Svega po malo

Priča prva: Kava sa srcem

Bila sam prošli tjedan vani. Na kavi. Sa frendicom. I njenim budućim. I njenim frendom.
Zvala me u svadbu.Ona i on. Ne frend. On je došao u paketu.
Pošalje frendica mail da bi me frend htio vidjet-da li može i on doći. Rekoh meni je svejedno.Ja idem na kavu a vi kak hoćete.
Bilo mi je super. Dobila pozivnicu, frend me vidio-prepirali smo se cijelo vrijeme, volim takva prepucavanja.
Otišla doma sa smiješkom.
Drugi dan dobila mail-frendu se sviđaš, radi s njim što hoćeš ali nemoj mu slomit srce.
U tom i je problem. Sladak je, dobrica ali nema dovoljno kemije. A ja mu ne želim slomit srce. Ne njemu.

Priča druga: Fejs i slika

Dobivam zahtjev za prijateljstvom. On je. Dajem ulaz. Gleda mi slike.
Dobivam poruku vezano na jednu sliku-"predivno!" Mislim si-znam, stvarno sam dobro ispala na slici a on je baš nju prokomentirao. Smiješkam se cijeli dan.
Nitko nema pojma zašto.

Priča treća: Sebastijan i knjiga

Napokon sam si nabavila knjigu za Deutsch! Prijatelj iz Deutschlanda mi ju je poslao. Vielen Dank!:)
Na kursu pričamo o Sebastijanu. Plavuši. S plavim okecama. Komad. Nažalost iz knjige. *LOL*
Ak ništ drugo bar ću ovu lekciju dobro naučiti.

Priča četvrta: Navigiranje i šoping jedan-dva

Ne volim voziti Velikog u Plavoj Zvijerki. Jednostavno ne volim. Sva se preznojim dok sjedi pored mene.
Ne volim ni kad mi navigira. Tek onda se preznojavam. I ne volim komentare"Uključi mozak-vračaš se kak si došla"-pogotovo kad to kak sam došla ipak nije onak kak ću otići.
Išli smo (Veliki, Glavna i ja) u planirani šoping u Hoto.Tamo imaju dućane sa popustom-outlet sa popustom- nije loše.
Glavna ubola tenke i sportske sandale.
Ja ubola Swatch prsten. Sa popustom 30 %. Predivan je. Jednostavan a poseban. Nakon 3 mjeseca traganja za savršenim prstenom napokon našla jedan primjerak.
Popodne otišla pješke u AM i ubola neplanirano cipele. I Glavna i ja. Ona smeđe ja iste takve crne. Mrak. Sutra ću biti fensi!
A navigiranje?? Ah da....nikad još nisam išla u Hoto. I nemam pojma gdje je. I nemam pojma kak se ulazi. I mrzim kad mi netko navigira i metar i pol prije ulaza kaže-e tu, tu skreni!! Tu? Gdje? Lijevo ili desno? Ha?
Zar je tak teško reči 10-ak metar ranije? I onda kaže pa uključi mozak. Pa ja neznam doć do tam. Da znam ne bi te vodila kao navigatora.
Sva sam se preznojila. No nisam pogriješila put. Slijedeći put idem sama.

Priča peta: Pia i šok

Dečko zbog kojeg sam davno,davno htjela propast u zemlju šokirao me je jučer. Vidjela sam ga nakon 15 godina.
Šapula sam Glavnoj da sam nekad u njega bila zaljubljena. Glavna ga je odmjerila i skomentirala-pa nije ništ naročitog.
I nije. Nekad je bolje izgledao. Sad mu je čelo naborano. Koža nekako čudne boje.Lice upalo.
Gdje je nestao onaj predivan Pia? Tko zna....

Priča šesta: Vaga i ja

Ako su dijamanti najbolji djevojčini prijatelji vaga to definitivno nije. Vaga na koju staneš i koja te baci u očaj. Kao mene. Skoro.
Vaga pokazuje malčice više nego bi trebala što znači da se ipak moram dovest u red.Počelo je treniranje. Od sutra počinje još žešće.
Pitam se kolko moraš biti brejnstorm da si kupiš vagu iako znaš da će te brojka na njoj šokirati?
Očito kao ja.

Priča sedma: Bloganje, posao i pod

Sjedim na podu i pišem ovaj post.Nisam dugo blogala i sad želim sve crtice sttavit tu kao podsjetnik. Vama nevažno, dosadno, meni podsjetnik.
Trebala bih ići raditi. Čistit komp.Neda mi se.
Trebala bih se i pripremat za predstojeći interwiev. Ne da mi se. Možda je najbolje da počnem pripreme dan prije.
Bar ću biti ful nabrijana.
Ne znam da li da se veselim što se trenutak bliži ili ne?
Idem dalje raditi.