Bili smo jednom u clubbing-u

Još osjećam posljedice svog clubbinga prošli vikend.
Nije to za mene, godine su tu ;)

Nakon duuuuuugo vremena dala sam se nagovoriti na izlazak u neki club,disco,whatever gdje ljudi izlaze vikendom navečer.
Ja i Femi. Dva komada ;)
Obukle se - Femi čedno,ko školarka, ja malo vamp. Minjak, štikla i make-up.
Čeljusti na podu. Doslovce. Pitajte Femi ako mi ne vjerujete ;)
No ajmo redom. Pokupila ja Femi u svojoj Plavoj Zvijerkici i u vožnji počele raspravljat kamo ćemo.
Movie? Peoples? Sax? Piranha? Kamo?
Rekle smo ajmo tam gdje nađemo parking-jednostavno!
Movie nam je bila prva destinacija. Parkale, prošetale, ušetale, šarmirale konobara da nam da stol u separeu, naručile pićence (ja kao dezignejted drajver stala na mjehurićima pa na bez mjehurića vodi) i čekale da bend zasvira.
Bend je bio OČAJAN - em nisu znali riječi kak spada, em su fulavali u virtuoznom sviranju em su im aranžmani pojedinih pjesama pokvarili pjesme da su ih doveli do neprepoznatljivosti. No ni to nam nije ubilo izlazak;)
Ja se razbacala kao da plešem po prvi put u životu. Kao da sutra ne postoji i da je taj trenutak ono što se čekalo.
U trenucima ne plesanja sjedila sam zavaljena u naslonjač kao neka opaka poslovna ženska (kaže Femi) koja snima plijen.
Noga preko noge....Kaže Femi muški gube oči. Kaže Femi da to još nije vidjela.
Ja sva ponosna-pa zar tako dobro noge izgledaju u štikli a ja ih uporno skrivam. Moram to prestati.
Movie nam je dosadio nakon 2-3 sata i odlučile smo otići dalje.
Kamo sada?
Šaljem Njemu SMS da vidim kakvo je stanje kod njih.U tom trenutku prolaze dječaci pored auta i mašu nam.
Sjedaju u auto do i pokazuje mi neki mlađahni komad da spustim prozir.
Pitam ga što hoće. Pita me kamo ćemo. Rekoh ne znam. Peoples ili Mia coucina.
Casino?
Neeeeeee, Mia...ma nema veze.Kamo ćete vi?
Idu u Maraskino. Kažu nam da idemo s njima.
Štikle me več tolko žuljaju da mi se fakat ne hoda još prek pol grada od parkinga do kluba.
Rekoh im da bi mi ipak drugdje.
Kažu mi nek ih slijedim. Kreću i mašu nek idemo za njima. Palim Zvijerku ali odlazimo put Peoplesa.
Parkam kao neka VIP osoba točno pred ulazom.dva koraka i unutra smo.
Pita Femi da li uopće možemo tek tak ući ili...
Rekoh nemam pojma-vidjet ćemo;)
Ušetale, prošle pored dva zgodna crnca (znam da je politički nekorektno ali njami), odšetale do naslonjača i nastavile plesati.
Muzika savršena, okolina me ne zanima, plešem i baš me briga.
Kaže Femi da netko opet ne skida oči s mene.
Osmijeh mi je na licu.....

Set me down in your warm arms...

Hepi sam. Smiješkam se.
Totalna promijena. Nisam mrgud ujutro.
Pjevušim ;)
Koja promjena unutar par dana.....

OK, dala sam mu šansu (da, da jesam,jesam) i dogovorila izlazak.
Nakon preskakanja i “zaboravljanja” poziva za van neki dan sam mu poslala poruku-sutra 8-8.15, trg.
Poslao je natrag da li to znači da se vidimo, rekoh aha,ne paše?
Paše,paše....
Rekoh vrijeme je da izađem. Da udahnem punim plućima.
Ne moram nit pričat da me cijeli dan prala nervoza. Ona pozitivna ali ipak nervoza.
Što obuć, kamo otić, da li da ili ne....
Tisuću i jedno pitanje i nervoza:)

