Stay on these roads....

četvrtak

kolovoz

2006

Duplo ve-ce

Volim kad dođem u neki fensi restoran ali mislim stvaaaaaarno fensi u kojem u wc-u svira lagana glazba(ne mislim na ono kad čuješ muziku koja trešti od bara), ili kad sam u liftu nekog hotela ili malo bolje tvrtke I kad se čuje Mozartova mala noćna muzikica ili Lisztovi Bipasići.
Nekak je zanimljivije vozit se u liftu I dok buljiš u ogledalo (naravno omiljeni žemski sport;) slušaš muziku.
Zanimljivije je i raditi pipi ili khmkhm i slušati muziku. Bilo bi bolje kad bi još našli novine ili neko štivo za čitati ali nekak bi mi bilo bljaki na wc-u za ko zna kim čitat novine(ko zna gdje su sve te novine bile!?).

I moja firma postaje fensi! Ne nemamo lift sa muzikom ali imamo wc!
Samo što je naša muzika brrrrrrrrrrrbrrrrrrrrrrrrbrrrrrrrbrrrrrrrrrrrrrrrr!!!!!!!!!!!!!!! Niti jednu Mozartovu notu nisam u tome razaznala ali ajd ne smijem se sad praviti da sam ono neka fensi žemska koja pati na fensi wc-e! ;)
Evo malo prije odoh ja putem wc-a i čujem muziku!
I nemogu vjerovat! No nažalost naša muzika je od borera! Preuređujemo firmu i radovi su u veeeeelikom zamahu. Ispred wc-a neki striček na lojtrama (ljestvama-op.a;) stoji i nešt šerafi (b-ti nemam pojma književni naziv!)(srećom pa nemože ništ vidjeti u wc-u ili možda može???) dok u prostoriji do bormašine proizvode svoju muziku. Samo nam sad još fali nabijanje čekića i evo ti nove simfonije! Simfonija od wc-a ću ju nazvati!
No moram priznati da je sasvim novi doživljaj ići na wc sada.
Em šta znaš da je netko ispred wc-a i sam očekuješ kad će neki kreten upast sa lojtrama u wc dok pokušavaš obaviti svoju ljudsku dužnost em što sad možeš pjevušiti ili stenjat na wc-u a nitko te neće nit čut jer ne čuješ ni vlastite misli a kamoli šta ona osoba u odjeljku do radi!

Morat ću predložiti na slijedećem glavnom sastanku da nam uvedu muziku u wc. Ponudit ću se da budem glavni DJ koji će svako jutro ubaciti CD dana pa nek kolege se u miru obavljaju u wc-u a ne da s**u cijeli dan okolo.
Evo nitko ne shvaća ako ja želim pridonjet boljitku svoje firme!

Btw. da li je netko uopće svijestan kolko prosječan čovjek (pa šta god to značilo ali eto uvijek u medijima upotrebljavaju taj izraz;) u svom životu provede u wc-u?
Puno! Čak i previše!
Nije da nam wc danas služi za obavljanje ljudske dužnosti već i za čitanje novina/knjiga u miru, za tipkanje poruka(čak i razgovaranja na mobitel), pjevušenja(nije više in pjevušiti pod tušem ili u kadi), plakanje(ne, ne od onog peku oči!), bježanja u osamu (kad klinci ili starci počnu gnjaviti) ili jednostavno za sređivanje misli na miru.
Em što su wc-i maleni i samo za jednu osobu, em što je to jedino mjesto gdje te svi iz, ak ništ drugo, neke pristojnosti puštaju na miru!
Po meni bi svaki wc trebao imati osim naravno školjke i ostalih potrebnih sredstava jednu policu ili košaricu sa novinama, obavezan dobar miris čist da se čovjek ugodnije osjeća, biti prostran da se možeš okrenut a ne samo da uđeš sjedneš i to je to, biti lijepo ofarban ili vam pobojan, možda čak i sa nekim detaljima na zidu tipa nacrtani leptirići ili zalazak sunca ili neki cvijetić....
Mislim ako već moram jedan dio svog života provest u njemu želim da mi bude ugodno i udobno!
Ne volim bijele wc-e sa ružnim pločicama. Ne volim niti one koji imaju one čupave tepihe na podu.Svaki put se pitam da li je osoba prije mene fulala školjku ili ne!?
Ne volim niti one jake mirise koje sad svi stavljaju-haloooo ne treba me to još ugušiti!
Ne volim one bijele plastične wc-daske koje se ljuljaju kad sjedneš.Ne volim niti drvene, mislim one od pravog drva pa da si našpranjim svoju lijepu pozadinu.
Ne volim niti one ružne četke sa onim ružnim malim posudama u koju nikak nemožeš vratiti četku a da pol poda ne smoćiš! Ne volim onaj guzoderni papir, onaj crveni kao niti onaj u listićima.
Volim šarene, ocrtane daske ili one u kojima se nalaze stvari tipa školjkice, kamenčići. Volim šarene zidove. Volim šareni 3-slojni wc papir, onaj u boji sa otiskom I koji lagano miriši.
Volim sprejeve mirisa jorgovana u wc-u. Volim pločice na podu koje imaju nepravilan uzorak pa svaki put pokušavam otkriti kako bi se niz nastavljao da nije prekinut.
Volim kad mogu ispružit noge a da ne odalamim koljenom u vrata.Volim četke sa onim smiješnim posudama tipa patka ili krava-ako ništ drugo bar se vidi da “vlasnik wc-a” nije uštogljena osoba.
U biti ja volim kad je wc udobna/ugodna prostorija. ;)

