29
petak
rujan
2006
Moja Zvijerka....
Jučer se vratila Zvijerka doma!!!!
Ok ajd nije je bilo samo jedan dan ali mi je jaaaako falila.
Zvijerka je sad predivna!
Još kad ju operem i posaugam (usisam op.a.) iznutra bit će….. ma najljepša!!!!!
Zvijerka je bila na šminkanju. Rekoh da ju malo sredim pred zimu a i da bude lijepše kad sređena Tibica izlazi iz Zvijerke a ono neznaš ko bolje izgleda (uh šta se “hvalim”;)
Jučer sam shvatila da ma kolko god svi pričali o zagađivanju zraka automobilima i na nesnosne gužve na cestama i korisnosti javnog prijevoza ja svoju Zvijerku NE DAM!!!!!
Kak nisam jučer imala Zvijerku na posao sam morala ići tim nesretnim javnim prijevozom.Nije meni to problem jer inače koristim javni prijevoz za odlazak do grada jer mi je glupo tražit parking okolo na okolo i plaćat isti kad sam “brža” sa javnim prijevozom. No jučer sam se podsjetila kak javni prijevoz(nazvat ću ga ZET;) može biti zaje***!
Ja živim u jednom lijepom naselju pored par naselja u jednom lijepom gradu. Naravno da se u tom lijepom gradu svašta gradi tijekom cijele godine. Eto tako se i blizu mog lijepog naselja u mojem lijepom gradu isto nešto gradi.I naravno da svako novo građenje izaziva neke probleme tipa zastoje na cesti, zatvaranje cesta….
Tako je i jučer bilo.Nisam niti znala da su određene ceste zatvorene i da je ujutro takav gužvanac u tom smjeru(naravno suprotni smjer nego kojim se ja koristim) a naravno da to nije znalo ni nekoliko stotina vozača koji svako jutro tud prolaze!
Kako ja nisam imala Zvijerku morala sam se jučer koristiti javnim prijevozom koji eto u ovoj pričici zovem ZET-om.
I nebi ništ bilo loše da je taj ZET ili vam ga javni prijevoz išta funkcionirao.
Ali ajmo po redu….
Krenem ja tako puno ranije na posao jer ipak nejdem svojom Zvijerkicom pa rekoh bolje da uranim nego da moram dulje na poslu ostajati.
Pripremim ja svog disk-čovjeka (discman-op.a), ubacim A-HA (gee obožavam taj CD!!!!!!!!!!! Fenomenalno sam uložila 132 kn!!!!))I krenem na stanicu….i čekam i čekam i čekam i gledam gužvu koja se stvara.
Na križanju iako rade semofori takav krkljanac se stvorio da je bilo čudno da su se auti ipak uspjevali pomaknut za centimetar-dva.
Taman se zeleno upali npr. onima koji idu u smjeru istok zapad a u križanju stoji bar 5 auta iz smjera sjever-jug. Taman se sjever-jug uspije pomaknut tolko da možda auto ili dva iz smjera istok-zapad ulete u križanje kad vidi istok-zapad ima crveno a sjever-jug deeebeloooo zeleno….ali sad ni sjever-jug nemože u križanje jer istok –zapad je ipak ušao pod crvenim u križanje i nemogu se nit milimetra više pomaknuti.
Vozači trube, psuju…ja slušam A-HA….
Najedamput skužim da mi kod noge na nogostupu il trotoaru il kak god se to već zove stoji auto!!!!! Pogledam i vidim ženu koja gestikulira iz auta i čitam joj sa usana da mi psuje svu bližu i daljnju rodbinu i viče nek se maknem!!!!???? HALOOOO????? Pa ja sam na trotoaru koji vrabac se tit u penješ i psuješ? Več sam joj htjela ići lupat po staklu i prijetit joj.No mislim si neću se dat sprovocirat od neke kvazi vozačice. Ne,neću…I nastavim slušat A-HA….
