HRC - Hard Rock Cafe (part III.-final episode!)

"They tried to break us,
Looks like they'll try again

Wild boys never lose it
Wild boys never chose this way
Wild boys never close your eyes
Wild boys always shine"
Wild boys by Duran Duran


Nastavak od prošlog posta-vezan za zadnju sliku..


Ovo sam slikala samo zbog "must do" - ipak su Elvis i njegov Pukovnik bili jako poznati. Meni osobno ništ posebno. (sorry fanovi Elvisa)


No nothing else matters...kraj osnovne, novo društvo, slatki dečki svi metalci,lijepo ljetno druženje i najbolji frend do danas...


Ovo je posvečeno mom Velikome! (sve tri slike)






The Boss...one and only...


U zwei :)






Eeeee...i ja si pjevam "Left my job in the city..." ali ništ od toga..još sam u gradu i još sam na jobu.
Neznam da li je bunda flufastija ili njena kosa-čupavo do bola! :))))




Mr. Turner...




Ove hlaće su me ODUŠEVILE!




Ako ste se ikad pitali kakva je klopa u HRC-u evo:




Hamburger im je OGROMAN (možda se ovak ne čini) i jaaaaako fin.
Recimo da ga ne možete strpat u usta i zagrist osim ako vam usta nisu kao kod Mick Jeggera.
Hambi je malo masniji i očigledno pun kalorija ali...what the hell samo jednom se živi;)

I to bi bilo to iz HRC-a.
Slijedeći kojeg ću posjetiti će valjda biti u NY ali do tad...još će puno ljeta proći....

HRC-Hard Rock Cafe (part II.)

Uvijek sam tvrdila da su '80-e moje godine (OK, ajd nisam rođena u tom desetljeću ali...).
Nije da ne volim muziku iz '50-'70 ili '90-ih koje su isto imale svojih svijetlih trenutaka.
Ali '80-e RULES!!!!
I onda kad uđete u HRC i vidite hrpetinu izložaka koji vas podsjete na to doba, na muziku koju ste tada slušali, na rođendane na kojima ste plesali uz tu glazbu...aaaaahhhh :)))))
What a sweet memories!


Bunda Stivie Nicks iz spota Gypsy...Tko se sjeća Fleetwood Mac-a???













E ovo je za nepovjerovat...upravo je na radiu INXS!! Ah te loknice...


Elton Johnova obleka-mislim definitivno nemožete fulat da je to njegovo...


I dan danas mislim da je spot za Thriller bio jedan od najboljih spotova napravljenih u '80-ima..i da tu ide jedan rođendanski tulum i ja u crvenim cipicama ko teta iz spota...samo naravno bez onih vrtoglavih peta;)









Srednja škola, jedan mali plavi,zima, snijeg i I LIKE PRINC!







slijede nove slikice...

HRC-Hard Rock Cafe (part I.)

Moja putovanja me vode na mnoga “egzotična” mjesta na koja ja u biti valjda nikad ne bi nit pomislila otići.
Jedno od takvih putovanja me je vratilo ponovno u La petit Paris-Bukurešt.
Kolko god me šokirao način života u Rumunjskoj tolko me je još više možda šokiralo da u Bukureštu imaju HRC (eto oni su u Europi a mi nek se slikamo) koji mi je ostao u jaaaako lijepoj uspomeni.

Nakon napornog dana punog sastančenja odlučeno je da idemo van na večeru.
Destinacija je bila nepoznata ali navodno zabava osigurana.
Rekoh ok, što je tu je, gladna sam i baš me briga kud idemo.
Taxi se zaustavio ispred jednog jezerca u neposrednoj blizini lunaparka.





Več sam se ponadala da ću se izludirat na različitim vrtuljcima(daklem večera bi bila ona šećerna roza vata nakon koje vam je jezik tak lijepo pinky;) kad mi je kolegica rekla da to nije naše odredište već “ona zgrada par koraka dalje”



U HRC sam ušetala ko malo dijete u najljepši zabavni park i ko Japanac na fotosafariju -otvorenih usta škljocajući na sve oko sebe.
Prvo što me je oduševilo bio je strop.



Zamislite što bi tu ona koka iz Lennyjeve pratnje napravila-rasturila!!!
Zidovi HRC-a prekriveni su plazma televizorima koji se nalaze unutar okvira za slike (vrlo domišljato;) a naravno gledaju se (i slušaju) spotovi iz ‘8o-ih.