komentiraj (2) * ispiši * #

ponedjeljak

kolovoz

2006

“Zanimljivi” komentari….

Ne shvaćam ljude koji ostavljaju komentare na blogu a da s njime nisu ama baš ništ postigli. Nit da njihov komentar zavrijedi ostati među komentarima niti da ih se prijavi da su luzeri I da nesmiju više postati tj.komentirati na dotičnom blogu.
Komentari tipa lanci sreće me ne zanimaju i automatski će pošiljatelj biti prijavljen. Zašto? Pa zato jer ja to mogu i jer tako hoću! J Ako ja ne ostavljam takve komentare drugima želim da niti meni takve komentare ne ostavljaju.
Ako nemate šta pametnog ili čak i glupog, ali opet glupo što je zamotano u celofan sa mašnicom, za reč nemojte se niti truditi.

I tako ja danas nađem jedan komentar od jednog dječaka koji je hrabar pisati prostote na mom blog-komentaru ali ne i ostaviti link svojeg bloga.
I koja mu je poanta toga? Ok ja ću te zvrijeđati i onda ću se okolo hvaliti kako sam bio faca i psovao okolo po blogovima? Ak je to bio cilj komentara onda je stvarno to bilo veliko dijete koje se je našlo u velikom svijetu.

Koja je svrha uopće komentara?
Ja ostavim komentar na text koji mi se svidio. Ili ako imam što o toj temi prokomentirati. Ili ako imam nešto vlasniku bloga reći. Ili samo da pozdravim dragog mi blogera čist da zna kako ga i dalje čitam.

Zato nemojte ostavljat glupe komentare jer od njih nitko nema nikakve koristi i nitko takve ne voli čitati a i ovak i onak ću ih izbrisati.
Svima ostalima zahvaljujem na lijepim komentarima i pozdravima!
Pa-pa...

komentiraj (2) * ispiši * #

petak

kolovoz

2006

Kako se na brzinu obogatiti ili ti kako ljudi "puše" nesretne ljubavne romane...

