Primicanje katastrofa

ponedjeljak, 28.01.2008.

One giant leap...

Večeras sam odlučio malo prošetati kroz ovu studenu zagrebačku noć...i gdje god da sam pogledao oko sebe vidio sam samo ulice i pločnike, parkirališta i automobile i vrlo rijetko poneko stablo ili vlat trave ili bilo kakvu životinju...osim naravno ljudi...

Kada sam digao pogled, jedva sam mogao kroz jarka svjetla velegrada razabrati pokoju zvijezdu...kako smo samo u to kratko vrijeme preobrazili Zemlju za našu korist i ugodu. No, kad bolje razmislim, samo na nekoliko kilometara gore ili dolje nema ljudi...osim tog jednog tankog sloja života na samoj površini naš je utjecaj na svemir gotovo ravan ništici...

Koliko je još potrebno da zakoračimo iz ove naše kolijevke i uputimo se ljestvama prema nebesima...

Da li smo uopće spremni za takav pothvat?

Ponekad se pitam gledajući i slušajući sve ono što se događa oko nas izazivaju li ti događaji možda lepršanje zastava upozorenja...

Jer kako ćemo krenuti u tako nešto ako nismo sposobni dovesti u red čak niti naš vlastiti svijet, mi koji smo rastrzani suparništvima i mržnjom, koji ubijamo jedni druge ne samo zbog ljutnje i nepažnje, već i zbog čistog ubijanja. Ako nastavimo nagomilavati samo moć, a ne mudrost, zasigurno ćemo uništiti sami sebe...jer to je na koncu samo stvar jednog prirodnog odabira. Ako postanemo samo malo nasilniji, još veći u neznanju i sebičniji no što smo to bili do sada, gotovo je sigurno da nećemo imati budućnosti...

I kakav nam onda izbor preostaje?

Živjeti u znanju ili neznanju?

Imam neku čudnu pomisao da znanje uvijek ima prednost pred neznanjem. I daleko je bolje prigrliti tešku istinu nego umirujuću bajku...

Ali jednog dana...jednog dana...u vrlo bliskoj budućnosti...

Morati ćemo napraviti taj korak, jer ako je u pitanju naše dugoročno preživljavanje, možda baš na nama i našoj generaciji leži odgovornost za našu vrstu da krenemo na druge svjetove...i to preuzimanje odgovornosti je naćin na koji možemo ponovno smočiti naša stopala kada ponovno budemo spremni ući u svemirski ocean...

...a kada se proširimo kroz njega, onda će sve biti moguće. I tada će čovječanstvo, ili njegovi inteligentni potomci, moći živjeti dalje unatoč propasti Zemlje...unatoč propasti Sunca...unatoč čak i propasti svemira...

I to je cilj kojemu moramo težiti!

Kada bismo ga bar mogli ostvariti!

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (12)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?