25
utorak
srpanj
2006
Pomozimo Dančiju!!!!!
Evo pokrećem akciju nazvanu “Pomozimo Dančiju”.
Naime na moj donji post vezano za onih nesretnih 11,5 milja kn Danči mi se javi komentarom da njega zanima di su nestali škampi iz njegovog vanjskog bazena.
Hmmm nije na meni da provjeravam da li on stvarno ima bazen ili ne (makar nemam pojma di bi na Pešči mogao biti smješten bazen ali eto...) ali ako čovjek kaže da ima onda ima!!!
Ajmo svi dobromoljci na posao!
NAĐIMO DANČIJEVE ŠKAMPE!!!!!
;))))))))))
komentiraj (4) * ispiši * #
Moje viđenje stvari....
Jučer na Vijestima sam čula nešt o pronevjeri 11,5 milijuna kn iz Caritasa u doba vladavine Jelene Brajše!
Jedini komentar je SRAMOTA!!!!!!!!
Voljela bih reči da nemogu vjerovat ali danas me više ništ nemože iznenadaiti u ovoj državi.
Zanimljivo je kak je to tek sad izašlo na vidjelo,tek godinu dana nakon afere Brezovica. Zanimljivo je kak je I do te afere puno toga se skrivalo.
I onda se pitam čemu uopće pomagati siromašnima? Da si ublažim savjest? Da punim novčanike I trezore lopovima, ovaj pardom dobrotvorima?
Ne, nisam bogata I ne, nemam potrebu okretat galvu na nemoć I siromaštvo I potrebu drugih. Ali imam potrebu glavu okretat kad me ustanove kao Caritas ili Crkva zovu da doniram nešt siromašnijima od sebe. Ma donirajte im sami!!!!Preko ustanova nema šamse da nekom nešt doniram! Ovako na licu mjesta nema problema ali da neko se bogati na moj račun i još najgore na račun nemoćnih i siromašnih-no way Hose!
Koja sramota da je nestalo 11,5 milijuna kuna koje su bile namjenjene djeci, onoj maloj i velikoj koja su napuštena od svih, od svojih tzv. roditelja, od države koja isto ne vodi brigu jer inaće kak bi se ovo moglo dogoditi, od onih kojima su povjerena na “čuvanje” i koji bi ih trebali usmjeravat na pravi put.
11,5 milijuna kuna…..
Prvo što mi je palo na pamet bilo je kolko se stanova moglo kupit za tu lovu!? Kolko se igrališta, učionica,igraonica moglo urediti s tom lovom!? Kolko se dijece moglo obuči s tom lovom!?
Sjećam se da sam negdje prošle godine čitala da djeca iz Nazorove ili možda i iz Brezovice(neznam točno) nakon 18 godine nemaju kamo.
Navodno imaju par zajedničkih stanova kojim se mogu služiti dok ne nađu nešto bolje ili dok studiraju.
Realno gledano kakvu budućnost imaju takva djeca?
Večina njih ide u neke strukovne škole kako bi što prije nešt završili i osamostalili se. Naravno posao dobe skoro pa isti dan nakon mature-moš’ si mislit! Nakon mature traže posao ko zna kolko dugo i onda rade za neku crkavicu i pokušavaju se osamostaliti što prije.Za pristojnu sobu da iznajme treba im dosta novaca a kamoli za neki stančić koji bi mogli zvati svojim domom. Ta djeca su od početka osuđena na doslovce preživljavanje!
E sad zamislite situaciju da je ovih 11,5 milijuna kuna bilo umjesto u džepovima dobročinitelja uloženo u stanove kojima bi se mogli koristiti par godina nakon izlaska iz domova.Zar nebi imali bolji pogled na budućnost?? Neku nadu da nisu otpisani i da ima dobrih ljudi koji misle na njih? Da im je život barem malo olakšan i borba za opstanak malo odgođena, dok ne stanu nekako na svoje noge?
Koma! Njima to nije omogućeno.
No mene zanima da li je tih 11,5 milja ukra..pardon nestalo iz fonda koji je bio namjenjen baš za tu djecu ili su skidali sa svojih plaća?? Hahaha ova mi je dobra!
Sve u svemu da li ste se ikad zapitali i kako se posvajaju djeca kod nas? Pa...recimo da baš malu djecu nemožete posvojiti tek tako.Možete onu malo veću tipa od 4-5 godina pa na više. Zašto-za njih se dobiva manja sredstva potpore neg za onu malenu! Nije fer! Odmah u startu su djeca uskračena na mogućnost posvajanja! Normalno je da će svatko htjet malu djecu neg onu veću. Znam ni to nije fer ali kad bi “dopustili” posvajanje skroz male djece sigurno bi se smanjio i broj one starije. Zašto-pa zato jer ne bi stigla odrast u domu za nezbrinutu djecu već u toplim posvojitejskim domovima.
OK ove informacije nisu provjerene od strane ustanova ali nažalost čula sam to od parova koji su željeli posvojiti djecu i koji su imali tih problema.No savka ispravka ovoga je i više nego dobrodošla!
Znam da postoje neke stvari koje posvajatelji moraju ispuniti da bi posvojili ali zašto ljudima ne omogućiti da posvoje dijete nego ih godinama mučiti da sad imaju dijete pa sad nemaju kad svi dobro znamo da imamo i previše domova sa napuštenom djecom. Djecom koja su napuštena od svih.....
komentiraj (1) * ispiši * #
24
ponedjeljak
srpanj
2006
I hate blue Monday!