Malo sam se pomaknula jer nisam htjela da mi baš zmaže (uprlja op.a) moje hlače u slučaju da žena odluči limom na čelik krenuti (ili vam svojom kantom na mene) i samo ju gledam. Žena skuži da ju gledam i pogleda mene, ja ju i dalje gledam i napravim facu popularno zvanu “koja glupača” i okrenem se.
Naravno ženska je nekog čekala pa se popela na trotoar da dočeka. Parkiralište joj je očigledno veeelika nepoznanica!
Negho…pogledam ja na sat i skužim da već više od 20 minuta čekam onog ZET-ovca kojeg i dalje nema na vidiku ni bližem ni daljnjem i skužim da bi mi bilo bolje da sam krenula možda pjehe na posao.I bi da nisam obukla krive tenesice.
I čekam ja i čekam (pitam se kome sam ja šta skrivila da ja uvijek moram sve/svakog i svašta čekati?????)
U tom trenutku teško uzdišem za svojom Zvijerkom i mislim si kak je baš glupo kad nemaš auto.
Ne nije da ja MORAM se vozit autom i da NEBI mogla preživjeti bez njega ali…kak ja radim relativno blizu mjestu gdje stanujem i u biti kad nekom kažem di je to svi se pitaju da šta baš moram ići na posao autom? Kažem da moram! Jer naravno da u našem lijepom gradu javni prijevoz da onaj kojeg ja zovem ZET i nije baš najsretnije riješenje za sve dijelove grada.
Ja sa autom imam 10 minuta do posla ak su normalni uvijeti ili 20 ak nisu. A sa ZET-om oko 45-60 minuta po bilo kakvim uvjetima!
E sad kak bi Veliki rekao bolje ti je dat koju kunu više za bengu pa se vozi ko gospon čovjek neg da trošiš i vrijeme i živce vozeći se ZET-om
Uglavnom nakon kojih 30-ak minuta čekanja ZET-a (a vozni red je svakih 7 minuta!) napokon se pojavljuje velika plava limuzina i ja sa još 15-ak ljudi se ukrcavam i započinjem putovanje ka ostvarenju svog cilja. Nakon 3 minute vožnje silazim iz velike plave limuzine i čekam drugu veliku plavu limuzinu. Da li trebam spomenuti da samiI nju čekala i čekala???
OK, jasno mi je zašt sam kod sebe tolko čekala ali zašt sam sad i na drugom mjestu čekala????
Uglavnom, umjesto najviše 20 minuta sa Zvijerkom ja sam jučer došla na posao za 80 minuta!!!!
Mislila sam si koja sam ja budala šta nisam išla pjehe….to bi trajalo kojih 35-40 minuta poprečke i još bi se rekreirala…e jesam i ja budala…
Danas sam stigla za 14 minuta;)
Baš VOLIM svoju Zvijerkicu!
Pozdrav….
komentiraj (1) * ispiši * #
26
utorak
rujan
2006
Guten Morgen-moš’ si misliti….
Kolko god ja htjela ove godine neke stvari u svom životu posložiti ili pokrenuti nekak mi nejde.
Ja kao najveći zagrebački lijenjivac sam odlučila svoje moždane vijuge ili vam onog malog mozgojedca u mojoj glavi napokon natjerat na neku akciju da ne zakržljamo totalno (ja i moj mozgojedac).
I kao što sam napisala u par postova dolje odlučila sam se za njemački jezik. Zvala sam hrpetinu škola koje imaju tečajeve njamačkog i raspitivala se za tečaj subotom.
Zašt subotom? Kad ljudi vole ići na kavicu, na jutarnju špicu ja bi na njemački?
Da, bih! Subota je jedini dan kad u biti i mogu se posvetiti samoj sebi i svojim aktivnostima.