Zavalili smo se u separe koji je bio rezerviran samo za nas ali meni vražićak nije dao mira pa sam sa svojim digitalcem (hvala Glavnoj i Velikom-stvarno sam se naškljocala) zabilježila valjda svaki komadić zida. Dali da vam uopće kažem da sam zadnja naručila jelo i da sam naravno došla kad su mi cijelo predjelo pojeli.
Nije nit bilo važno (ma kolko god ja bila gladna) jer ipak je bilo zanimljivije razgledavati ovo:








Inače u sklopu HRC-ova postoji gift shop u kojem možete kupiti majice sa njihovim logom(više različitih dizajna majica-btw. ja našla i majicu koju je dizajnirala Shakira i majica je bila MRAK-ne zato što je bila crna;), zatim kožne jakne :))))) , medeke obučene i HRC majice i značke koje pravi zagriženjaci kupuju i mjenjaju sa drugim štovateljima HRC-ova.
I ja sam uspjela jednu majicu upiknut za Velikog a svoju majicu (ful rokerska) sam dobila na poklon od kolega. Nice, very nice!









Iz HRC-a smo otišli nakon kojih 3-4 sata ugodnog druženja i uživanja u dobroj mjuzi (‘80 su zakon!!!!) sa smješkom, zadovoljni.

Btw.ako vas je ikada zanimalo kako Tibica izgleda pa evo...
das bin ich!



I btw. ovo nije majica koju sam uzela-ovoje bila smao “nevinija” verzija zgodne majice. A meni je pripala prava rokerska.
Ipak sam ja mali vražićak;)))

P.S. uskoro novi post sa slikama iz HRC-a....bit će ih dosta;))))

E, jesam ofca!

Polako postajem ogorčena osoba (ako je to uopće još kod mene moguće).
Ne, ne zbog toga što sa olmoust 31 (fali još 4 mjeseca) još sam singl (ne sa dvije strane A-B;) i ne zbog toga što živimo u banana državi (ups sad moram paziti da ne dođem na crnu listu onih čudnih prisluškujućih životinjica) gdje bed gajs slobodno šeću ulicama i ispijaju kavice a gud gajs and girls ispaštaju zbog bed gajsa.
Makar me te neke teme jako bodu i htjela bih istrest par riječi ipak se još suzdržavam.

Ne, ono što mene mući je to kako smo svi mi porezni obveznici ne ofce več ofčetine koje sanjkaju usred ljetnje žege žedne preko razrovanog asfalta!
Prošli tjedan začudo gledam dnevnik, vjesti ili koju god emisiju gdje se pojavljuju političari i nešto nam pametno (khmkhm-zapela mi mrvica od croassainta) pričaju.
I uglavnom na ekranu se pojavi zastupnik neću ga imenovati (opet me životinjice muće ali idemo dalje) i komentira nešto o novoj garaži na Tuškancu i između ostalog kaže da bi za njih (čitaj sve one koje sjede na Markovom trgu) garaža trebala biti besplatna, naravno za osobne automobile ne službene.Jer kako je on to rekao ipak oni obavljaju koristan društveni ili javni ili kako god ga je nazvao (bila sam previše šokirana sa onim garaža besplatna pa mi je sve ovo ostalo odzvanjalo sa “garaža besplatna” pozadinom) posao.
Mislim da, u biti zašto bi on plaćao garažu kad mu se može dodijeliti besplatno parkirno mjesto?
Ne daj b(l)ože da bi cijenjeni zastupnici morali iz svog plitkog džepa izdvojiti koju kunu i ubaciti u razne proračune iz kojih inače vade nofce.Ili još gore da uopće ne koriste aute nego se voze javnim gradskim prijevozom (valjda bi i to trebali platiti pa ni to nije dobro) ili ići cipelcugom ili vam ga pješke! Katastrofa!
Ja još uvijek pod šokom besplatna garaža i ono javni opće-društveni whatever posao si mislim-ma koja sam ja ofca!
Ja odem u grad rijetko sa autom. Kad odem - odem uredno u garažu i platim.
Platim 5, platim 16 platim i 70 kn ali platim. Pošteno. Kolko sam parkirala svog limenog ljubimca tolko i platim.
I ne bunim se.
To je cijena odlaska u centar sa autom.
I imam plaću dobru za naše uvijete, ali sigurno 3 puta manju od gospode besplatno parkiranje tražimo.
I mislim si on koji ima jelte veću plaću od moje, koji tu plaću dobiva zbog mene i tisuće i tisuće drugih ofca koji uredno ostaju bez dijela plaće zbog svih onih prireza i poreza i doreza i nareza iz kojih se njima plaća isplaćuje traži besplatnu garažu.
A ja ofca ću je i dalje plaćati jer ako neću onda moram pješke/javnim prijevozom u grad.
E pa tak mi i treba kad sam ofca!

