoh HA?????
Mislim ok imaju u tom trenutku dovoljno ali šta će biti za tjedan-dva? Mjesec-dva?
Da li će i onda imati dovoljno ili će opet ići apeli za pomoć???
Pitala sam ju što da napravim sa ovim što smo skupili-da l da im opet dovezem (čak idem na tu soluciju!) ili ne. Ona mi kaže ne.
E pa rekoh ja vam više pomoć neću!
Radite vi budalu iz nekog drugog!
Žao mi je peseka lai ako im njohovi “dobročinitelji” nisu raspoloženi pomoć zašto da se ja trudim i osjećam blesavo jer ispada da je meni više stalo nego njima.
Znam da novine nisu bila neka pomoć ali isto tako znam da sam pokazala inicijativu da im pomogne i da sam radila na tome da uključim što veći broj ljudi i da doniraju i opremu i hranu.
Na kraju sam kolegici koja mi je pomagala rekla da papir možemo baciti u smeće jer više nije potreban azilu a hranu koja je doma čekala na odlazak donirala psu jedne poznanice.
Ako ništ drugo za to sam bar dobila hvala i nije me odbila rečenicom da joj netreba.

I na kraju pitam se zašto da im pomognem kada su bahati i sebični i kada im je voda do grla vrište za pomoći a kad “imaju” ljude bezobrazno odbiju.
Kada vidim u pet centrima/shopovima košaru u koju mogu staviti hranu za pomoć azilu, kupim i stavim ali više nema šanse da se prihvatim organizacije prikupljanja.
Moja dobra namjera je bila skršena glupošću pojedinaca a psi...njih nitko ne pita...njima samo manipuliraju...

E pa sad možete slobodno reči da sam bešćutna a ja ću vam odgovoriti da kad dobijem mail da se pas neki udomljuje ja šaljem to dalje ljudima za koje znam da mogu pomoći.
Kad vidim vani ptičicu da se izgubila ja ju donesem doma i tražim vlasnika ili ju dalje udomim.
Kad vidim psa koji je gladan ja mu dam hrane pa makar taj dan na posao došla bez gableca.
Kad u susjedstvu postoji bubani pas i nema ga tko odvest vetu ja uskačem u auto i vozim.
Ako i dalje mislite da sam besčutna.....

Drama queen

Ali što ako si Drama Queen...i totally not seventeen???
Više se ne sjećam kad su mi prvi put rekli da sam drama queen. Ne sjećam se ni zašto su mi to rekli ali znam da sam oduvijek bila sklona nekom "dramatiziranju".
Uvijek je trebalo biti po mojem ili nikako. Nemam pojma zašto ali stvarno sam se (još uvijek je tako) teško prilagođavala ljudima.
Da li je to bilo zbog straha da me netko ne povrijedi ili što ja znam zašto.

Moja frendica navija za Njega.
Kaže da je vidovita i da vidi svašta zanimljivog. I da ne vjeruje da bi mu srčeko slomila.
Mene je toga strah.
On nije ono što ja tražim ali sve me više i više intrigira.
I sve mi više fali kad mi se ne javlja. I onda počinjem dramatizirati.
Totally drama queen, not seventeen....

Mislim da ću mu dati šansu....da vidimo što će biti ;)
I probat ću ne dramatizirat.

Svega po malo

Priča prva: Kava sa srcem

Bila sam prošli tjedan vani. Na kavi. Sa frendicom. I njenim budućim. I njenim frendom.
Zvala me u svadbu.Ona i on. Ne frend. On je došao u paketu.
Pošalje frendica mail da bi me frend htio vidjet-da li može i on doći. Rekoh meni je svejedno.Ja idem na kavu a vi kak hoćete.
Bilo mi je super. Dobila pozivnicu, frend me vidio-prepirali smo se cijelo vrijeme, volim takva prepucavanja.
Otišla doma sa smiješkom.
Drugi dan dobila mail-frendu se sviđaš, radi s njim što hoćeš ali nemoj mu slomit srce.
U tom i je problem. Sladak je, dobrica ali nema dovoljno kemije. A ja mu ne želim slomit srce. Ne njemu.

Priča druga: Fejs i slika

Dobivam zahtjev za prijateljstvom. On je. Dajem ulaz. Gleda mi slike.
Dobivam poruku vezano na jednu sliku-"predivno!" Mislim si-znam, stvarno sam dobro ispala na slici a on je baš nju prokomentirao. Smiješkam se cijeli dan.
Nitko nema pojma zašto.