Opet je početak tjedna koma…ne znam da li je to zato jer ja stvarno ne volim ponedjeljak ili je to zato jer se svaki ponedjeljak zbog nečega osjećam glupo i šugavo ?!
Srećom da ne volim blues jer mislim da bi danas svi oko mene plakali kad bi im to počela pičiti…ovak mi moja kanta šuti, nikakva muzika se ne vrti...
Vikend je prošao više nego zadovoljavajuće.
Bila u subotu u gradu sa Velikom. Čak sam i parkirala u garaži (koje mrzim iz dna duše ali još više mrzim parkirat na otvorenom u gradu) i nisam odnjela rampu-začudo ! (hihihihihihi ;)
Kupila sam napokon Femi poklon,kupila sam Čupavcu slatkiš, kupila sam sebi neku drvenu šiljkastu narukvicu koja btw. piiiiiikaaaaaa !!!!!!!!!!!!!
Jučer sam pak imala maniju čišćenja. Kak je Bigi rekao”Tibica manijakalno čisti, ovo neće biti dobro!!!”
Počistila sam sve police u sobi, pospremila ormar sa odjećom (napokon), počistila kupaonu, posaugala auto i oprala ga iznutra, sredila račune, spavala, radila još neke sitnice...sve u svemu ispunjen dan!!
Stvarno nemam pojma koji mi je vrabac bio da sam cijelu nedjelju pospremala. Valjda neki nemir u meni....
Btw. skužila sam kad god sam tužna, nesretna ja imam potrebu za šopingom-koji me još više zna izdeprimirat ali nema veze.(dobar razlog za šoping-tuga! ;))))
I danas bi najrađe do grada da nešt kupim, da se razveselim...no čini mi se da ću prije završit na nekoj kavi neg u šopingu...još samo da nađem žrtvu za kavu.....
komentiraj (3) * ispiši * #
21
petak
srpanj
2006
Jedan sasvim bezvezan post
Jutros sam otkrila toplu vodu!! Doslovno!!!!
Nisam znala da li da vičem (h)eureka, aleluja,da počnem plakat od sreće ili šta!??!
Zanima me koja budala odluči raditi remont i oduzme mi prokletu toplu vodu usred sedmog mjeseca kad je vani jaaaaako vruće(ne bunim se ;) i kad imam potrebu za više neg redovitim tuširanjem(nekoliko puta na dan)?
Prije 2 dana smo ostali bez tople vode što znači i bez nekog tuširanja-ono što sam u ta dva dana izvodila bilo je više neg jadno tuširanje jer ne da sam se smrzla neg su mi se sige počele hvatati na one jadne dlačice na mojim rukama! Ljudi HALOOOO!!!! Zašt ne radite remont usred zime? Tad ću lakše podnjet činjenicu da nema tople vode i da mi je tuširanje limitirano.
OK možda nije ni bio neki remont neg puknuće neke cijevi makar čist sumnjam.
Informacija za Sunce moje malo-imala si pravo jučer sam sa liste obavila samo jednu stvar i dvije stvari van liste. Prvo otišla sam u goste a druge dvije stvari su da sam skidala e-books pol dana ;))))) (hihihihiihihihi) i da sam napravila jaaaako korisnu stvar kad sam se vratila doma(prije odlaska u goste) –SPAVALA SAM!!!! :))))))))))
Napokon je i petak stigo. Ovaj vikend će biti....ma nemam ni sama pojma kakav. Neki planovi su se poremetili pa sam sad u fazi traženja drugih. Mislim da ću sutrašnji dan ubijat u šopingu(napokon da si kupim stranice za planer a i moram kupit neki poklon frendici koja je diplomirala) a nedjelju u odmaranju. I naravno pokušat riješit dio poslova sa svoje liste.
Ma u biti nije niti važno šta ću raditi-glavno da je danas petak!!!!!!!
komentiraj (1) * ispiši * #
19
srijeda
srpanj
2006
Kronični ljenjingitis!!
već sam sama sebi dosadna kad pišem o zagrebačkom lijenjivcu...još ćete pomisliti da ja ništ u životu ne radim;)
ma radim, radim ali...kako kada,kako gdje i kolko je upitno!
već danima cvilim Suncu mojem malom da moram pospremit ormar(ok ajd to joj cvilim već mjesecima-sad škoro pa crvenim
), pa da moram pobrisat policu, pa sredit policu u kupaoni......
naravno da nikak da to napravimjer nakon što me ocijede i psihički i psihički (ne kod mene nema fizičkog) na poslu jednostavno kad dođem doma ništ mi se ne da raditi.
Jednostavno nemam volje! Jedino šta mi se eventualno da je da sjednem pred TV i tupo buljim u nešt makar nemam pojma nit u šta.
Evo i danas sam imala plan nešt napraviti ali je to odmah me popustilo već prije 9 ujutro-ups!
Ajd da uveselim Sunce moje malo ipak sam nekog vraga napravila-platila račune prek interneta!!!!! Velikog li posla!
Odlučila sam da ću definitivno sutra se pokrenut i napokon nešt napravit...nešt od slijedećeg:
1. pospremit ormar
2. pobrisat prašinu
3. otič u banku
4. otič oprat auto(vanjsko i nutarnje-da li netko zna di ima
dobra i jeftina praona-znam puno tražim)
5.otič u posjetu ili vam goste
6.nastavit čitat knjigu
7.otič na rolanje
8.sredit policu u kupaoni
9.pronač cd koji sam negdje zametnula(Bigi će me ubit ak sazna-opet ups!)