Pročitala sam neki dan “Djevojačku večer” od Karen McCullah Lutz i ostala oduševljena.
U biti roman nije ništ posebno ali je na tako “lagan” način pisan da doslovce pustiš mozak na pašu i uživaš u romanu.
Naravno da se radi o curi koju je zaručnik ostavio pred oltarom pa njen najbolji frend ju zamolio da pomogne u provođenju djevojačke zabave za njegovu zaručnicu koja je baj-d-vej njezina sestrična i blablablablabla...
Odmah nakon nje sam uzela drugu knjigu na čitanje i radnja je opet: ona ostavljena od dugogodišnjeg dečka koji odlazi živjet u London,ima sjajan posao, on se vrača i postaje joj šef i blablablablabla...
Vidim da je u biti jako “in” i ispaltiva kombinacija ucviljene ostavljene žene! Em šta se takve priče “puše” em šta se na takvim iskustvima rade dobre priče koje onda ljudi “puše”(čitaj: trče u dućane i troše lovu na njih samo kako bi se naslađivali tuđoj nesreći a kasnije plakale od sreće kad se glavna junakinja othrva lošem horoskopu i ljubav naravno opet zablista u njenim očima i u njenom srcu blablablablabla).
Hmmmmmmmmmm......
Evo, ja se čudim kak malo ljudi čita moj blog. E sad ili mi blog nije nimalo zanimljiv ili jednostavno malo ljudi zna za njega. Možda mi teme nisu zanimljive ili dobro obrađene ali je** ga pišem ono šta mi u trenutku “imanja vremena za piskarenje” padne na pamet ( i to je bolno)! Kak nemam taj nesretni svoj laptop (tudu točka 12 )nisam u mogućnosti najbolje inspiracije sjest i napisat nešt. Mislim, OK, mogla bih napisati na papir neku skicu texta ali ajd ne pišem kolumne pa nije tolko ni važno.
Negho šta sam htjela reči??? Hmmmm...da....čist bih i ja mogla počet pisat o nesretnoj ljubavi....ono dragi me ostavio...ja sva očajna....ne znam da li da režem žile ili trpam u sebe tone sladoleda od lješnjaka i pistacije...ona mala količina onih kvazinazovifrendova/ica me pokušavaju izvuč van da nastavim sa svojim i ovak jadnim životom....frendica mi kaže da se udaje(da mi je samo znati koja!?) i da želi da joj ja pomognem oko priprema za vjenčanje a ja u komi jer eto mene dragi nije odveo pred oltar pa čak ni u mislima a kamoli u stvarnosti...i onda netko pročita sve te moje jadikovke na blogu i odluči da je to fenomenalna priča baš za laganu ljetnu knjigu koju će sve žemske htjet čitati dok će sunčati guzice, ovaj, pardon svoje pozadine na jednoj pod naših mnogobrojnih predivnih plaža diljem našeg Jadrana i ponudit će mi nekoliko desetaka ako i ne stotina tisuća kuna za objavljivanje mojih blogovskih memoara i sve one tantijeme koji dolaze uz slavu!
Mislim, vidim da se takve stvari šikaju! Jer svaka mozaknapašu knjiga se o tome radi! A kak najbolje takve stvari napisat ak ne da svoje vlastito iskustvo preneseš na papir?

E pa onda Plavušo a da mi prekinemo pa da ja napišem takav roman i da se ja naglo obogatim i da onda ponovno budemo zajedno??Ha šta kažeš??? ;)))))))))Mislim, sve u korist dostizanja onog milijuna.......;)))))))

Do slijedećeg “memoarblogiranja” pa-pa....

komentiraj (0) * ispiši * #

utorak

kolovoz

2006

Phil

Opet neki čudan dan… imam hrpetinu posla ali kak ovisim o drugim ljudima da naprave /daju neke stvari/informacije jedino što trenutačno mogu radit je buljit u strop I prertat prstima u krug.
No nema veze. A-ha je na kompu, već 7 sati se vrti(uskoro će mi valjda I na uši izlaziti;) ,uskoro se bliži trenutak odlaska doma(ok ajd još 43-44 minute) i baaaaaaš me briga za sve!

Evo nova stavka je dodana na listu. E da....da malo to “razradim”. Prije par godina sam na TV-u gledala neki prilog o delfinima i između ostalog sam čula da se te divne životinjice mogu i posvojiti! Posvojit? Delfin?Šta ću u kadu s njim??? Ma neeeeeeeeeeeeee!
Jednostavno na žiro stričeka i teta koji se brinu za delfinčeke u Jadranu (tu možeš više saznati) se uplati određena količina nofčeka i dobiješ certifikat da si ponosan vlasnik/vlasnica jednog delfinčeka/delfinčice na godinu dana! Ak uplatiš malo više onda si ponosan vlasnik i jedne majice sa logom ili slikom koju ne trebaš vratiti za godinu dana! I još za male ili velike nofce dobiješ još i bukmark(nije da ih imam mali milijun ali njih nikad dosta) ili naljepnice,godišnji broj časopisa, fotografiju svog ljubimca i text o njemu i brošuru o projektu.