I onda odem ja Tibica ili vam po novom crna ofca obitelji u srijedu u grad (pješke molit ću lijepo jer je grad razrovan pa do garaže mi je i teže doć) po svoju novu osobnu.
I eto novi dokaz da smo mi svi ofčetine.
Na ulaznim vratima MUP-PUZ whatever u Petrinjskoj lijepo stoji papir bijeli A4 veličine kojim se obaviještava građanstvo da od tog i tog datuma do tog i tog datuma njihovo radno vrijeme je od 8-17 sati!
E pa nazdravlje! A ja nek ljubim vrata kolko god hoću jer moje radno vrijeme je isto od 8 pa do doduše 16 ali hahahaha da mi je i to vidjeti.
I sad sa jednog kraja grada na drugi kraj ja nema šamse da stignem iako završila sa poslom u 16 jer:
a) grad je razrovan pa su ipak malo veće gužve neg inače
b) i da nema gužva zbog zatvorenog zelenog vala opet je to špica
c) javnim prijevozom mi treba još više (naime presjedanej me ubija i oduzima puno vremena)
Sad samo molim b(l)oga da mi je šef dobre volje i da uspijem izać prije 4 kako bih podigla svoj komad plastike ili da me dečki u plavom ne zaustave i pitaju me gdje mi je osobna. Pokazat ću im staru, onaj žuti istić koji mi služi kao privremena a kad vide da je i taj listić istekao reči ću im da mi osobnu slobodno potraže u Petrinjskoj.
Ipo mogućnosti nek mi ju donesu jer ja stvarno nemogu otiči po nju. ( i blinkat ću okecama da im se umilim;)
Mislim znam da su počeli godišnji, i znam da ljudi moraju ići na more i da je sasvim glupo organizirat radno vrijeme od nedaj b(l)ože 10-19 ili jedan dan ujutro jedan popodne.
A sve mi ofce ćemo uzet jedan dan godišnjeg ili izžicat onih sat-dva da odemo ranije s posla kako bi podigli dokumente jer opet ljudi koji plaću dobivaju zbog nas jelte žele uživat u godišnjem i ne žele se prilagoditi svom ostalom normalnom običnom narodu (ofcama) koji radno vrijeme isto imaju od 8-17.
I onda se čudimo kak nam je.....

E jesmo ofčetine...

Guten Tag! Ja, ich bin Tibica! Wie immer...

E pa nije mi se zazvijezdao dan u petak. Bar ne više neg što je bio.
I da, još uvijek imam predivnu šljivu i predivnu ranu na nozi.
I da još uvijek imam predivnu oderotinu na peti druge noge (plus par novih ranica ali to je jedna sasvim druga priča).
No to nije sad nit važno.
Ono što je važno je da Tibica hat ein Prüfung am Freitag gemacht ili tak nekak.
(nadam se da Profa ne čita slučajno moj blog i da se neće križat zbog ove izjave:)

Oko 6-ice u petak sam odlučila napustit svoj domek i uputit se na ispit.
Koračala sam oprezno (jelte još je bio dan pa mi zvijezde nisu trebale) i sigurno.
Stiščući skripte u torbi (kao ono išta ću “ponovit” u busu) žurila sam na “Hollywood or propast!”.
Došla taman kad je sat odzvonio sedam sati, sjela, izvukla svoju tehničku roetring 0,5 (onu koja je pipila svu pamet ovog svijeta pa ju zato nosikam uvijek sa sobom na ispite) i pričekala da ispit počne.