10.zar ima nešt i pod 10???ajd prtjerujem sa zadacima!!!!
uskoro idem na go i nekak sve "velike" stvari ostavljam za tad.Npr. čišćenje akvarija...farabnje balkona(odlučila sam to napraviti ove godine ja-možda ga onda uspijem skockat po svom ukusu).....sređivanje sobe u kompletu...
ma nema šamse da išt od tog napravim.Sama pomisao na to me uljenjuje.
hmmmmm. možda patim od kroničnog ljenjingitisa???!?!?!?!?!?!
ko ja?? ma neeeeeeeeee
btw. svaki dan svratim na svoj blog bez obzira pisala ga ja ili ne( da jedamput!) i pogledam komentare i ono ništ... 
nije da patim na to al nekak mislim si ajd možda je neko nešt ostavio.i neki dan vidim 2 komentara i brzo otvorim kad ono jedan od Dančija(thnx) ia drugi tipa laanc sreće!!! kosa mi se diggla na glavi! em šta me time zatrpavaju na svim mojim mogućim i nemogućim mejlovima( a imam ih 4 otvorena) em me sad i tu dočekaju.
koja je fora uopće ostavljat komentare tog tipa? ili tipa baš si supač, posjeti mene...za to sam primjetila da se svi bune!
ma nemam ništ protiv glupih komentara ali lanci sreće i baš si supač baš i nebi voljela nalazit pod komentarima. nekak se razočaram kad nađem takav komentar a nadala sam se neznam ni sama čemu.
e da i kad smo kod dančija napravio je super stvarčicu na svom blogu-postavio je a nemam pojma kak da to nazovem ali recimo mneku vrstu countera koji mu pokazuje ko je napisao blog od ljudi koje čita( i aj sam na toj listi-HEEEEEPIIIII!!!!!!).
To bi baš i meni trebalo...da svaki dan ne otvaram nekoliko(čitaj:puno) blogova uzaludno.
Hmmmmm...moram skužit kak to napraviti! a jesam copycat
komentiraj (3) * ispiši * #
18
utorak
srpanj
2006
Ba-Ba Land
Htjela sam vam se već jučer javiti ali bila sam preeeeeeeeeumorna I nekak mi se nije dao doživljaj kvariti buljenjem u monitor.
Evo ovaj vikend sam napokon provela van ZGB-a i to jaaaaaaaaaako dobro!
U petak sam spakirala svoj ruksak sa vrlo nužnim stvarčicama tipa krema za sunčanje, labelo sa SP15,ručnika dva, kratke hlaćice i badići i isčekivala jutro.
U 6 je budilica zazvonila, trk u kupaonu, ubacivanje još par stvarčica u ruksak i ja i Bigi smo krenuli!!!!!
Sat i pol vožnje kolko su nam rekli da ima do našeg odredišta se pretvorio u gotovo 2,5 sata ali isplatilo se.
Oko 20 do 10 smo napokon prešli granu i ušli u Ba-Ba Land i krenuli u pravu pustolovinu-RAFTING!! Da, da dobro ste vidjeli RAFTING!
Bilo je FENOMENALNO!!!
Oko 10-ke smo stigli u mjestašce na Uni gdje smo se trebali skupiti i od kud smo krenuli dalje.
Prvo bus koji nas je vozio do polazne točke je bio....eh sad ak vam kažem da je rulja pjevala pjesme iz filma “ko to tamo peva?” mislim da će vam sve biti jasno ;))
Vozača smo bodrili da može on i u drugu prebaciti no nekak nas i nije doživljavao. Nakon 2 i nešt sata ( gle isto su nam obečali sat i pol) vožnje po okolici Bihaća došli smo napokon na start. Iz busa se trčalo van ne zbog oduševljenja, ekstaze zbog raftinga neg zbog pražnjenja mjehura opterećenog svim onim pivama koje su se uspjele strusiti u dva sata a vjerujte da je broj bio popriličan(bio je to pijani rafting za neke;)
Jedini problem kod istrčavanja je bio a di to obaviti?? Ajd muški su trebali sam izaći iz busa i to je bilo to ali cure su ipak trebale mali zaklon a u travurdi do struka i pitanju “a ima li tu negdje mina? “ i nije bilo baš lako se olakšati.
Pokupili smo odjela za raft-strgana na nekoliko mjesta, prevelika/premala par brojeva, kacige, prsluke, našli si skippera i krenuli. Prvih 15-ak metara(uzmi dodaj 100-200) smo veslali sam da osjetimo Unu, a onda smo se iskrcali opet na obalu jer je ispred nas bio ne slap nego SLAPČINA s koje se nitko ne spušta.
Skipperi su nas tam sve iskrcali a oni su išli bacat čamce sa slapa dolje. Usput su i oni skakali a tog slapa i naravno frajerisali se (hahaha koji izraz) pred sveopćom žemskom publikom koja je uzdisala, jecala, cvilila, skvičala, pljeskala....muški su samo komentirali “svaka im čast”...
Realno gledano sa tog slapa se nebi spustila ni da mi život ovisi o tome!nekak mi i nije gušt se baciti sa 20-ak metara stijene u nepoznato gdje ti je sa lijeve strane jedan greben a sa desne njih nekoliko.
Mi smo se spuštali sa strane po nekim kvazi stepenicama koje samo što se nisu raspale.
Nakon ponovnog ulaska u čamac krenuli smo napokon u pravu pustolovinu.