E sad jedno vrijeme me je držala pomisao da usvojim jednog delfina čist iz nekih humanitarnih razloga ali ajd ruku na srce zar nebi bilo cool “imati” delfina za ljubimca? ;)
Ma šala...stvarno sam ga htjela posvojiti iz humanitarnih razloga jer organizacijama koje se brinu za njih ipak treba financijska pomoć kako bi ih mogli nastavit pratiti.
No nekak taj trenutak nikako nije došao i ja sam na to potpuno zaboravila (e humanitarnosti moje!) sve do jučer!
Ne postoji nikakav razlog zašto sam se jučer tog sjetila. Jednostavno mi je palo na pamet da to stavim na svoju listu kao jednu od stvari koje bih voljela/htjela napraviti.
No neću se protriviti ako mi netko “pokloni” delfina za rođendan;)

Uglavnom ja sam odabrala Phila! ;)

komentiraj (0) * ispiši * #

subota

kolovoz

2006

Jedan tudu manje ;)

Evo danas sam jedan "TO DO" sa liste prekrižila ili u blogovskom slučaju ucrvenila.
Došla sam, vidjela ga, razmišljala da li će biti on prvi ili Paulica i rekoh Paulice nema ...Aha pao je napokon....

Bila sam danas nekom šoping/razgledavanju sa Velikom. Kupila sam si CD i knjigu...nisam uopće bila raspoložena za šoping makar sam si našla neke stvarčice koje su mi se svidjele.
ne znam...nalazim se opet u nekom svom skuba raspoloženju i nije mi do ničega.

E da, neki dan sam bila u gradu i vidjela da ima prek jedne agencije 3 dana u budimpešti za 595 kn i to od 29.09-01.10. hmmmmmmmmmmmmm...sad si razmišljam da li ću Budimpeštu posjetiti već ove godine ili u proljeće slijedeće?
Moram si razmislit i neke stvari odvagnuti...

Pozdrav do slijedećeg tipkanja;)

komentiraj (2) * ispiši * #

srijeda

kolovoz

2006

"TO DO" lista

Neki dan sam dobila od frenda poruku gdje će na go. Kad sam mu napisala da sam pomalo ljubić jer ja nikam nejdem napisao mi je da nije dobio dojam da sam ja takva, da mi se ništa ne da ili da nebi iskoristila bilo koju priliku samo da malo putujem.I napisao je da ne želi jednog dana se osvrnut iza sebe i pomislit kao je nešto mogao napraviti a da nije, da je nešto propustio u svom životu, da ne želi za ničim žaliti.
Zamislila sam se.... naravno da ima stvari za kojima žalim što nisam napravila ali i onih za kojima žalim što sam napravila..no to je več tema za neki drugi post ;)

Ima hrpetina stvari koje sam napravila u svom životu i koje bih rado ponovno napravila.Ima hrpetina stvari koje nisam napravila ali bi ih htjela napraviti.
Ponekad sama sebe uhvatim kak sam lijena da se pokrenem i odem na neku izložbu ili u kino makar sam se tolko razveselila što je novi film odošao ili što sam saznala da je dobra izložba napokon stigla u grad.
Jednostavno danas mislim o tome a do sutra ću već zaboraviti ako negdje ne zapišem ( i po mogućnosti si ne zalijepim na čelo pa da to vidim svaki put kad se pogledam u ogledalo-a to je često;)
Neko cijeli svoj život provede doma i ne poželi nikamo otputovati...netko cijeli svoj život ne radi ništa, ne sluša ništa, ne čita ništa, ne gleda ništa i zadovoljan je...ali ne i ja..

Rekoh ne želim niti ja jednog dana se okrenut i žaliti više neg što žalim sada!!!!
Ne želim se dosađivat doma i lupat glavom o zid jer ne znam šta bi sama sa sobom a ima tolko stvari koje bih htjela napraviti ali jednostavno u trenucima dosade ih se nemogu sjetiti.
Rekoh radim “TO DO” listu!
Ok, ovak stvari stoje: za sad imam “samo” 40 točkica koje bih htjela prekrižit i reći to sam htjela napraviti i napravila sam!
No to nije konačna lista.
Svaki put kad ću se sjetiti nečeg novog zapisat ću u blog i planer (je, onaj mali plavi sa šljokicama!)kao podsjetnik.
Znam da je lista pomalo i glupa i da se možda neke stvari ne bi niti trebale nalazit na takvog tipa listi ali eto to je moj mali podsjetnik.
I neću se bunit ako netko dobije napadaj dobre volje da mi pomogne neke stvari ostvariti (npr. da mi kupi neki od dugo željenih CD-a a koje nisam do sad nabavila čist iz iz razloga “ne da mi se ići u cd-shop potražit dotičan cd” ili ajd primam i sprženi ili mp3 format;))) ili ako mi netko hoće svratiti pažnju na jeftiniju mogućnost putovanja ili da ......