Prvi dio text za razumijevanje- prvo dobro pročitajte text jedan put za sebe, onda pogledajte tvrdnje na drugoj stranici koje su ili točne ili netočne pa se vratite na text i pronađite tvrdnje i označite da li su točne ili netočne...gee, teškog li posla :)
Drugi dio gramatika-perfekt-lako, imperativ-jooooj koja smijurija, posvojne i osobne zamjenice-ich meiner mir mich-sve znam, komparativ-nesmijem zaboraviti prijeglas, nesmijem zaboraviti prijeglas..
Treći dio-izaberite da li ćete pisat pismo na temelju slikica ili opisat nečiji radni dan- Liebe Anna, heute habe ich....

Nakon cca 45-50 minuta predajem Profi ispit, začuđeno me gleda i pita da li sam več gotova. Uz osmijeh joj odgovaram da ona nije naučena da ja nakon par minuta predajem testove a da sam ovaj put iznimno dugo pisala ( u biti nije mi se nikam žurilo pa sam zurila okolo).
Vidim nešt križa, nešt piše, nešt kvačka.
Laganini me znoj oblijeva (mislim da to nije imalo ništa s tim što je vani još bilo iznad 30 celzijevaca a u predavaoni + 50 i jako sparno), razmišljam si di sam pogriješila.
OK ajd one osobne mi možda ipak nisu sjele kak treba. Komparativ, paaaa..ne volim da mi se naređuje pa valjda nit to nisam prožvakala, možda...

-Tibice,ovo je izvrsno! Imate 94% točan ispit riješen. Samo 4 greške.
- (smiješak) a da? Nije sigurno manji postotak? 4 greške? Pa to je OK...


Dobivam ispit na provjeru i...jooooj dajte mi zid da lupam glavom o njega!!! GLUPAČA, GLUPAČA!!!!
2 greške na komparativu-tolko o onom nesmijem zaboravit prijeglas-zaboravila ga! I gdje mi je nastavak? Ah da, u mojoj glavi ali ne i na papiru!
Greške totalno neopravdane! Moja glupost.
1 greška na osobnim zamjenicama-moja nesigurnost pa uzela ono što je zvučalo (!!!) lijepše.
1 greška perfekt-totalno opravdano-da sam i 5 sati buljila u tu rečenicu valjda bih se zaklinjala da to tak treba ići.

Sve u svemu drugi stupanj odvaljen, ja zadovoljna (buhuhuuuu mogla sam imati 98,5-100% ispit buhuhuuuu), čekam 9 mjesec pa upisujem treći stupanj.


p.s.koji glupi post ;)

Auch..joj..uuu...leda..leedaaa!!(ili kako je Tibica razbila nogu)

Podnaslov-kako od slona napraviti muhu?!

Prokleti imperativ i ostatak gramatike!
Jučer sam se napokon odlučila uzet knjigu u svoje ruke (bilo je i vrijeme) i odvaliti gradivo za današnji ispit.
Da, da Tibica je učila! Big deal!
I da, da Tibica ima ispit - Prüfung bi mi to rekli po domaće ak je domaće po njemačkom.
Uzela daklem ja knjigu, bilježnicu, neke skriptice, coca-colu (zabranjeno voće) i krenula u sobu u miru i tišini (ako vas ne smeta što Čupavac pili drva za predstojeću zimu) ponoviti gradivo.
Imperativ, perfekt, osobne i posvojne zamjenice, komparaciju i naravno hrpetinu novih riječi.
I stavila ja knjige/papire na stolić, colu na komodu i...shit naravno da sam zaboravila kratki pregled gramatike koji bi mi jako dobro došao.
Okrenem se ja na mjestu (ili je bar tak izgledalo), popiknem se na nešto(čitaj najvjerojatnije na nesretni tabure), spetljam se o tabure, drmnem si prst-palac na nozi (je, je pa ti hodaj bos okolo), lupim se u potkoljenicu, brojim zvijezde (jedan milijun, dva bilijuna milijuna, tri milijarde trilijuna), psujem pseće mamice (ne od Čupavca!), skakućem na jednoj nozi, cvilim u sebi (isto kak sam se sjetila i psećih mamica) i jedva suzdržanim glasom pitam Glavnu-imamo li mi leda.
U tom trenutku sam već bila na drugom dijelu stana, sjedila an podu i zurila u svoju ozlijeđenu nogu.
Led je u frizeru (a di bi drugdje i bio,zar ne?).skakućem natrag prema kupaonici(jao, auch, kuku leleeeeeeeeee...) i tražim mali ručnik u koji ću stavit led.
Premali, preveliki, prečudan, pre nešto ma evo ovog, ne vrati , ah pa imam jednog vani.
Skakućem natrag (kak je danas zvjezdano nebo a vani još dan. Čudno. Jaaaako čudno), uzimam led, skakućem natrag u prvu sobu, stavljam nogu na tabure (da krivca) i...jao! pa to je već poplavilo! to poprima crnu boju! to se i crveni!
Stavljam led, omatam nogu ručnikom i krećem dalje...
Nehmen-nimm, nehmt, nehmen Sie, trne noga, ledeno je (zato se i zove L-E-D jer je LEDEN!) essen, iss, esst, essen Sie...
Ok idem pogledat kak izgleda moja čvrga (glavno da nije ponovno na glavi!)
Mičem ručnik, mičem led i....šta je ovo crveno??
Ručnik krvari? Led krvari?
PA JA KRVARIM!!!!!!!!!
OK ajd nije ko u hororcu ali nije nit ono ne..no ajd malo je bilo krvi..ali dovoljno da se netko tko ju ne podnosi (srećom nisam ta) onesvijesti. HA!