Prvi slap odmah nakon par metara, skipper viče da je taj slap opasan jer na njemu svi ispadaju i da se dobro držimo. Prošli smo ga bez frke uz malo vrištanja(ma nisam ja, ziher...khm khm...) Oduševljenje i adrenalin je rastao! Nakon tog prvog slapa svi smo bili nabrijani na dalje.
Drugi slap nije bio tak veliki a ni tak “opasan” ali je uspješno savladan ;)
Sve u svemu staza je bila duga oko 15 km( ma ziher je bila duža jer smo veslali 4 sata!) sa ne previše brzaca i slapova i virova-bar ne onolko kolko sam ja htjela!
Najbolji dio je bio kad su se svi počeli špricati.
Una i nije baš najtoplija rijeka i baš i nisam imala neke volje bacit se u nju i plivat(možda sam se zato i tak čvrsto s nogama zakačila za čamac i pokušala balansirat kak spada) ali od početka do kraja « utrke » sam bila skroz mokra !!!
Naime svima je bilo guba se polijevati i špricat. Prvo je moj čamac samo gledao druge kako se međusobno polijevaju a onda kad smo prolazili pokraj prvog čamca jedan iz čamca se samo okrenuo prema ostalima, nasmijao se i krenuo !!!! Zalili smo drugi čamac skroz na skroz, naravno i oni nas a skipper je samo vkao “ VESLAJ, VESLAJ!!!!”.
Kad smo mi počeli veslat skipper ih je nastavio “prat”-kak ih je tek on okupao!!! Ma mokri miševi su golaguza za njih!!!! Mislim da smo ih mogli cijedit kompletne-ili kak bih ja to rekla zažmikati!
A valjda sam se jedno 3-4 puta uspjela kompletno osušit i ponovno kompletno smočiti! Taman kad se osušiš opet neko iz grupe počne špricati i sve ovonanovo:))))
Imali smo 3 pauze od veslanja-jednu koju smo iskoristili za točenje izvorske vode u boce, drugu da malo odahnemo na nekom “otočiću” i treću da gledamo hrabre kako se penju na željeznički most i skaču s visine a valjda 10-ak 15-ak m u prehladnu Unu.
Uglavnom da skratim priču pred kraj smo imali dosta veslanja, nije bilo struje pa smo morali dobro upregnuti, pa su onda napokon došli zadnji slapovi, jača struja i virovi. Tu smo morali i posljednje atome snage isčupat iz petnih žila da savladamo slapove jer su to navodno najopasniji slapovi bili nakojima su neki ljudi i poginuli (srećom pa smo tek to saznali nakon rafta).
Borili smo se sa strujom, ušli na slap pod pravim kutom i GOTOVI!!!!!!!!
Odvalili smo 15 km, 4 sata veslanja bez ijednog pada u vodu, bez povreda, malo smrznuti ali i više nego zadovoljni svojim “postignućem”!!!!!!!
Gladni ko vukovi, mokri ko miševi, umorni ko zagrebački lijenjivci ali zadovoljni!
Navečer je bio super tulum a drugi dan povratak u ZGB iz Ba-Ba Landa.
Prešli smo Ba-Ba granicu i nakon par metara na teritorijalnim cestama RH čuli smo na radiu “back to life, back to reality, back to the here and now...”…
komentiraj (0) * ispiši * #
13
četvrtak
srpanj
2006
Gdje je granica i osmijeh na lice....
Plavuša me neki dan pitao ‘ko me to progoni u snovima. Rekoh mu da nije važno no on je ipak “inzistirao” da mu kažem jer ako sam svima mogla reči na blogu mogu mu onda reči. OK ono što su svi na blogu saznali sazno je i on i to je bilo to što sam htjela da se sazna ali Plavuši to nije bilo dovoljno. Na kraju sam mu ipak rekla čist da “smirim situaciju” ili vam da ne slušam cijeli dan to pitanje;)
No evo upravo me je to zabrinulo. Sad više nemam pojma šta bih mogla a šta ne pisat na blogu. Ako nešt napišem što je preintimno da li će se Plavuša uvrijediti? Ako napišem neke “maštarije” da li će htjeti sve to znat u detalje?Ako se neka meni bliska osoba preozna u blogu hoće li se ljutiti?
U biti gdje je granica za pisanje i tko ju postavlja?
Mislim si moj je blog pa mogu valjda pisat šta želim ali opet OK ak njega (Plavušu) spominjem unutra možda mu se neće baš sve svidjeti. No kako da znam kako će netko od spomenutih (oni koji se prepoznaju) reagirati?
Ili npr. ak napišem da su mi oni dani u mjesecu i da pi*dim da li će to biti malo preveliko otkrivanje intime? Ak napišem da mi hormoni divljaju i da bi najrađe Plavušu sad "napastvovala" da li će to biti prevulgarno za “nevini” blog? Nemam pojma....morat ću očito to ispitati....
Kak sam danas? Hmmmm...je*ežljivo bih ja rekla....
U svim pogledima.
Čudan dan....no ja sam vesela...slušam si mjuzu, klimam glavom u ritmu i pokušavam završiti jedan poslić.
Nekak je baš ok na poslu pa sam i ja smirenija.
Jučer sam razmišljala kak bi danas mogla pisati o osmjehu i kako se natjerat staviti jedan na lice. U mom slučaju teško. Recimo nekim ljudima je dovoljno da ujutro se pogledaju u ogeldalo i kažu da će im taj dan biti dobar i da osmjeh treba biti na licu. Ja nisam jedna od njih! Nekad sam možda i bila no ne sjećam se više.