Priča treća: Sebastijan i knjiga

Napokon sam si nabavila knjigu za Deutsch! Prijatelj iz Deutschlanda mi ju je poslao. Vielen Dank!:)
Na kursu pričamo o Sebastijanu. Plavuši. S plavim okecama. Komad. Nažalost iz knjige. *LOL*
Ak ništ drugo bar ću ovu lekciju dobro naučiti.

Priča četvrta: Navigiranje i šoping jedan-dva

Ne volim voziti Velikog u Plavoj Zvijerki. Jednostavno ne volim. Sva se preznojim dok sjedi pored mene.
Ne volim ni kad mi navigira. Tek onda se preznojavam. I ne volim komentare"Uključi mozak-vračaš se kak si došla"-pogotovo kad to kak sam došla ipak nije onak kak ću otići.
Išli smo (Veliki, Glavna i ja) u planirani šoping u Hoto.Tamo imaju dućane sa popustom-outlet sa popustom- nije loše.
Glavna ubola tenke i sportske sandale.
Ja ubola Swatch prsten. Sa popustom 30 %. Predivan je. Jednostavan a poseban. Nakon 3 mjeseca traganja za savršenim prstenom napokon našla jedan primjerak.
Popodne otišla pješke u AM i ubola neplanirano cipele. I Glavna i ja. Ona smeđe ja iste takve crne. Mrak. Sutra ću biti fensi!
A navigiranje?? Ah da....nikad još nisam išla u Hoto. I nemam pojma gdje je. I nemam pojma kak se ulazi. I mrzim kad mi netko navigira i metar i pol prije ulaza kaže-e tu, tu skreni!! Tu? Gdje? Lijevo ili desno? Ha?
Zar je tak teško reči 10-ak metar ranije? I onda kaže pa uključi mozak. Pa ja neznam doć do tam. Da znam ne bi te vodila kao navigatora.
Sva sam se preznojila. No nisam pogriješila put. Slijedeći put idem sama.

Priča peta: Pia i šok

Dečko zbog kojeg sam davno,davno htjela propast u zemlju šokirao me je jučer. Vidjela sam ga nakon 15 godina.
Šapula sam Glavnoj da sam nekad u njega bila zaljubljena. Glavna ga je odmjerila i skomentirala-pa nije ništ naročitog.
I nije. Nekad je bolje izgledao. Sad mu je čelo naborano. Koža nekako čudne boje.Lice upalo.
Gdje je nestao onaj predivan Pia? Tko zna....

Priča šesta: Vaga i ja

Ako su dijamanti najbolji djevojčini prijatelji vaga to definitivno nije. Vaga na koju staneš i koja te baci u očaj. Kao mene. Skoro.
Vaga pokazuje malčice više nego bi trebala što znači da se ipak moram dovest u red.Počelo je treniranje. Od sutra počinje još žešće.
Pitam se kolko moraš biti brejnstorm da si kupiš vagu iako znaš da će te brojka na njoj šokirati?
Očito kao ja.

Priča sedma: Bloganje, posao i pod

Sjedim na podu i pišem ovaj post.Nisam dugo blogala i sad želim sve crtice sttavit tu kao podsjetnik. Vama nevažno, dosadno, meni podsjetnik.
Trebala bih ići raditi. Čistit komp.Neda mi se.
Trebala bih se i pripremat za predstojeći interwiev. Ne da mi se. Možda je najbolje da počnem pripreme dan prije.
Bar ću biti ful nabrijana.
Ne znam da li da se veselim što se trenutak bliži ili ne?
Idem dalje raditi.

Tibica je HEPI!!!!

Jučer je Veliki potvrdio da se ide na DM ili vam Depeche Mode!!!!YES!!!!!!
nakon dugog cviljenja i pomalo durenja da hoću na DM a nemam s kime jer navodno nitko nejde (a sad po novom od kad znam da idem najedamput svi idu!??!-ko je tu lud????) Veliki se napokon odlučio da bi to stvarno bilo šteta propustiti.
Naime razmišljalo se i ranije da idemo ali su ti bile neke kombnacije kak bi išli, možda nešto preko organizatora pa bez plaćanja ali eto propusnicu je Veliki eventualno mogao imati ali ja ju nikako nisam mogla dobiti.
E pa onda je odlučeno da ćemo ići na plaćanje.
mi njima (tko več prodaje karte) pare oni nama dvije jako vrijedne ulaznice.
I onda mi i oni pjevušimo gdje pod oni mislim na DM!!!!
YES!!!!!!!!!!!!!
21.05. će biti označen kao-ne diraj mi taj dan!- i nema šamse da ikamo idem ne samo taj dan nego taj tjedan ako nije koncert DM-a.