Fak! Em što je kvrga narasla, em što sam kožu oderala, em šta sam u plavoj boji (ide uz nešt novog u mom životu ;) em danas neću moć obuć kratku haljinicu!
(kiša će me spasit-dobar razlog za nošenje hlaća)
Rekoh nemogu vjerovat! Pa stvarno sam imala dug period da si nisam nogu/e (naglasak na množinu!) uništila i da sam mogla nosit kratke suknjice/hlaće/haljine.

-Glavnaaaaaaaaaaaa!!!!!
-Kaj je???
-Ajd mi kupi sutra one smješne flastere u dućaaaanuuuu.
-Imaš flaster!
-ali nisu sa Disneyevim likovimaaaaaaaaaa!
-A šta će ti?
-??? pa neću valjda ići sa običnim flasterom na nozi van!??!

Ostatak večeri sam provela biflajući komparativ, posvojne i osobne zamjenice i u pokušaju logičnog raščlanjivanja perfekta-kad je pravilan a kad nepravilan glagol...

Jutros...06:55... ja zvonjiiiim! ti se budiiii!
Hvatam mobitel, prekidam budillicu...
ich, meiner, mir, mich, du, deiner, dir, dich...
Ha???? Koji vrabac??? Prvo što sam napravila kad sam se probudila ponavljala sam gramatiku!!!
Nisam pomislila kak sam gladna. Nisam pomislila kakav me težak dan očekuje ili što da danas obućem (minicu ziher ne!).
Ne ja sam ponavljala gramatiku!
Evo profesori jeste li sad zadovoljni??? Ostvarilo se ono “to morate znat pjevat ko pjesmicu kad vas se usred noći probudi!”.
Razmišljam kak nisam normalna, pokušavam sić sa kreveta, Čupavac leži na podu. Podragam ga i hoću ustat kad...
auch, pas mamicu, koja sam ja kretenka, boliiiii... oderala ja petu na krevetu-oderala ja opet kožu. (evo zašto je bio onaj naglasak na množinu!)
“Srećom” ovaj put druga noga u pitanju.
To samo ja mogu biti tak spretna. Mislim da ima nešto zlog u toj gramatici. Kad god je se dotaknem ja se razbijem.
I onda ti odi na ispit. Šta me još danas očekuje?
Da si razbijem i ruku ( da li da uopće priznam da sam si nabila ruku čim sam došla na job????)?

Bit će danas jako zvijezdan dan...kak je krenulo...

Uredu je udariti...ili?

The bruises they will fade away
You hit so hard with the things you say
I will not stay to watch your hate as it grows
You're not in love with someone else
You don't even love yourself
Still I wish you'd ask me not to go
(Till death do us part-by Madonna)


Poznajem jednu djevojku od kojih 22 godine.
Mlada, neuka i pomalo čudnih nadzora.
Ne mislim neuka u smislu školovanja več neuka u vezi života.
Kad si mlad onda si i lud i misliš kako je svijet pinky i kako sve što radiš radiš najbolje.
Kad malo odrsteš skužiš da sve i nije tak pinky i kako si bio mlada budala.
Ponekad učiš na svojim greškama, ponekad i ne.