Ja kad se pogledam ujutro u ogledalo ja vidim mrguda. Kad se pokušam osmjehnut to je ko da pokušavate gladnog uvjeriti da je potpuno sit.Kad napokon uspijem izmamit osmjeh na lice u očima se vidi neka tuga. Ja sam Tugimir Mrgudić! (evo sama sebi se sad smijem na ovo TM;)))))) dobro je kad mogu sama sebe nasmijati!)
No svejedno tu i tam se i meni desi da se smiješkam. Ne često(pogotovo ne u zadnje vrijeme) ali eto sranja se događaju(shit happened and it happened to me).
Danas mi je smiješak na lice izazvao jedan telefonski poziv. Ugodan razgovor i smiješak je tu.
Kasnije mi ga je izazvla jedna vijest....nekak mi je dobar dan...
Onda mail kojim mi je Sunce moje malo postavilo pitanjce koje me je oduševilo i eto razglabamo sad o toj “problematici”.
Ponekad mi smiješak izazove sunčani dan...obožavam sunce i toplinu...mogla bih satima stajati na istom mjestu lica dignutog prema suncu, čvrsto zatvorenih očiju i raširenih ruku uživat u suncu ko malo dijete.
Ponekad mi osmijeh izazove malo čupavo stvorenje od pliša koje sjedi na mom krevetu i kojeg grlim kad mi je teško.
Ponekad mi osmijeh izazove neka bezeveze situacija, neki miris, neki cvijet.....nešto sasvim nebitno ali meni opet tako......
Možda ipak nisam skroz mrgudna....možda je samo takav mi horoskop u zadnje vrijeme.
Možda mi samo treba malo odmora, malo ljubavi,malo vremena za mene i osmjeh će biti na licu....možda mi samo treba da se sjetim onih trenutaka i sve će biti :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
Eto mislila sam da neću moći pisat o osmjehu jer mi se neće desiti...prevarila sam se...baš mi je drago:))))
komentiraj (2) * ispiši * #
12
srijeda
srpanj
2006
Planer...mali plavi...sa šljokicama!
Nemam pojma šta se to u zadnje vrijeme događa. Ja non stop sanjam!!!!
Noćas sam sanjala da sam se vratila u svoju bivšu firmu. Ljudi me zvali, ponudili bolje uvijete sam da njim se vratim. OK to je definitivno bio samo san ;)))))
Jučer dan nije prošao kao što sam planirala ali bilo bi čudno i da je!
Kolko god volim planirat ja se tog plana nemogu držat jer:
1. uvijek mi ga netko poremeti,
2. prioriteti se mijenjaju
3. prelijena sam da bi izvršila plan(to me nekak u zadnj vrijeme drži).
Za prošli rođendan sam dobila na poklon planer. Mali, slatki plavi sa medekima i šljokicama(pravo žensko-oduševljavaju me šljokasti planeri!;)
Predivan dar za osobu koja voli planirat-i zaboravljat šta joj je bilo u planu.
No trebalo je planer i popunjavat. Kao npr. brojeve telefona.
Sve važne (i nevažne) brojeve imam u mobitelu. Imam ih i previše. Pa kojeg vraga ću ih zapisivat i u planer? OK ima logike da će mi zatrebat broj možda baš kad sam na mobu pa neću moć gledat/tražit ali JA-O prepisati tolku hrpetinu brojeva!?!?!?!?
Pa onda bi trebalo svaki dan unjeti šta bi trebala napraviti/gdje bi trebala biti. Ma sve je to OK ali tog ima taaaaaaak puno a taaaaaak malo prostora u planeru.
I još naravno da dobijete unutra stranica jedva dostatnih za pol godine!
I sad sam ostala bez papirića i trebalo bi ići po nove...je ali to treba isplanirat i stavit neki podsjetnik da ne zaboravim - a gdje?? ;)
Počet ću si lijepit stickere po sebi;))))))
Moj idealan posao bi bio posao planiranja. Nečega...za nekoga...
Da čitav dan mogu uokolo hodat s planerom i planirati.
Planirat vjenčanja, godišnjice,događaje, odmore,putovanja.....planirati..
Već se vidim - uski sivi kostimić, kosa u punđi, naočale na nosu(samo kao modni detalj ne kao potreba;)ravne cipke, ogromna torba i planer u jednoj ruci a olovka u drugoj.
Ja osobni asistent...ili ja koordinator planiranja(ili kak god se već nazvala)...MRAAAAAAK.....
Pogriješila sam zanimanje...definitivno.....
komentiraj (2) * ispiši * #
11
utorak
srpanj
2006
Hoću ovce!!!!!
Opet sam sanjala noćas…šoping!!! ;))))
U zadnje vrijeme doduše non stop sam u šopingu pa nije nit čudno da sam to počela i sanjati.
I dalje ništ od mojih ovčica i zelenih pašnjaka……
Jučer sam nakon godinu dana stala ponovno na role. Koji užitak. Odrolala sam se krug oko naselja ispuhala se malo i vratila se doma pod tuš pa u krevet.Zaboravila sam kak je dobro biti na rolama. Isključim se od svega, uživam i još k tome je kao dobro za zdravlje, mislim jel’te baviti se sportom.
Danas ću najvjerojatnije ponovno na role pa ko zna do kud ću stići.