1. posjetiti Botanički vrt
2. obnoviti njemački
3. obnoviti mađarski
4. usavršiti WORD i EXCEL
5. upisati aqua aerobic
6. otiči u Budimpeštu
7. otiči u USA
8. naučiti šivati
9. naučiti štrikati
10. naučiti heklati
11. naučiti raditi goblene
12. kupiti laptop
13. kupiti Zvijerku2
14. kupiti stan
15. otiči jedan vikend sa dragim nekam (bilo kam samo da se maknemo van ZGB, ma može i u ZGB ali da se maknemo nekam zajedno)
16. napraviti sobu sa akvarijima (jednog dana;)
17. napraviti CD-e sa slikama, knjigama u PDF-u, mailovima...
18. kupiti CD od Paule Abdul-Spellbound
19. naučit ispeč kakao šnite
20. naučit pobjedit stress
21. krenut ponovno na pilates
22. naučit pucat iz pištolja
23. napraviti plan za pokretanje biznisa
24. pokrenut biznis (bar bi tak naučila pobjedit stress uzrokovan šefom;)
25. počet primjenjivat ružičasto u životu a ne samo na odjeći
26. kupit the best of A-HA
27. provozat trkači auto na trkačoj stazi sa gasom do daske
28. naučit plesati
29. govorit književno
30. pročitat Danteov klub
31. otiči u mexički restoran
32. otiči u kineski restoran
33. pogledat Lord of the Rings(sva 3 dijela)
34. otiči u Beč kad su dani muzeja
35. advent u Beču
36. otič na Špancirfest
37. skužit obrađivanje slikica I kako postaiti više slika u isti post na blogu
38. pogledat izložbu koje dobre šuze ili kak god se već zvala
39. otiči pogledat Skidajte se do kraja
40. (barem) jednom u 2 mjeseca otiči u kino ili kazalište

Nisam si zadala nikakve rokove do kad bi pojedine stvari s liste trebale biti prekrižene. Jednostavno polako ali sigurno ću jednu po jednu križat.
Jednog dana ću se okrenut i reći da ja sam sve to napravila i stavit ću novu stavku na novu listu..... wink

komentiraj (4) * ispiši * #

subota

kolovoz

2006

(Bez naslova)

Več dugo nisam ništa napisala...nije da nemam šta već lijenost je krivac za to. od kad sam doma nekak mi se neda na net i neda mi se tipkati. Onda se sjetim da bi baš bilo dobro nešto pogledat na netu pa se ipak zakačim ali nakon 5 minuta mi je dosadno i odustanem.
GO se laganini bliži kraju. Ostajem doma još 4 dana i vračam se u okrutnu stvarnost. GRRRRRRRRRRRRR!!!!!!!!!!!!!!

Nekak mi je u zadnje vrijeme sve čudno- nemam pojma. Valjda mi fali sunce. HOĆU SUNCAAAAAAA!!!! I da pokažem svoje nogice u novom šosu!
Gee, našla sam jedne cipele u kojima mi noge izgledaju opako sexy ili jeb*no sexy ali me žuljaju pa ih naravno nisam kupila. Makar sam došla u iskušenje da ih kupim i da ih samo doma gledam i s vremena na vrijeme obućem kad sam u bedu da si dignem ego (a nekom drugom možda još nešt;).Na žalost kad sam to htjela napraviti više nije bilo mog broja!
Šteta....ma trebala sam si slikat noge u njima-OPAKO!!!!

Nekak mi fali šta nigdje nisam išla. Znam da sam napisala/rekla da je to ok ali nekak mi fali. I znam da ću uskoro to požaliti. Ziher će me uhvatiti moja žuta minuta i depra zbog toga.Ak ne ranije onda u 10 mjesecu. Nemam pojma zašto ali taj mjesec mi je "koban" kad se prek ljeta ne maknem iz rodnog mi grada.