No malo morgen-kak bi rekli ili vam malo sutra, niti jedna škola nema tečaj subotom. Ili ima ali za drugi stupanj, ili treći ili za švedski/mađarski/španjolski, nebi me nit čudilo da imaju za japanski ili kineski ali ne i za moj nesuđeni dojč!
Rekoh očigledno mi nije suđeno ovaj puta.
Da li je to zato jer sam stvarno odlučila? Da li mi je horoskop loš pa nikak da me kerne?
Nemam pojma…….
Sve u svemu znam da neću moći upisat ovaj semestar….no nedam se ja!!! Aaaaaaaaaaaaa neeeeeeeeeeeeee!!!!!!
Odlučila ja da se ovaj put ne predajem! Stavila sam svoje ime na liste čekanja i čekat ću!
Druga stvar koju ću napravit je ta da ću ići kupit onaj CD za moju kanticu pa ću prek kompa učiti.A-ha!
Nije da vaša Tibica nema nimalo pojma o dojču pa da nemože sama savladati neke stvari-a-a….
Plan je ovakav-kupim CD i učim,učim,učim, učim i onda na proljeće ili najkasnije slijedeću jesen odem na testiranje za drugi stupanj i upisujem drugi stupanj u subotnjem terminu! HA!
No kakav mi je horoskop (nadam se da je to loš samo za ovu godinu????) slijedeće godine će imati prvi stupanj subotom a ne drugi :/
I reči će mi:”Ali stvarno smo imali najbolju namjeru oformit grupu ali eto…prošle godine je bila grupa ali sad nikak da skupimo dovoljno ljudi…žao nam je….”
E pa onda ću i za drugi stupanj kupit CD i za treći ak treba!!!
E pa hoću da znate!
Tako je Tibica odlučila!
Auf wiedersehn!
Update:
Kak vidim da sve više i više ljudi čita moj blog (jeee!!!!!!) da malo pojasnim ovo s njemačkim..
Naime ja sam njemački nekad daaavno učila i htjela bih to pasivno znanje pretvorit natrag u aktivno.
Dakle, nije da nemam pojma o dojču ali moje znanje je negdje jaaaaaaaaaako duboko pod prašinom zakopano… zato sam i htjela ponovno ići od prvog stupnja čist da aktiviram to što se skrivalo!
Drugo, osim njemačkog i engleskog sam učila još 5 jezika ali eto igrom slučajeva baš ingliš i dojč su mi nekak najpotrebniji. Kad ću dojč srediti idem na mađarski-ponovno.
Samo ovaj put neću dopustiti da mi znanje pobjegne ;)
I da….Plavušu sam nagovorila da mi u Algoritmu kupi cd-ove za učenje njemačkog jer on ima pravo na popust od 10%:)) Drugim riječima zbog uzarade od 50-ak kuna "mam" ubacujem i riječnik u kolica i krećem sa učenjem kak spada.
Uh ponovno ću biti đak;)
komentiraj (10) * ispiši * #
21
četvrtak
rujan
2006
Što kad više ništa nije kao prije???
Lijepi ljetni dan…sunce prži, lagani povjetarac se osjeti ali tek tolko da malo promrsi kosu na lice….
Osjeća se miris borova I običnom naselju daje malu draž mora..bar da se podsjetiš mora kad već nisi tamo.
Klupica prazna….tu I tamo čuje se lavež psa u daljini….
Dobra knjiga na koljenu….
Sjećanja naviru….osjećaj sreće….ništa nemože pokvariti savršeni dan….svijet je u tvojim rukama….
Sladoled polako kapa, topi se…
Osmjeh na licu….pokošena trava…leptirić vrluda….
Vremena ima ko u priči…..zaklopljne oči…..dubok uzdah……osmjeh na licu….vjetar škaklja….pogled u plavo nebo….bez oblaka…..
I onda se sve mijenja…
And leave me another day
A day just like today
Stay, don't just walk away
With nobody else around
Summer moved on
komentiraj (4) * ispiši * #
15
petak
rujan
2006
Nagradne igre-mit i/li prijevara?