Nekak mi sve teže pada dizanje za posao. Nemam pojma da li je to zbog kronične neispavanosti ili jednostavno od bezvoljnosti za odlazak na posao.
Kad mi zazvoni budilica mislim si zašt si ju nisam navinula malo kasnije a kad se kasnije dignem pomislim šta budala se nisam ranije dignula da stignem ranije na job pa i ranije doma( ah to klizno radno vrijeme).
Danas je po prvi put ove godine bila manja gužva na cesti-da li to znači da su godišnji napokon počeli i da će biti čist užitak ići na job i s joba bez imalo frustracija zbog gužvi i idiota koji se voze ko Šumi šumi javore???
Počinjem biti jako bljaki sama sebi...očajnički mi treba odmor-po mogućnosti godišnji odmor ...da napunim baterije...da sredim stvari...da vidim mogućnosti...
ma jedva čekam vikend.... i svoje ovce....
komentiraj (1) * ispiši * #
10
ponedjeljak
srpanj
2006
Topim se...
rastopit ću se....doslovno...
ja inače obožavam ljeto I vrućine i sve one gadosti koje idu uz to ali danas mi je nepodnošljivo... sva se cijedim, ljepim..sama sebi sam sva bljaki...srećom pa sam se “oskudno” obukla ali sve se po meni cijedi...klima (koju btw. ne volim )ne radi, prozor mi nedaju otvoriiti i na kraju nemamo ni zraka u sobi...pa ti radi s ljudima u sobi...
srećom pa sam ja u najudaljenijem kutu pa nemoram šnjofat miomirise ostalih...
kak bi se sad rado bacila u neku riječicu ili neko jezerce da se malo rashladim...
e da , kad bih skinula haljinicu sa sebe dam se kladiti da bih izgledala ko tetka sa neke sexy reklame-stavim led na sebe i on se samo topi, topi, topi, topi..... hmmmmmm...
btw. kak sam u zadnje vrijeme sva nikakva moj nemir se počeo uvlačiti i u moje snove. Ja volim sanjati. Ponekad se i sjetim sna. Tvrdim da sanjam u boji.
No u zadnjih par dana ono što me mući u javi mući me i u snovima...samo što su akteri malo neobični....osoba koju ne podnosim mi se mješa u snove kao krivac za stvari koje me u javi muće...pokušavam ga istjerat iz snova i izbacit te probleme...
noćas nisam sanjala...ali problemi još postoje.
Šta mi ti snovi govore? Znam da uvijek sanjam nešto sa podsvijesnim značenjem. Šta bi to ovaj put moglo biti???
Hoću sanjat ovčice kako skakuću po zelenoj livadi usred predivnog,sunčanog dana...ne probleme i demone....
komentiraj (0) * ispiši * #
07
petak
srpanj
2006
Za svađu je potrebno dvoje….
….osim kad si Tibica pa ti je dovoljno samo da je taj drugi /druga ispred tebe/na telefonu I da možeš držat monolog.
Kao prvo da uopče kažem ko je Tibica uopće-e pa ja sam jedno žemsko stvorenje, vrlo eksplozivno(napalm je golaguza prema meni;), ne dam se baš izbacit iz takta makar u zadnje vrijeme sam više van nego u taktu, tvrdoglava sam, mora biti po mojem, skroz romatičarka koja sanjari o dva tri dana godišnje puna romantike (Plavuša nikak da to prihvati) a ostalih 360 i nešt ću romantiku stvarat samo u mislima, zlopamtilo i vrlo osvetoljubiva (uz to ide i ljubomora-kvrapcu!). (Ali inače sam sasvim draga osoba ;)))))))
Tibici ili vam meni netreba puno da se posvađam. Večinom je krivac PMS (vidi text ispod). Ponekad je krivac stres ili frustriranost…ali u te dane se lakše svladavam da ne počnem URLAT !!!!!
Tema za svađu-ima ih bezbroj. Ak me pere PMS onda je dovoljna i temperatura vani da se posvađam. Ako nije PMS onda se ipak lakše suzdržavam da ne planem.
Zašto se svađam?? Nemam pojma. U biti mrzim svađe. Mrzim ih jer se kasnije osjećam jako loše. Ponekad još gore nego što sam se osjećala od razloga zbog kojeg sam se i posvađala.
Najgora stvar je da svađa izvlači ono najgore u meni. U tom trenutku sam spremna povrijediti, povrijediti jaaaaaaaaaaaaaako. I fizički i psihički. Spremna sam vrijeđati, reč stvari koje najvjerojatnije inače nikad nebi rekla ali u tom trenutku da napakostim bi i to upotrijebila.
Izvlačim u svađi sve moguće razloge za nastavak svađe-sve ono što me smeta makar nisu ni približno tematika započete svađe.Ali eto da se i one nađu.
I onda u jednom trenutku blokada... nemam pojma zašt se svađam, nemam pojma oko čega se svađam, nemam pojma šta sam uopće rekla...odjednom samo osjećam psihički umor i potrebu da se zavučem u krevet i plačem...ništ drugo.....
Ponekad se durim još neko vrijeme. Ne zato jer mi se duri neg jednostavno nemampojma kak da se nastavim ponašat normalno kad me sve to progoni. Ma nije mi problem pogledat u oći osobu s kojom sam se svađala ali nekak se ne osjećam baš ugodno. Kao da mora neko vrijeme proći pa da sve dođe u neku kolotečinu.