Danas sam poželjela da se opet zaljubim.Onak da osjetim one leptiriće u želucu, da mi je sve tak pinki i da sve oko mene ide sporo dok ja trčim ko da me vjetar nosi.
Poželjela sam to. Došlo mi je....To je predivan osjećaj...doživjela sam ga prije nešto više od dvije i pol godine.Mislila sam da je cijeli svijet moj i da me nitko nemože zaustaviti....
Po prvi put sam stvarno osjetila zaljubljenost.....
Fale mi one porukice kojima ništ pametno druga strana ne kaže a tebi opet želudac "titra" i osjećaš adrenalin da raste....fale mi oni pogledi kojima je tisuću riječi rečeno a usta nisu ispustila niti glas....
Fali mi onaj dodir koji prouzroči strujni udar jači nego sve elektrane ovog svijeta zajedno...fali mi pažnja....miris...tišina..poljubac koji jedva da me okrzne a opet kao da sam proživjela najbolji orgazam....

Nije mi jasno zašto ljudi nakon nekog vremena sve uzimaju zdravo za gotovo?
Zašto jednostavno ne nastave onako kao što je bilo na početku?
S vremenom se sve mijenja...leptirići više ne lete..svijet poprima opet one ogavne sive nijanse(ne, kod mene čak niti nije crno bijelo neg večinom sivo koje vuće na crno), i shvatiš da ništa nije tvoje i da te svatko može itekako zaustaviti...

A je**m ti život....

komentiraj (1) * ispiši * #

srijeda

kolovoz

2006

Napokon godišnji....

Ako ste se pitali šta Tibica radi u zadnje vrijeme i zašt ne piše blog odgovor je jednostavan-Tibica je na GO!!!!!!!
Evo napokon sam se i ja dočepala tog (ne)sretnog godišnjeg.
Nemam se baš pohvaliti s nečime što radim jer radim apsolutno NIŠTA!
Čitav dan se ili skičem ili izležavam. No nije da se bnim. Za to i postoji godišnji.
Nikamo ne putujem i ajd pomirila sam se s time, rekoh dobro je dok god nisam na jobu.

U subotu sam međutim uskočila u Zvijerku i otputovala u Krapenhagen! Prvi put da sama sam otišla na neko putovanje van Zgb-a, sama u svojoj Zvijerki!!!!!
Temperatura je bila laganini od 23,nešt do 28,nešt kad sam napokon stigla u Krapenhagen kod Sunaca mojeg malog.
Dogovaram se sa Sunašcem već neko vrijeme da se vidimo i napokon je pao taj dogovor na prošli vikend.
Plan i program smo smišljale putem,Kao trebale smo malo do Trakošćana ali meni to nije uopće bilo važno-samo sam se htjela malo maknut van grada i napokon obavit dobar trač-party;)
Stigla sam u Krapenhagen negdje oko 11, malo prošetale njihovom špicom(!?!?!?!?!?!)! Gee, hodink u mojoj firmi je skoro duži nego njihova "Ilica"!
Ostala sam blago rečeno šokirana! Nekak sam zamišljala Krapenhagen večim ali eto nije sve u veličini ;)
Nakon kratke šetnjice otišli smo u parkić na ljuljanje, naime Sunce moje malo ima malu Vragolanku koja je bila sa nama.E sad ak hoćete mira Vragolanka mora biti podmirena.
Nakon ljuljanja napokon se dočepale jetseterskog kafića (gee ;) i počele svoju trač party-ju!
Poslije smo otišle do stana na ručak pa opet blablablablabla...
Sunce je isplanirala moj boravak do zadnje minute valjda ali nismo sve po planu napravile jer kao što rekoh nije mi bilo jako važno sve obići, rekoh doći ću ja ponovno pa ima vremena za razgledavanja Zagorja zeleneg.
No ono šta mi se svidjelo je bilo to što smo otišle do nalazišta Krapenhagovca!!!
Vragolanka je spavala,nama je bilo dost sjedenja u kući i otišle u šetnju do nalazišta Krapenhagovca. Ajd nije ništ veliko i nema puno tog za vidjeti ali opet bilo je jako zanimljivo. Napravila par slika,uživala u prirodi...
No svemu dobrom dođe kraj pa tak i mojem boravku u Krapenhagenu.
U povratku iz Krapenhagena uživala sam u predivnoj duzi(šteta šta nisam stala i snimila ju)..
Došla u ZGB i ostala šokirana posljedicama nevremena(srećom pa sam to izbjegla inače bi od Zvijerke ostala samo točka na i koji nit ne postoji).

O ostatku "događaja" na go u nekon slijedećem "javljanju"!

btw. napokon sam uživala i sa Plavušom;) malo je i meni horoskop se poboljšao! sam nek tak i ostane!!!!!!