Svaki dan nas putem televizije, radio, dnevih ili tjednih novina pa Iiputem interneta vabaju/vrebaju nagradne igre.
U čovjekovoj prirodi je da se pomami za takvim stvarima i jednostavno odigra koju. Čist iz “znatiželje” ili bolje rečeno zbog činjenice da si svatko od nas tu i tam poželi neko iznenađenje pa kažemo ajd odigrat ću možda I mene “posere” sreća.
No kolko su te nagradne igre stvarno nagradne?
Svatko od nas želi nešt dobiti makar bi si to isto mogli priuštiti ali ovak je veći gušt. Svatko od nas si nešto želi. I onda vidimo da se to može osvojiti. Svatko od nas je svijestan da su šanse za dobitak jako male jer sigurno nas se neće javiti 5 na jednu nagradu već nekoliko tisuća ljudi.
No svatko od nas ide i za onim ako ne pokušam sigurno neću ništ dobiti. I svatko od nas je svijestan da ako i pokuša sigurno neće dobiti jer:
1. nagradne igre su namještene
2. previše je ljudi i vjerojatnost dobitka je mala
3. jer jednostavno nisu te sreće.
Nemogu reči da nikad ništa nisam dobila ali sve što sam osvojila bilo je putem radia(znači brzi prstići koji tiskaju tipke na telefonu) i jednu knjigu putem neta i kino ulaznice za premijeru Brešanovih “Svjedoka” i neki poklon paket ali to su dobili svi koji su poslali mail.
No evo što mi se već par puta desilo a zadnji put mi se to upravo danas desilo.
Jučer sam vidjela na net stranicama koje valjda svi posjećujete jednu nagradnu igru. Pričinila mi se primamljiva pa rekoh ak ne probam sigurno neću ništ nit dobiti.
I poslala sam jučer ujutro mail sa odgovorom.
Danas su trebali biti objavljeni rezultati.I jesu objavljeni su. Ja nisam dobila ali tješila me pomisao da sam bar pokušala.
Kad nakon što su već bili objavljeni rezultati meni stiže reply da mi je tek tad pročitan moj mail sa odgovorom!?!?!?!?
I sad se pitam kojim kriterijem se takve nagrade dodjeljuju? Naime, ovo stvarno nije prvi put da su dobitnici objavljeni u nekoj nagradnoj igri a da nekoliko minuta, sati, dana nakon toga dobim reply da mi je mail tek tad pročitan.
Ako se ide na neko izvlačenje nekog imena od svih mogućih mailova koji su stigli zašto se onda nakon objave ostali mailovi čitaju?
Ako se svi mailovi prvo trebaju pročitati pa tek onda se odlučuje o “pobjedniku” zašto se pak pobjednik objavi prije nego je i posljednji mail pročitan??
I tu se pojavljuje pitanje da li su i elektronske nagrade igre namještene?
Ne kažem da svaka nagrada mora biti moja ili da sam uvrijeđena kad ju ne dobijem-ne, ali se pitam koji su kriteriji kad od 10 sudjelovanja u nagradnoj igri 7 puta dobijem reply da je moj mail pročitan puuuuuuuuuunooooo kasnije neg što je objavljen dobitnik????
Tko zna odgovor na to?
komentiraj (1) * ispiši * #
14
četvrtak
rujan
2006
Guten Morgen!
Kako je vaša Tibica odlučila definitivno skidato stvari sa “TU DU” liste ovaj tjedan se je bacila na intenzivno traženje idealnog centra/škole za učenje stranih jezika-ovaj put njemačkog.
I pitate se kakav je rezultat?-NIKAKAV!
Našla ja jednu školu koja mi odgovara jer u lecima je pisalo da ima mogućnost držanje nastave subotama.