Našli smo se na dogovorenom mjestu i nakon početnog “prepucavanja” za dobar dan odvukla sam ga u šoping!
Ostao je šokiran. Prvi izlazak se očekuje kava i sjedenje i brbljanje.A ja otišla u knjižaru i odvukla ga sa sobom;)
Mislim nije da nisam splanirala cijeli izlazak u nadi da će on jednostavno prihvatiti moj plan :)
Nakon šopinga rekoh mu da ja ne bi sjela već da bih ja rađe u šetnju.
Šetali smo, smijali se, otkrivali stvari jedan o drugome, šetnju završili na totalno neplaniranom mjestu, večer završili pred njegovom kućom.
Nespretna pusa u obraz za laku noć i odlazak kući....
Smiješak na mojem licu, nemir u mislima i tako prokleto dobar osjećaj sreće.
I još smo se čuli nakon toga, i još smo se sms-ali istu večer....
Več dugo nisam bila tak hepi.
Sviđa mi se....... :))))))))))))))))))))))))))))

Shape of my heart....

Još dok sam išla u srednju godinu (a bilo je to stvarno davno) svako proljeće sam upadala u neku vrstu depresije.
Mrzila sam proljeće makar je to jedno od najljepših godišnjih doba, kad sve cvijeta, kad se sve zeleni i kada u zraku se osjete novi mirisi, mirisi ljubavi.
Baš zbog toga zadnjeg proljeće sam oduvijek mrzila.
Ja sam bila sve samo ne proljetni tip.
Zaljubljivala sam se u sva godišnja doba samo ne u proljeće.
Mrzila sam proljeće jer su svi osim mene tad bili zaljubljeni. Svi osim mene su bili sretni. A mene je to kopkalo i kopkalo.

Kao svaki pravi škorpion iz depre se nisam vadila sve dok nisam dotakla samo dno dna (kako mi to lijepo volimo reči), kada sam bila totalno skršena da dalje nije bilo izlaza osim ponovno kao svaki pravi škorpion da se uzdignem na vrh i nastavim sa svojim životom.
Kad si teen onda je sve to zabavno i misliš si da te to jača da to tako mora biti.
Svašta se dešavalo u toj glavi.
Meni je ta depra bila potrebna kako bih mogla “normalno” živjeti.
Tijekom godina depre su se smanjivale ili možda više nisam bila tolko opterečena time. A i bila sam zaljubljena.
Tad su me mućile druge stvari.
Depru nisam osjetila.

Noćas sam sanjala nekoga.
Ne znam tko je on,ne znam od kud je on ali predstavljao je onog kog ja tražim.
Postala sam užasno površna.
Više ne tražim samo intelektualnu privlačnost več i fizičku.
Nekad mi to nije bilo bitno. Bilo je bitno samo da je imao ono nešto što me privuklo pa makar to bila i neka sitnica.
Danas...danas je sve drugačije.
Ucrtala sam si u glavu kako mora izgledati, što mora od svog života htjeti, kolko mi intelektualno mora odgovarati. Sve sam si to zacrtala.
Sve koje upoznajem imaju neku manu.
A ja ih samo gledam preko svojih sivih naočala i ne vidim onu pinky točkicu koja mi kaže to je to.
Da li sam tolko površna postala ili prezahtjevna?
Da li svakog ocijenjujem kao potecionalnog budućeg oca svoje djece?
Kod svakog gledam kombinaciju i ili je premršav, ili pre-ne dobro izgledajući, ili je pre lijen i totalno neambiciozan, ili nije dovoljno visok, ili ne mari za ono sutra.
Da li ja bježim od obveza kada tolko zahtjeva postavljam ili mi je biološki sat stvarno počeo otkucavati i samo tražim nekog tko bi bio savršen otac malog slatkiša kojeg bi htjela imati?

Hvata me opet glupa depresija.
Proljeće je.
Svi su zaljubljeni. Neki čekaju djecu.
Ja čekam.....ja čekam da dotaknem dno dna i da se uzdignem jača nego ikad do sad.

sugarbabes Lyrics

Sretan ti rođendan Sunce moje malo!!!!

:)

Dan D...

Danas je dan D.
Idem na razgovor. U 2. (ne nije "ju tu" jer nisam uspjela nabavit karte) Dobro da nije točno u podne.
Zapitala bi se onda. A možda bi bilo i bolje da je.
Svejedno saznala sam da je možda već i odlučeno prije svih razgovora tko će dobiti tu poziciju. Ako je nije fer.
Ali ništa me ne bi čudilo kod nas....

Sve u svemu idem dalje ;)