Vi ovo zovete oprano za 90 kn??? Ne bih rekla...

Plavu Zvijerku nisam prala od jedno 11 mjeseca-znam,znam treba me sram biti!
No kako nisam podbornik četki na svom autu a za ručno-do it yourself pranje sam bila malo prezmrznuta Plava Zvijerka je morala malo pričekati.
Čekala je tolko dugo dok se nisam počela pitati koja joj je prava boja (ajd,ajd pretjerujem).

Uglavnom odlučila ju ja ovaj vikend odvest na ručno pranje ali da mi ga netko drugi opere. I platiti za to. Doduše ne tolko ali ajd...
Otišla ja u jedan šoping centar, osavila ključeve od Plave Zvijerke i Plavu Zvijerku i otišla malo pogledat izloge zatvorenih dućana.
I šetala ja i šetala i nakon kojih 40-ak minuta odoh ja pogledati da li je Plava Zvijerka gotova.
Iz daljine mi se činilo da se ona sjaji. Sjajila sam i ja od zadovoljstva što je čista.
No sjaj je brzo izblijedio.
Prvo račun za pranje 90 kuna! Rekoh-ha????? Zar za vanjsko pranje 90 kn??
Mislim si ok ajd stvarno je bila prljava. Ma nema veze mogu si malo i razmaziti auto.
Kad ono novi šok!
Dođem do Plave Zvijerke i JA-O!!!! OK, ajd možda su mrlje od vode. Uzmem čistu mekanu svijetlo plavu krpicu i počnem “polirati”. Krpica ubrzo postaje smeđa-prema cnoj.
Plava Zvijerka ne da nije bila obrisana kak spada več nije bila nit oprana kak spada.
Na blatobranu kod vrata blato.Na staklu zamrljane crte prašine-blata. Žljebići kod prednjeg stakla ful zmazani.
A u meni kiiiipiiiiiiii....

Viknem tipu koji pere aute da mi auto i nisu oprali.
On vraća da nije on prao.
Ja kažem da nije niti bitno tko je prao več da auto nije opran a da 90 kn je malo zu viel za neopran auto i traljav posao.
Tip dolazi do mene i pita gdje nije opran-ja mu pokazujem krpicu i kažem mu gdje je to sve bilo obrisano.
Tip se počne pravdat da iz žljebića curi voda i da je zato ostao trag vode na autu. Rekoh ma kakav mrtvi trag- to nije moj problem a ovo nije bio vodeni trag nego trag blata i to na blatobranu!
Sve u svemu tip pogleda malo bolej auto i ustvrdi da fakat nije opran i zovne tipa koji ga je prao da ga opere ponovno.
Ovaj naravno neće. Tip se dere na njega. Ovaj viče da je auto opran. Dolazi gazda i pita u čemu je problem. Ja mu pokazujem krpicu i kažem problem je u ovome i 90 kuna!
Što da kažem-auto je bio ponovno pran, pralo ga je njih 4-ero. Gazda ga je osobno brisao i polirao. (poliranje je došlo sada kao gratis):Čak su ga i iznutra ponovno prali.(ipak je 90 kuna za vanjsko i nutarnje pranje)
Naravno da se gazda ispričavao pola godine ali i laganini prebacivao krivnju i na boju auta jer kao ono preosjetljiva je boja i sve se na njoj vidi pa blablablablabla...
Rekoh stari nije me uopće briga tko je ili nije preosjetljiv ali ja sam jaaaaaaaaaaako osjetljiva kad se radi o mojem limenom ljubimcu.
Ili odradi posao za koji sam te platila kak spada ili ćeš ga odrađivat ponovno i ponovno i ponovno i ponovno sve dok se neće blistati u mraku!

p.s. “nagradno” pitanje-kolko je puta riječ Plava Zvijer spomenuta u postu???? ;)))))