Rekoh YESSS!!!!! Taman bi mi to pasalo jer:
1. nikad ne znam kad ću doć doma I kakvog ću biti raspoloženja pa mi popodnevni/večernji termini ne pašu baš
2. jer idem na pilates 2 put tjedno pa još 2 put njemački bilo bi mi malo tu-mač
3. moj mali Čupavac bi me jaaaako rijetko viđao a to baš I nije dobro
4. jer sam lijena ići prek tjedna do grada (koji razlog ;)
5. jer sam večinom preumorna kad se vratim sa posla doma I znam da bi mi koncentracija za još 2-3 sata njemačkog bila ravna nuli (ne negativnoj kakva navodno postoji u BB džakuziju;)
No ,naravno, kad sam nazvala dobila sam info da do sad se još nitko nije prijavio za tečaj subotom makar uvijek ima početni tečaj baš u subotu.
No svejedno ljubazna tetka me je zamolila da napravim I on-line test čist da vidimo na kojem sam stupnju.
I onak nadobudno krenem ja na osvajanje mnogobrojnih bodova zbog svog perfektnog (khmkhmkhmkhm….) znanja njemačkog I kad ono..???????????? ha???????????’
6 od 10 a 7 mi treba za kao prelazak na drugi stupanj…idem ja ponovno riješit i evo 7! I onda odoh ja riješit i 2 stupanj i gle opet 6 a 7 mi treba za prelazak u 3 stupanj!(dobro ajd mislim da nikad ne bi savladala 3 stupanj ali sam ostala šokirana da se još tolko njemačkog sjećam!)
I sad sam na čekanju…čekanju da se popuni grupa od 10 čeloveka pa da idem u subotnjem terminu stjecat znanje iz njemačkog (bauštela evo me uskoro!!!!!)
Zašto njemački?
Pa jednom davno (bilo je to u srednjoj školi još tam negdje u prošlom tisućljeću) pružila mi se prilika izbjeć dodatne sate matematike zauzvrat za učenje njemačkog. Naravno da sam pristala na to jer sam za matematiku bila potpuni dibidus(pa ma šta god to značilo!)
No kak inače to i biva u srednjim školama em smo jako često mijenjali profaće iz njemačkog em smo imali katastrofalne profesore iz njemačkog.
I tak sam ja u 3 srednjem odlučila upisat njemački u jednoj školi gdje sam i završila jedan stupanj( na što sam jaaaaaaaaaaaako ponosna ;)
Razlog za upis u školu stranih jezika je bio taj da se mogu bolje sporazumijet sa rodbinom koja je govorila ili njemački ili mađarski (eto otkrili ste me zašt mi je želja obnovit i mađarski!).
No kako su godine prolazile i prolazile (bolje da se ne prisjećam kolko ih je prošlo) njemački je jednostavno ispario iz moje male glavice…ili ga je možda mozgojedac pojeo ali ajd to je već sasvim druga priča….
Jednostavno nisam imala potrebu ga koristiti (tolko o rodbini-mađarski je prevladao;) i nekak je pao u zaborav.
Ali eto…ove godine sam ga odlučila ponovno obnoviti.Možda djelomično jer mi je dosadno u životu i trebam nove izazove, možda jer sama sebi želim dokazat da ja to mogu, možda zato jer bi ga mogla dobro iskoristiti u poslu, možda zato jer jednostavno to hoću.
I sad čekam…(poznato????? ;)
Na listi sam čekanja i čekam i čekam da mi zazvoni mobitel i da mi jave da su taman našli jednu grupu za mene koja bi baš mogla počet sa radom u subotu…
No prije toga ću ipak otiči na još jedno testiranje-ovog puta verbalo pa možda ipak idem u drugi stupanj a za njega možda grupa već i postoji!?!?!?!?!
Kak ću se zblamirati…..
Auf viedersen bis Morgen….
komentiraj (4) * ispiši * #
04
ponedjeljak
rujan
2006
Čekanje.....
