Podcrtano i podebljano!

Biti žena

Nije lako biti žena, bilo gdje na svijetu.
Pametna, lijepa i ambiciozna:
Druge žene te mrze.
Muškarci te se plaše.
Lijene misle da ćeš im uzeti radno mjesto.
Ako imas novaca - ili si sponzoruša ili si ljubavnica.
Ako sama zaradjuješ - glupa si.
Ako puno trošiš - rasipnica si.
Ako imas dugačak jezik - kučka si.
Ako šutiš - mutava si.
Ako se dotjeruješ - imaš nekog drugog.
Ako se ne dotjeruješ - zamijenit će te drugom koja se dotjeruje..
Ako imaš muške prijatelje - ili su ti momci ili ljubavnici.
Ako si neudata - nešto ti fali.
Ako si udata - budala si.
Ako si ipak udata - zašto nemaš karijeru?
Ako imas karijeru - zašto nisi udata?
Kad se udaš - kad ćeš roditi?
Kad rodiš - kad ćeš roditi drugo dijete?
Kad rodiš dvoje - ti ništa ne radiš? Pa zar nisi imala nekakvu karijeru?


Ima puno stvari koje me smetaju i koje ne razumijem i koje u mom shvaćanju nikad neće biti kristalno čiste i jasne ali ima jedna stvar koju ne da ne shvaćam nego mrzim.
Mrzim ljude koji se tim “poslom” bave. Mrzim te njihove odvratne duge surle koje guraju tamo gdje im nije mjesto. Mrzim kad čiste ispred mojih vrata a ispred njihovih sranja ima više nego u cijelom susjedstvu.
Mrzim “dobronamjerne” koji se svuda petljaju. Mrzim one koji žive tuđe živote – nađite si rađe hobi!

Danas sam se čula sa jednim bivšim kolegom. Nekad smo si bili dobri jer smo puno surađivali a kasnije smo si bili ko pas i mačka.
Muška taština ne može podnjet kad se žena uzdigne više od mjesta koje joj je zacrtano a koje se zove “kuš i radi svoj posao”.
U biti ne volim se čut s njim. Osjećam se uvijek glupo. Ne zato jer ja jesam glupa jer to stvarno ne smatram a mislim da sam to i dosta puta dokazivala, več zbog njegovog nastupa velikog šerifa gdje sve tretira kao sebi podređene .
I onda nazove jer me poslovno treba i nastane neugodna tišina jer ja ne znam šta da mu kažem.
Da bi razbila tišinu pitam ga kak klinci. Kaže dobro i još jedno na putu.
Ja kažem kak je to lijepo kad se netko ima s čim hvaliti. On mi vrati “a ti nemaš?”.
Kažem da nemam, da si ja gradim karijeru i da nemam ja vremena za to. Odmah sam se na to sama nasmijala i rekla da se šalim i da imam ja još vremena za obitelj.
Samo je prokomentirao kolko imam ja godina- “negdje preko 30” i da baš nemam vremena da šta čekam.
I ne nije bilo smiješka s njegove strane kao da se i on zeza i da me samo malo u šali provocira. To je bilo ono bahato što čekam, ono žene trebaju rađati i biti kućanice valjda a ne sa 30+ razmišljat o poslu i govorit da imaju vremena.
Ma znaš šta-fak of!

Da, ja imam 30 i uskoro ću 31 i nije me sram zbog toga. I nije me sram što sam neudana i što sam bolje rečeno singl i što radim i što sama zarađujem za svoj život, da trošim svoj novac a ne od nekog kretena koji bi me trebao očigledno “napumpat” još tam prije kojih 6-7 godina i kojem bi ja trebala služiti jer žene su za to, zar ne?
Ako danas žena ima 30+ i nema muža nit djecu, ma ako nema stabilnu vezu ona je za otpad. Ili nešto s njom ne valja ili je glupa.
E pa ja nisam niti jedno niti drugo!
Meni se samo još horoskop nije posložio. I ne, ja se to ne tješim.
Ja znam da ako mi je suđeno ja ću imati vezu koja će vodit u brak i iz koje će izać 2-3 malih Tiba i Tibica. Ako mi nije suđeno nije i šta sad?
Nisu svi predodređeni za stvaranje obitelji. neki su predodređeni za neke druge stvari a za šta sam ja predodređena valjda ću jednog dana saznat.
I da, da, znam svi smo krojači svoje sudbine. E pa ja svoju još nisam skrojila. Prvih par draftova mi se nije sviđalo pa sam odlučila prekrajat.
Jednom ću i iskrojiti kak spada.

Ma dosta mi je da me ljudi gledaju kao zajebanu kariku, kao falš, kao nesposobnjakovičku-JA TO NISAM!
Imam 30+, uskoro ću 31-u. Na mom licu se te godine ne vide.
Imam posao,stalan, dobru plaću (neki o njoj samo mogu sanjati), imam krov nad glavom, topli obrok, speglano, čisto...
Imam auto broj 2. koji sam si opet sama kupila bez ičije pomoći, imam fakultetsku diplomu i možda ću imati još jednu...
Imam volje za usavršavanjem i mogućnosti za time...
Imam par prijatelja/prijateljica ( fala b(l)ogu na Suncu mojem malom (LU!)), obitelj koja me voli i Čupavca kojeg obožavam..
Imam mane ali imam i vrline...a onome kome to nije dosta i smatra da žena mora imati muža pored sebe i sa 30 barem 2 djece u vrtiću i treće na putu, da stoji pored špareta ili uz peglu, da obavi svoje “bračne” dužnosti kad se mužu prohtje i kojoj je životna radost sapunica u podne ma FAK OF!
PODCRTANO I PODEBLJANO!
Naučite se živjet svoj život a mene ostavite na miru!

p.s. slijedeći koji me pita kad ću se udati i imati djecu i kojji će se zgrožavat kolko imam godina a jelte nemam ovo dvoje navedenih dobit će gori odgovor od onog kojeg sam dala dotičnoj osobi. A odgovor ga je odmah ušutkao. :)))))