No nakon svađe mi nije problem reći da mi je žao. Pa makar nisam kriva za svađu, makar sam imala dobar razlog prigovaranju(pa je iz tog prešlo u svađu)...reći ću da mi je žao ako znam da je drugoj osobi to teško palo...jer mi i je žao što je do svađe došlo...ne zato jer se moglo to riješit mirnijim putem nego jednostavno jer mi je žao da takav problem uopće i postoji...
Reći ću žao mi je i to i misliti ako znam da će drugoj osobi biti lakše zbog toga..ak ništ drugo time ću pokazat dobru volju da to rasčistimo..
Reći ću da mi je žao i kad sam potpuno u pravu i kad bi mi i svaki čovjek na ovom svijetu rekao da sam potpuno u pravu,jer mi je žao da sam ja u pravu kad na drugom licu vidim tugu, suzu...
Reći ću da mi je žao kako bih izgladila situaciju i pomirila se,makar morala ja vući prvi korak.
Reću ću da mi je žao makar sam ja ostala povrijeđena, jer mi je žao i mene.
Ali mi nije žao ako će ostat na tome. Ako se razlog svađe ne riješi. Ako će to i dalje ostat kao da ništ se nije desilo. Ne tad mi nije žao. Tad Tibica odočeka drugi PMS i Tibica se vraća-monolog: klapa 2/3/4/50000 puta!
Za svađu možda i nije potrebno dvoje (ja i monolog uključujem u kategoriju svađanja;) ali za pomirdbu je. I za reći “žao mi je” isto. Ako je meni žao a drugom/drugoj nije koja je onda uopće poanta tih riječi?
U biti koja je uopće poanta svađe? Osim dobre pomirdbe??? ;))
komentiraj (4) * ispiši * #
06
četvrtak
srpanj
2006
Prokleti PMS!
Do prije par godina nisam niti znala šta je to PMS.
U teoriji jesam ali u stvarnosti me to nikad nije zabrinjavalo.
Ja sam više patila od onog TPMS-a ili trenutačni početni menstrualni sindrom-bol prva 2-3 dana.U tih par dana svi su mi se trebali micat s puta jer sam definitivno grizla!
Ni pristojno “Bok!” nije bilo pošteđeno mojeg izljeva bjesa...samo sam htjela da me svi ostave na miru, da se nakljukam sa buscolom u početku a kasnije tijekom godina sa voltarenom.
Ponekad bi TPMS bio jači ponekad slabiji...kako kada...
U zadnjih 2 godine TPMS je ublažen sa PMS1 i PMS2. PMS1 je klasični PMS a PMS2 je post PMS1.Komplicirano.
Nisam tog ni bila svjesna, da me pere PMS dok jednog dana Plavuša nije rekao da sam razdražljiva jer sam u PMS-u.
Koja uvreda!! Ja u PMS-u??? NEMA ŠAMSE! Još sam se i posvađala (čitaj: ja držala monolog) s njim kak me optužuje da sam u PMS-u.
Tijekom mjeseci sam primjetila da stvarno imam problema sa time. Svaki mjesec u određeno vrijeme meni hormoni počnu divljat, raspoloženje se mijenja i ja počinjem “gristi”!
Svaka, pa i najmanja sitnica preko koje bih inače ne prošla nego se nebi niti udostojila percipirati me ubija u pojam.
Sposobna sam se svađati oko svega i svačega, plakati satima da i nemam pojma zašt ili u međuvremenu zaboravim početak svađe i početak plakanja i jednostavno zblokiram.
Ima stvari koje me uredno smetaju i koje pokušavam promjeniti(na sebi, na drugima, u mom okruženju) ili barem tražim neki kompromis za njih..no s vremenom se naučiš i živjet s tim problemima i nekak ti se ne čine više tak velikima ili jednostavno otupiš, oguglaš i štajaznamštasvene na njih. I onda dođe PMS1!!! KOMA!!!
Svađa, suze,optužbe,osječaj bezvrijednosti...sve to prestaje oko 2. dana TPMS-a i ponekad se ponovno pojavi u PMS2(koji traje 1-2 dana) i to u jako blagom obliku.
No kako preživjet taj prokleti PMS?
Obećala sam Plavuši da ću ga upozorit kad mi je PMS i zamolila ga da u to vrijeme ne potiče teme za koje zna da sam osjetljiva a da ću ja pokušavat izbječ svaku konfliktnu situaciju. Ili ak već dođemo do konfliktne situacije da jednostavno napravimo time-out kad ga zamolim jer inače znam da slijedi svađa(opet čitaj: moj monolog), suze, optužbe, jad i bijeda….
OK tak bi bar sve trebalo biti u mislima ali kak je u stvarnosti???
Paaaaa.... trenutačno su suze, jad, bijeda preblagi opis...trenutačno mi je sve plavo..sve je blue.....
Jebem ti prokleti PMS!!!!!!!
komentiraj (2) * ispiši * #
05
srijeda
srpanj
2006
"Stay On These Roads"
The cold has a voice
It talks to me
Stillborn, by choice
It airs no need to hold
Old man feels the cold...
Oh baby don't
'cause I've been told
Stay on these roads
We shall meet, I know
Stay on...my love
We shall meet, I know
I know
Where joy should reign
These skies restrain
'Shadow your love...'
The voice trails off again
Old man feels the cold
Oh baby don't
'cause I've been told
Stay on these roads
We shall meet, I know
Stay on...my love
You feel so weak, be strong
Stay on, stay on
We shall meet, I know
I know
I know, my love, I know
Feel the cold
Winter's calling on my home
by:A-ha
komentiraj (2) * ispiši * #
03
ponedjeljak
srpanj
2006
Kad želje postanu prevelike....