Bila ja jučer na Špancirfestu-drugim riječima još jedan “tudu” manje ;) (dva se već crveeeeneeeee!!!!!)
Uglavnom bila sam oduševljena španciranjem kroz Varaždin i svime šta su tam nudili.
Nažalost nisam baš jako dugo ostala zbog poradi nekih stvari ali nije niti bitno uživala sam makar je kratko trajalo (kratko al slatko).
Ne znam š tame viđe oduševilo-one kostimirane dame koje su šetale Varaždinskim korzom ili svi oni fini kolači koje sam putem tamanila J
Pojela sam FENOMENALNI kolač od maka da mi i sad sline cure kad ga se sjetim.
No druga važna stvar osim crvenjenja još jednog “tudu-a” je taj da sam u Varaždin išla “sama” tj . da sam ja vozila svoju Zvijerku bez ičije navigacije.
Moja suvozačica je još manje upoznata sa tim krajem neg ja ali to me nije omelo I rekoh sad ili nikad-voziiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
I pohvalno za mene je da se nisam niti jednom izgubila (hehehehehehe ništ čudno za mene da se izgubim;)
No nažalost na putu se “desilo” nešt što će me sad još neko vrijeme mučit.
Naime, ispred naplatnik kućica za ulazak u VŽ stajala je policija.
Iako me Plavuša upozorio da pazim na murju i makar ja stvarno vozim po pravilima možda će mi plava kuvertica stić doma L
Naime, taman pred kućicama treba “naglo” spustiti brzinu i iako sam ja skužila da trebam spustit na 50 a do tad sam bila na 80 nisam uspjela do te table spustit brzinu.
Najveći problem je da je kod te ne više od 50 ploče stajao murjak kod nekog auta koji je valjda zaustavio (murjak je bio u uniformi a to nije bio službeni auto što znači da je zaustavljen) do njega je bio neki tronožac s nečime za što ja pretpostavljam da je onaj zloglasni njihov fotić.
E sad taman kad sam ja u Zvijerki prolazila i pokušavala smanjit brzinu vidjela sam krajičkom oka(u prolazu) da se murjak došetao do tronošca i pogledao kroz taj aparatić.
Ono šta me mući je da li je ta stvarčica slikala i da li je uslikala mene ili ne?
Mislim istina je da sam išla prebrzo s obzirom na ograničenje ali isto tako tam nakon svakih par metara je smanjenje brzine i nisam uspjela tak brzo ju smanjit (nije da će me to opravdati).
I šta sad? Čekanje i čekanje ičekanje i čekanje……. da li će šta stići ili ne doma u plavoj kovertici.
Kažu da možeš skužit kad te slika da se vidi blic ali mi nismo ništ vidjele ali opet bio je dan.
Nemam pojma…čekat ću…valjda…
Pa-pa…
danas će mi jedan policajac javiti da li sam slikana ili ne(ak jesam nadam se da se smiješkam ;)...čekam sms pa vam javim...ak nije zboravio...
dobila sms-za sada nema ništ u sistemu da sam zaradila kaznicu tj. da su me slikali. Rečeno mi je da još par dana pričekam pa da će ponovno provjeriti u sistemu.
komentiraj (5) * ispiši * #
03
nedjelja
rujan
2006
Apdejt posta...
skoro sam zaboravila da nisam apdejtala svoj post "kako se na brzinu obogatiti...."..
Plavuša je pristao na to da prekinemo i da napišem hrpetinu postova o nestrenoj ljubavi i rezanju žila i prejedanju sladoledom od pistacije i lješnjaka a sve u korist objavljivljivanja memoarblogiranja u nekoj knjizi i dobivanja milijuna kunića ak ne i jureka...
No to što se mi i dalje čujemo nekoliko puta dnevno i razgovaramo kao da se ništ nije desilo nek vas ne zabrinjava..ipak je sve to samo za dobrobit bogaćenja;))))
pa-pa
komentiraj (1) * ispiši * #
