The bruises they will fade away
You hit so hard with the things you say
I will not stay to watch your hate as it grows
You're not in love with someone else
You don't even love yourself
Still I wish you'd ask me not to go
(Till death do us part-by Madonna)
Poznajem jednu djevojku od kojih 22 godine.
Mlada, neuka i pomalo čudnih nadzora.
Ne mislim neuka u smislu školovanja več neuka u vezi života.
Kad si mlad onda si i lud i misliš kako je svijet pinky i kako sve što radiš radiš najbolje.
Kad malo odrsteš skužiš da sve i nije tak pinky i kako si bio mlada budala.
Ponekad učiš na svojim greškama, ponekad i ne.
Djevojka se uskoro udaje. Ona 22 on 24.
Oni se vole. Oni su nekoliko godina zajedno pa je logičan korak svadba.
Njeni i nisu baš presretni i nemaju povjerenja da će se to održati ali ona to želi i ona će to provesti.
No to u ovoj priči nije niti važno.
Djevojka priča kako ona nema muških prijtelja. Ne trebaju joj.
Djevojka nema niti puno prijateljica-bio je moj zaključak jer ona ne ide van. Bar ne bez njega.
On nema ženskih prijateljica.Ona to ne odobrava. Kao nit što on ne odobrava muške prijatelje njoj.
On ne ide van bez nje jer ako su par šta onda onaj drugi/druga imaju izlaziti sami za sebe.
Oni imaju društvo s kojim izlaze. Ali tugedr, ne apart.
Djevojka njega voli. Kaže da on ne bi da je ona neka velika poslovna žena (što god joj to značilo), a to ne bi niti ona.
Poslovna žena mora putovat a ona bi trebala/on bi htio da ona ima normalno radno vrijeme (?????definiciju normalnog radnog vremena u današnje doba molim!), da doma bude najkasnije do 5, da skuha ručak, opere, opegla i brine se za domaćinstvo.
(On hoće ženu ili ropkinju?)
Ona smatra da je to normalno. Očigledno ambicije ne stanuju na njenoj adresi.
Djevojka se boji ulaska u brak. Ali ne zbog promjena životu več zato što čuje da se jako puno ljudi razvodi. Nije joj jasno zašto.
Do tog trenutka sam šutjela u razgovoru a onda sam morala prokomentirat.
Rekla sam da danas jako malo ljudi razgovaraju, jako malo ljudi pokušavaju riješiti probleme i jako malo ljudi je tolerantno (je*i ga govorim i iz svog iskustva).
Djevojka odmah prihvaća odgovor i kaže da zna kako malo ljudi razgovaraju i da od muhe rade slona. Naprimjer odmah traže razvod ako muž ošamari ženu. Pa to nije razlog za razvod, što ako ju malo lupi.Nije to kraj svijeta. Možda je i zaslužila.
Na to sam ju samo pogledala i nastavila šutjeti.
Glupog li dijeteta!
Da mene netko lupi potrgala bih mu noge i ruke.U vezi dvoje odraslih ljudi batina ne bi trebalo biti.
Batina NIJE izašla iz raja.
Na početku svake veze ja sam uvijek dala do znanja drugoj polovici da ako mu ikad padne na pamet da me udari da će mu to biti prvi, zadnji i posljednji put (kako bi moj Veliki rekao;) i da ja to NE toleriram i NE praštam.
I meni su znali dić žifce i ja bi najrađe ga opalila šakom u glavu ali to ne vodi nikamo. Agresiju treba ispoljit u drugom pravcu a ne na voljenoj osobi ( da li uopće to može bitii voljena osoba na kojoj trgamo kolce i kamenje?).
Ja ne toleriram takvo ponašanje i smatram da svaka imalo pametna žena neće to tolerirati. Ma kolko god njezina situacija teška bila i makar tvrdi da nemože od njega otići i da zato trpi batine-ja to ne shvaćam i ne podržavam. (molim mušku populaciju da sad ne ulazi u raspravu a šta kad žena šora muškarca da li oni to trebaju trpjet-ne trebaju i ne shvaćam nit njih).
Uglavnom djevojka se uskoro udaje.
Smatra da je uredu da je on udari i da g a zato neće ostaviti.
Uredu je da nema prijatelja jer šta će ti prijatelji ako imaš njega.
Uredu je da budeš totalno pasivna osoba i zadovoljit se s mrvicama umjesto da napreduješ u poslu samo zato jer njemu treba skuhat friško ručak.
Njima je lijepo.
I bit će im lijepo.Dok god budu živjeli u neznanju i dok god će svijet biti pinky.
Ali što ako/kada jednog dana svijet poprimi i sive nijanse?
Hoće li i tada sve biti lijepo?
Glupe li djece.
Ona 22 on 24...još puno toga moraju naučiti o životu.....
Post je objavljen 01.07.2008. u 12:02 sati.