Djevojka se uskoro udaje. Ona 22 on 24.
Oni se vole. Oni su nekoliko godina zajedno pa je logičan korak svadba.
Njeni i nisu baš presretni i nemaju povjerenja da će se to održati ali ona to želi i ona će to provesti.
No to u ovoj priči nije niti važno.

Djevojka priča kako ona nema muških prijtelja. Ne trebaju joj.
Djevojka nema niti puno prijateljica-bio je moj zaključak jer ona ne ide van. Bar ne bez njega.
On nema ženskih prijateljica.Ona to ne odobrava. Kao nit što on ne odobrava muške prijatelje njoj.
On ne ide van bez nje jer ako su par šta onda onaj drugi/druga imaju izlaziti sami za sebe.
Oni imaju društvo s kojim izlaze. Ali tugedr, ne apart.

Djevojka njega voli. Kaže da on ne bi da je ona neka velika poslovna žena (što god joj to značilo), a to ne bi niti ona.
Poslovna žena mora putovat a ona bi trebala/on bi htio da ona ima normalno radno vrijeme (?????definiciju normalnog radnog vremena u današnje doba molim!), da doma bude najkasnije do 5, da skuha ručak, opere, opegla i brine se za domaćinstvo.
(On hoće ženu ili ropkinju?)
Ona smatra da je to normalno. Očigledno ambicije ne stanuju na njenoj adresi.

Djevojka se boji ulaska u brak. Ali ne zbog promjena životu več zato što čuje da se jako puno ljudi razvodi. Nije joj jasno zašto.
Do tog trenutka sam šutjela u razgovoru a onda sam morala prokomentirat.
Rekla sam da danas jako malo ljudi razgovaraju, jako malo ljudi pokušavaju riješiti probleme i jako malo ljudi je tolerantno (je*i ga govorim i iz svog iskustva).
Djevojka odmah prihvaća odgovor i kaže da zna kako malo ljudi razgovaraju i da od muhe rade slona. Naprimjer odmah traže razvod ako muž ošamari ženu. Pa to nije razlog za razvod, što ako ju malo lupi.Nije to kraj svijeta. Možda je i zaslužila.
Na to sam ju samo pogledala i nastavila šutjeti.
Glupog li dijeteta!

Da mene netko lupi potrgala bih mu noge i ruke.U vezi dvoje odraslih ljudi batina ne bi trebalo biti.
Batina NIJE izašla iz raja.
Na početku svake veze ja sam uvijek dala do znanja drugoj polovici da ako mu ikad padne na pamet da me udari da će mu to biti prvi, zadnji i posljednji put (kako bi moj Veliki rekao;) i da ja to NE toleriram i NE praštam.
I meni su znali dić žifce i ja bi najrađe ga opalila šakom u glavu ali to ne vodi nikamo. Agresiju treba ispoljit u drugom pravcu a ne na voljenoj osobi ( da li uopće to može bitii voljena osoba na kojoj trgamo kolce i kamenje?).
Ja ne toleriram takvo ponašanje i smatram da svaka imalo pametna žena neće to tolerirati. Ma kolko god njezina situacija teška bila i makar tvrdi da nemože od njega otići i da zato trpi batine-ja to ne shvaćam i ne podržavam. (molim mušku populaciju da sad ne ulazi u raspravu a šta kad žena šora muškarca da li oni to trebaju trpjet-ne trebaju i ne shvaćam nit njih).

Uglavnom djevojka se uskoro udaje.
Smatra da je uredu da je on udari i da g a zato neće ostaviti.
Uredu je da nema prijatelja jer šta će ti prijatelji ako imaš njega.
Uredu je da budeš totalno pasivna osoba i zadovoljit se s mrvicama umjesto da napreduješ u poslu samo zato jer njemu treba skuhat friško ručak.
Njima je lijepo.
I bit će im lijepo.Dok god budu živjeli u neznanju i dok god će svijet biti pinky.
Ali što ako/kada jednog dana svijet poprimi i sive nijanse?
Hoće li i tada sve biti lijepo?
Glupe li djece.
Ona 22 on 24...još puno toga moraju naučiti o životu.....