Smatram da nisam baš neka jako zahtjevna osoba…možda griješim...možda me drugi drugačije doživljavaju ali..
Imam dosta godina da kažem da nisam balavica ali opet premalo da kažem da sam popila svu pamet ovog svijeta.
Baš mi je neki šugav dan I pokušavam bacit pogled malo na prošlost na ono što sam postigla u svom životu i što još želim napraviti..što još želim od svog života…
Ponekad mi se čini da nisam ama baš ništ vrijednog napravila jer se ponekad tak glupo osjećam, mislim da sam mogla puno bolje. Dok s druge strane sam napravila jako puno.
To je kao ono čaša nemora biti poluprazna kad može biti i polupuna…ovisi kak na to gledamo…
Bliže sam 30-im nego 20-im, studirala na dva faxa…imala stipendiju za studiranje vani… završila faks…. kad sam diplomirala diplomirala sam sa najvećom ocjenom i bila posebno pohvaljena od pročelnika katedre za siguran nastup i dobro proanaliziranu tematiku-nisu me mogli zbunit jer im nisam dala, jer sam sve znala, nije bilo ni najmanje mogućnosti pronalaženja rupe u mom znanju…
završila stupanj stranog jezika vani u školi… zaposlila se prije završetka faxa..bez pomoći ili protekcija…svojim zaslugama i upornošću… promjenila sam posao i iz jednog dobrog mjesta otišla na još bolje…dobila bolji posao jer sam očito bila na “glasu” kao “isplativa investicija”..
zaslužila veću plaću..bolje uvjete..sve svojim radom…sklopila puno poslovnih veza koje će mi kad tad dobro doći..
Završila tečajeve za sve i svašta….imam hrpetinu diploma i potvrda…
Sama kupila svoj prvi auto, kredu još otplaćujem ali svejedno ponosna sam jer ko si u mojim godinama sam priušti auto? Bez ičije pomoći? Je da je moja Zvijerka krntija ali vozi i zato ju volim.(volim komad lima;)
Hrpetinu materijalnih stvari sam sebi ali i svojima priuštila…u biti sve u svemu večinu šta sam si zacrtala sam i napravila..ono što još nisam je u realizaciji…
Nije da se sad hvalim time…sve što sam napravila ipak u meni nije popunilo neku prazninu…..
Sad sam u razmišljanjima o nekim projektima koje bih htjela u bližoj/daljnjoj budućnosti napraviti…
Kupit Zvijerku 2(ganc novu) za godinicu,dvije…pokrenut svoj posao, nešt što već jako dugo želim.Nije da sam nezahvalna za svoj posao ali jednostavno ja želim više.
Razmišljam o kupnji stana....Želim se jednog dana skrasiti negdje, imat svoju obitelj jednog dana no prije toga želim uživat…i to je ono što mi fali….
Želim uživati...želim imati malo nježnosti, želim svojih pet minuta,želim ja biti važna….želim se prestat skrivat, želim se prestat mučiti...
Želim si srediti život....želim se budit ujutro bez grča u želucu i bez gorčine u grlu...želim živjet bez suza,samo sa smješkom na licu...
Želim UŽIVATI.........
Da li previše želim?
Na kraju ispada da sve ono što u životu postigneš materijalno ili intelektualno, sve ono za što znaš da si sam napravio i da ti nije nitko pomogao nije ništa ako nemaš ono malo što svi trebamo....svoj kutak u kojem ćeš se osjećat sigurno, u kojem ćeš naći ono najvažnije...
komentiraj (2) * ispiši * #
02
nedjelja
srpanj
2006
Kad vikend prođe bezeveze....
još jedan vikend je prošao..bezeveze...imala sam opet velike planove za ovaj vikend ali je opet prevladao Zagrebački Lijenjivac i naravno da 80% toga nije napravljeno.
O jučerašnjem danu ću valjda pisat sutra a danas bi se samo na ovaj dan osvrnula.
Dakle uvijek jedan dan svog kratkog vikenda odlučim provest doma u "kućanskim" poslovima. Ne, tu ne mislim na kuhanje, pranje peglanje već na neuspjeli pokušaj sređivanje mog brloga(čitaj:moje sobe).
Plan je bio:
-premjestit CD-e iz kutijica u torbu za CD-e(djelomično obavljeno)
-sredit ormar-napokon ljetnu robu spariti sa ljetnom a ostatke zimske prebacit u drugi
ormar jer ujutro je već postalo jako teško isčupat neki komad odjeće iz ormara kolko je
pretrpan (mission impossible-zadatak nije izvršen)
-očetkat psa (Velika napravila)
-očistit auto( je da mi je i to vidjet da ja napravim)
- složit police (aha. moš si mislit kak sam to napravila)
-pogledat film
-čitat knjigu........
Umjesto svega toga otišla sam u sobu, zagnjurila ono na ramenima u jastuk i u roku par minuta zahrkala ko zaklana! 3 čukice sam odspavala i još 2 pokušavala doć k sebi!
Ništ sad idem bar jednu stvarčicu još napraviti koju sam si zacrtala ovaj vikend-sredit nešt za job kako bi sutra ranim jutrom bila orna i revna za posao-moš si mislit kak ću ja to ujutro biti ;)))))
E da Schummi je napokon pobjedio!!! JEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!1
komentiraj (0) * ispiši * #
